Piše: Božidar Proročić
Odlazeća ministarko kulture Maša Vlaović obraćam vam se povodom nedavno objavljenih rezultata konkursa vezanog za sufinanisranje projekata iz kulture oblast književnosti. Na navedenom konkursu prijavio je moj izdavač Nova Pobjeda projekat “Legende i priče sa Lovćena” čiji sam ja priređivač.
Na pomenutom konkursu zamislite paradoksa od mogućih 100 poena “Legende i priče sa Lovćena” su osvojile 36 mogućih poena i na taj način svjesno i namjerno eliminisane iz projekta za sufinanisranje.
“Legende i priče sa Lovćena” predstavljaju skup izuzetno vrijednih legendi, usmenih predanja ali i istorijskih priča od kojih su neke vezane i sa Svetog Petra Cetinjskog. U samoj knjizi nalazi se 55 vrijednih i dragocjenih svjedočanstva usmenih predanja iz kulturne baštine koja su se vjekovima prenosile na padinama Lovćenja i njegove primorske podgorine Budve i Kotora, jedan dio njih sakupljen je u stručnoj, arhivskoj građi i zaostavštini samih mještana.
Nisu bil dovoljno ni preporuke i recenzije uglednih filologa i naučnika poput Prof. dr Adnana Čirgića sa FCJK i profesora književnosti i književnog kritičara Veljka Đukanovića. Nije vam bilo dovoljno ni što najstarji i najuglednji crnogorski dnevni list “Pobjeda” i izdavač “Nova Pobjeda”, kao i urednik Draško Đuranović dali su svoj maksimum da ovaj projekat za koji slobodno mogu reći da predstavlja izdavački poduhvat godine ugleda svjetlost dana. Jer posljednja Vilina gora: Antologija crnogorskih legendi koju je priredio veličanstveni Radoje Radojević je objavljena sada već daleke 1971. godine i od tada do danas nemamo ništa iz ove oblasti književnosti.
Niste shvatili ni vi ni vaše komisije za ocjenu i vrednovanje projekata koje i kakvo kulturno blago i bogastvo treba da sačuvamo od trajnog nestanka. Možda vam je smetalo ime slavne Pobjede i njenih urednika i uloga Pobjede u raskrinkavanju svih nepočinstava vaših oligarha. Možda vam je smetalo moje ime i prezime u kritici svega onoga što ne ide u prilog uraške pretorijanske garde.
Vjerujem da ni vi ni ocjenjivači nikada neće razumjeti snagu, ulogu i značaj naše svete planine Lovćena. Lovćen je dobar kada treba njime ispuniti političke fraze i floskule i govoriti o njemu i o njegovom duhu i kulturnoj prizmi i baštitni koja zrači a koje vaše Ministarstvo kulture želi da slomi i da zatamni ovaj svetionik svih nas u Crnoj Gori.
A vama partijsko-podobnim vojnicima su usta puna Lovćena kada treba građane Cetinja i Crne Gore pridobiti za glas. Treba i vi i vaše ministarstvo da se zastidite nad ovim konkursom u kome je degradacija i ignorisanje crnogorskih književnika iskazanao na najvećem mogućem nivou. Sramna politika je nastavak vaše Uraške politike manipulacija i obmane sa samo jednim ciljem vještačkog održavanja na vlasti koju toliko želitie u državi koju bi ste tako olako predali srpsko-ruskom svijetu.
KULTUROCID NAD CRNOGORCIMA
Odlazeća ministarko Vlaović, to što vi radite i pojedini službenivi vašeg ministarstva, ali i članovi komisija za ocjenjivanje i vrednovanje projekata zaove se kulturocid. Vjerovatno ne znate šta ta strašna riječ kulturocid znači pa evo vam definicije: Kulturocid je izraz kojim se opisuju aktivnosti koje za posljedicu imaju nestanak ili uklanjanje svih ili određenih elemenata kulture na nekom području (grad, regija, država i sl.). Izraz predstavlja neologizam, nastao od riječi “kultura” i latinske riječi cedere (“sjeći, ubijati”), ali mu je popularnost donijela povezanost s izrazom genocid, pa se, slično kao i ekocid i urbicid, koristi u pežorativnom smislu.
