“Viđeh na slike da si bio na blokadu na Kruševo ždrijelo! Nijesam tebe očekivao na proteste!”
Jesam, bio sam, a znaš li zašto?
Bio sam jer nemam više mira dok šetam Cetinjem! Ne umijem ti opisati koliko je loš osjećaj kad prođem Medovinom ili bajičkom ulicom pored kuće nepomenika! A još gori je osjećaj kad sretnem porodice žrtava dvije tragedije , spuštim glavu kao da sam i ja krivac. Nemam snage da im ljudski nazovem ni dobar dan!
A i jesam krivac i ja i ti i čitavo društvo, baš zbog toga što smo ćutali i što ćutimo, uvijek se vodimo onim “neće mene”, a kao da nijesmo svjesni da zlo ne bira!
Zato i jesam na Kruševo ždrijelo i biću i sa studentima sve dok se ne preuzme odgovornost za sve one događaje, zbog nevinih žrtava, a pogotovo zbog Marka, Mašana, Jovana i Vukana!
Ne želim više da individualcima budu važnije fotelje od naše đece i nas samih koji šetamo kao glineni golubovi!
DOSTA JE!
Izađi i TI, valja prošetati i zbog sopstvenog i ne daj Bože zbog zdravlja sopstvene familije !
Doći ću i popodne i śutra popodne i …
Cetinjski roditelj .