Kao alternativni izraz se ponekad koristi i izraz kulturni genocid. Izraz ””kulturocid” se tako može koristiti za “kulturnu” komponentu genocida i etničkog čišćenja, odnosno masovno i sistematsko uništavanje kulturnih spomenika, tekstova vezanih uz određenu etničku ili religijsku grupu. Može se koristiti i za sistematsko iskorjenjivanje regionalnih dijalekata (jezički purizam), spaljivanje knjiga, damnatio memoriae, cenzuru javnih medija i “pročišćavanje” javnih i drugih arhiva od svih sadržaja koji se iz ideoloških razloga smatraju neprihvatljivim.
Neke od aktivnosti koje se smatraju kulturocidom su ušle u međunarodno kazneno pravo, i to preko konvencija koje određene aktivnosti – kao što je namjerno uništavanje kulturnih spomenika – tretiraju kao ratni zločin, odnosno kazneno djelo.
Jasno je i evidentno da politika Ministarstva kulture ide ka tome da se svi crnogorski književni, kulturni, dramski, likovni i drugi stvaraoci iz sfere umjetnosti potisnu na marginama društva i da se udalje sa društvene scene. Ipak, to neće ići tako lako kako ste zamislili. Možda ste zamislili neki novi projekat da vaše ministarstvo bude oličenje nekog novog balkanskog kulturocida, oličenog kleronacionalističkim autorima kako bi ste selektovane fragmente istoriografije i nalaze kulturološke nauke, izolovano od konteksta i dominantnih tokova jednog vremena, reinterpretirali na način da nam konstruišete neku novu “paralelenu kulturološku” dimenziju svetosavlja.
Toplo bih vam preporučio da pročitate tekst Tomislava Markovića iz 2021. godine kojeg sam zapamtio za ovakve prilike a koji glasi: “Srpski svet”, kulturna ideja koja je izvršila kulturocid. Marković u svom autorskom tekstu lijepo kaže: Kako izgleda kad kultura “srpskog sveta” krene da se otelotvoruje kako bi se postigla “sveukupnost jezičkog, kulturnog, tradicijskog i mentalnog” prostora – najbolje su videle Sarajlije u noći između 25. i 26. avgusta 1992. godine. Tada su vojne snage “srpskog sveta” sa okolnih brda ispalile fosforne granate na Vijećnicu i spalile više od dva miliona knjiga, časopisa i dokumenata, uništivši u plamenu više od 80 odsto knjižnog fonda.
Knjigocid je bio samo deo šireg kulturocida, u kojem su do temelja srušene 534 džamije. Da li je to ona Pavlovićeva “radoznalost za iskustva drugih”? Ili je ipak u pitanju “poštovanje drugih i uvažavanje razlika”? Čudna neka radoznalost, a još čudnije poštovanje kad se izražava jedino dinamitom. Da li nas Crnogorce u Crnoj Gori čeka ista sudbina ministarko Vlaović i da li je ovo samo početak plana satiranja crnogorskog kulturnog bića.
NASTAVAK KULTUROCIDA KROZ MINISTRASTVO KULTURE
Odlazeća ministarko Vlaović vjerujem da ste rad Vašeg Ministarstva, vaših pojedinih službenika i članova takozvanih referentnih komisija za ocjenivanje projekata iz oblasti književnosti upravo može podvesti pod termin kulturocida. Ne samo ja nego svi oni časni i nepotkupljivi Crnogorci koji nisu podlegli ličnim i političkim pritiscima vaše URE i prosrpskih partija su kao i ja prošli na Vašem konkursu.
Mi slobodni i nezavisni inteletualci postali smo posljedni bastion u odbrani slobodne i nezavisne Crne Gore identiteta jezika i crkve koju vi tako nemilosrdno proganjate i želite da nas podvedete pod dio srpsko-ruskog svijeta, posljedice takve politike gledamo gledamo svaki dan u Ukrajini.
Na istom konkursu sam prijavio svoju zbirku “Okovi i lanci” koja takođe nije prošla, a imala je 44 od mogućih 100 bodova – gle slučajnosti. Iako je zbirka dobila preporuku od akademika to nije bilo dovoljno. Naravno jasna je da se iza svega krije politička pozadina, mračnjaštva i inkvizicije koja želi da zaživi u XXI vijeku.
Nastavljam dalje jer ovdje nije kraj. U prethodne dvije godine sam konkurisao sa prevodom zbirke jednog od najuglednijih ukrajinskih pisaca emigracije Jeven Malanjuk (ukr. Євген Маланюк 1897-1968) i dobio preporuke ne samo amabasade Ukrajine, nego i najvećih ukrajinskih književnika za njegov prevod. Ni na tom konkursu nisam prošao.
Vi ne znate koje je Jevgen Malanjuk, a ja ću vam reći – to je pisac čija je majka Crnogorka sa Cetinja (Stojanović) koji je uvijek u drugoj polovini srca nosio Crnu Goru koji je usljed političkih okolnosti u Ukrajini morao da emigrira na zapad, a u srcu je nosio i Ukrajinu i domovinu svoje majke Crnu Goru.
Šta mislite kako je vaše odbijanje na konkursima izgledalo u očima Ukrajinca. Uvijek se sjetim Malanjukovog citata: “Smrznute blijedo-požutjele latice mrtvih uzdizale su se na strastvenom ukrajinskom putu, kroz oluje i snijeg surovih razdoblja”. A ja bih samo dodao da te smrznuto-požutjele latice mrtvih uzdižu se na strastvenom crnogorskom putu, kroz oluje i snijeg surovih razdoblja sudbina nam je ista ali i borba.
U našoj Crnoj Gori odlazeća ministarko Vlaović su pojedinci nadmašili i nadjačili svojim djelima i radom institucije na čijem ste Vi čelu. Pridružili ste se onima koji bi da nakon 1918. godine ponize Crnu Goru i Crnogorce, ali i sve druge narode koji sa nama dijele iste vrijednosti.
Sama politika Ministarstva kultura najbolje se ogleda u ovom činu i to je samo dio onog što vi radite. Ovaj put su dobili sredstva osvjedočeni negatori i mrzitelji Crne Gore iz srpsko-četničkog korpusa. Ljepo će to da zvuči u vašoj biografiji, impresivno naravno ako budete konkurisali za neko novo radno mjesto u Beogradu. Dok ste potpisivali moja dva riešenja koja sigurno niste ni pogledali, kao ni o kojim projektima je riječ vaši stručnajci su čak mogli da napišu da nad Božidarom Prorčićem treba potpisati i izvršiti smrtnu kaznu jer kako drugačije objasniti da se niste ni potrudili ni da pročitate o kakvim je projektima riječ.
SUDBINA ARSA
Na istom tom konkursu časopis “ARS” je dobio bijednih 2.000 eura. ARS, da vas podsjetim, održava kontinuitet od 1986. godine i dosad je objavljen u više od 200 brojeva. Ne tako davno, prije šest godina, taj je časopis proglašen za najbolji književni časopis u regionu. Na stranicama časopisa ARS afirmisala su se tokom prethodnih 35 godina brojna imena crnogorske i južnoslovenske književne scene, objavljivani književni prijevodi, afirmisala tekuća crnogorska i strana literaturu.
Časopis koji je jedini sa Zapadnog Balkana bio dio mreže srednjevropskih časopisa Ravija u reviji. 2016. godine na Sarajevskom sajmu knjiga proglašen za najbolji casopis u regionu. Prinuđeni su poslije 37 godina od prvog broja da ga ponovo ugase, kao devedesetih godina. Časopis “ARS” predstavlja jedan od najznačajnih časopisa ne samo na prostoru Crne Gore, već i Zapadnog Balkana, Evrope pa i svijeta.
Politika velikosrpskih nacionalista koja je sada na sceni u Crnoj Gori sistematski se trudi da ugasi ne samo “ARS” već i svaku slobodnu riječ, misao i djelo.
Dr. Mustafa Mahmud (1921-2009) uticajni pisac, ljekar i filozof je u svojoj genijalnoj knjizi (Kiraetul-mustakbel) – Ćitanje budućnosti – između ostalog naveo izjavu jednog orijentaliste koja glasi: “Ako želite uništiti jedan narod i njegovu kulturu i tradiciju, postoje tri načina: uništavanje porodice, uništavanje obrazovanja i rušenje autoriteta i uzora. Da biste uništili porodicu, morate ženu što više udaljiti od njene primarne uloge majke. Da biste uništili obrazovanje, morate omalovažiti ulogu učitelja/učiteljice i umanjiti njihov značaj u društvu, tako da ih učenici što manje poštuju i uvažavaju. Da bi se srušili autoriteti i uzori, morate omalovažiti učene i pokušati ih kompromitovati, tako da ih ljudi ne slušaju i ne slijede. Jer, ako ne budu svjesne i brižne majke, iskrenog učitelja i učiteljice, i ako se uruši autoritet učenih, pa ko će odgajati mlade naraštaje na istinskim vrijednostima i principima”. Na dobrom ste putu da ostvarite ove ciljeve moguće je da ste čitali ovu knjigu pa vam je ona bila dobra podloga i preporuka za vaš rad.
Istaknuti crnogorski književnik Đorđe Šćepović je takođe manje više slično prošao na konkursu kao i ja. Jasno je je da se slobodnim intelektualcima i slobodnim stvaraocima ne prašta nijedna kritika URE i aktuelne vlasti i da za to postoji vaš način razračunavanja.
Vjerovatno da smo ja i drugi crnogorski autori pisali Žitija kudravog, Putevima litijaških novomućenika i slična djela da bi nam dovoljna bila preporuka nekog pro-četnički bradatog popa SPC masne brade koji zaudara na šljivovicu i koji bi vas pozvao i dao vam blagoslov da Vaše Ministarstvo kulture to podrži.
Moja riječ je samo moja ona se ne može ubiti, svezati, oteti i zabraniti. Ona živi, putuje, čita se izgovara se i čini da budem onaj ljepši dio građanske i multietničke Crne Gore. Nikada neću biti pripadnik ili podanik vašeg rusko-srpskog svijeta ni politike krvi i tla. Sve prolazi pa i vaš mandat, a Crna Gora ostaje kao sinonoim i svetionik slobode svih njenih naroda koji je krase, a vi to nećete nikada razumjeti. Zbogi laičke i stručne javnosti prilažem Vam i svoju biografiju odlazeća ministarko Vlaović, možda nešto i naučite:
Božidar Proročić je rođen 3. januara 1979. godine na Cetinju. Osnovnu i srednju školu završio je na Cetinju. Saobraćajni fakultet dva smjera završio je kao student generacije. Sa 18 godina bio je najmlađi kolumnista u Crnoj Gori nedjeljnika “Onogošt”, kao i urednik kulturne rubrike istog sa 19 godina. U tom periodu objavio je više od 300 autorskih tekstova iz oblasti: istorije, kulture, religije, filozofije, književnosti. Kolumnista je portalA: “Analitika”, “Aktuelno”, “Pobjeda”, “Bošnjaci net”, “Revija Bihor”. Sarađuje sa portalima za kulturu i to: “Avlija” iz Rožaja, kao i “Montenegrina net”, “Odzivima”, “Kultu”, i “Kulturištima”, “Gledištima”, “Art Akademija” (Zagreb) i brojnim drugim publikacijama i časopisima za kulturu i društveno politička pitanja. Specijalni je savjetnik u Kulturno-ekonomskom centru Azerbejdžana u Podgorici za promociju kulture Azerbejdžana u Crnoj Gori. Govori engleski, italijanski, ukrajinski i ruski jezik, prevodi sa ukrajinskog.
Aktivno promoviše i piše o kulturi Ukrajine, Azerbejdžana, njihovoj književnosti, u brojnim časopisima i publikacijama kao i portalima u Crnoj Gori. Objavio je zbirku poezije “Jesen pjesnika”. Aktivno promoviše i podržava kulturu i književnost Bošnjaka, Hrvata i Albanaca u Crnoj Gori. Nagrađivan je za svoju poeziju. Aktivno radi na povezivanju sjevera Crne Gore sa Prijestonicom Cetinje. Promoter je mnogobrojnih kulturnih manifestacija za sjever Crne Gore i Cetinje.
Nagrađen je od Kulturno-ekonomskog centra Azerbejdžana priznanjem za kulturnu saradnju i povezivanje Azerbejdžana i Crne Gore. Dobitnik je međunarodne nagrade Azerbejdžana “Nurengiz Gunj” za poeziju iz zbirke “Jesen pjesnika” (2019). Koautor je, sa Seyranom Mirzazadom, knjige “Istaknute ličnosti Azerbejdžana” na crnogorskom jeziku (2021). Sa ukrajinskog jezika je preveo zbirku pjesama Olene Telige, (2019) kao i zbirku poezije Jurija Daragana “Torba za strijele” (2020), zbirku poezije Vasilja Stusa “Vrtlozi života” (2021), kao i koautorske knjige sa Edinom Smajlovićem “Krimski Tatari od postanka do progona i nazad” (2020).
Autor je istorijske knjige “Gladomor 1932-1933 – genocid nad Ukrajinom” (2021), “Ukrajinci narod slobode” (2022), “Katinjski masakr – zločin bez kazne” (2022), “Priče i legende sa Lovćena” (2023). Koautor je sa dr: Željkom Lovrenčić panorame savremenog hrvatskog pjesništva “Razlog za pjesmu” i panorame savremenog crnogorskog pjesništva “Odlazak u stihove” (2020).
U koautorstvu sa Dijanom Tiganj autor je prve panorame savremenog pjesništva Bošnjakinja, Crne Gore “Lirski zinet” (2021). Sa istom autorkom i Seyranom Mirzazadom autor je knjige “Savremena književnost Azerbejdžana” (2021).
Dobitnik je nagarade ambasade Ukrajine u Crnoj Gori za jačanje bilateralnih i kulturnih odnosa između Crne Gore i Ukrajine. Ima izuzetnu plodnu saradnju na poljima kulture sa ambasadama: Hrvatske, Ukrajine, Azerbejdžana, Austrije, Portugalije. Pjesme su mu prevedene na: azerbejdžanski, ukrajinski, španski, albanski i njemački jezik. Glavni i odgovrni je urednik časopisa Jezerski vrh.
DOPRINOS KULTURI MANJINSKIH NARODA U CRNOJ GORI
Kao član Savjeta JU Narodna biblioteka i čitaonica Njegoš u periodu od 2018. do 2022, zajedno sa istim, osmilio je program predstavljanja književnosti, kulture, pisane riječi manjinskih naroda u Crnoj Gori. Za ovaj period je osmišljeno, zabilježeno, predstavljeno i medijski propraćeno više od 500 (petsto) programa, što predstavlja izuzetan uspjeh ove ustanove.
U sklopu JU Narodna biblioteka i čitaonica Njegoš, predstavljeni su bošnjački, hrvatski, albanski i drugi stvaraoci. Pomenuta ustanova je posjetila i obišla Centre za kulturu Rožaje, Bijelo Polje, Plav, Gusinje, Petnjica. Osnovnim školama kao i Centrima za kulturu u pomenutim gradovima poklonjene su brojne knjige i publikacije. Takođe, istaknuti pisci, publicisti, prosvjetni radnici, kulturolozi predstavljeni su na Cetinju i na najljepši način učinili Prijestonicu, ali i Crnu Goru, kulturno bogatijom.
Posebno je ponosan na saradnju sa Osnovnom školom Dacići u Dacićima, gdje djeca uče i govore maternjim albanskim jezikom. Koristio je priliku da sa stranim ambasadama u Crnoj Gori predstavi kulturu i bogastvo manjinskih naroda, pa su tako napravljene brojne studijske posjete, ali i saradnja između ostalog i sa Azerbejdžanom i Ukrajinom.
Autor je više od 200 eseja, književnih kritika, priloga i predgovora najistaknutjih predstavnika manjinskih naroda u Crnoj Gori. Tako su kroz brojne portale, časopise, publikacije, knjige, TV i radio priloge čitaoci imali priliku da se upoznaju sa onima koji grade tu lijepu multikulturalnu Crnu Goru.
U Crnoj Gori su tako nastale i istorijske prve knjige-panorame savremenog pjesništva Bošnjakinja Crne Gore, sa Dijanom Tiganj, koje nosi naslov “Lirski zinet (2021)” i “Lirska hedija” (2023).
