Za Antenu M piše: Radmila Tomović
Braćo i sestre, ide ovo dobro. I, stvarno, kako je „naša“ crkva preuzela stvar u svoje ruke, sve je krenulo naoposleno. Uvukao se neki mir i razumijevanje, nekako smo se produhovili, prodobrili, urazumili… I najvažnije – imamo viziju razvoja. Tako je! Tačno znamo pravac kako i kuda dalje.
Naši oci, gradski i crkovni, tačno su procijenili šta nas to muči, šta nas koči, pa ne možemo da otovrzemo i krenemo dalje… Oni nas slušaju i… čuju. Huk!
Dajte nam vjerske objekte, pišti građanstvo! Malo ih je, dajte nam još! Šta me briga što maslac košta četiri eura, oću objekat!
A oci ko oci… Milokrvni i ljubavni. Žalovno im gledat masu kako grca. Evo, kažu, biće objekata!
E, sad… Bila bih slobodna da dam nekoliko sugestija. Recimo, u formi nekog pisma.
Pismo ocu! (Ne mom tati, nego Ocu… Razumijete.)
Dragi oče (i gradski i crkovni),
I braćo i sestre (to je ta forma). Neobično me obradovala Vaša inicijativa da sagradite još masu vjerskih objekata. Voljela bih da razmotrite i par mojih sugestija. Bilo bi primjereno da hram koji ste namjerili graditi u City kvartu nazovete po svecima popu Maci i popu Šiljku. Molila bih takođe da budući freskopisac, ako je u mogućnosti, istakne oruđe koje je volio da koristi „naš“ blaženopočivši otac Maca. I obojici, ako je možno, nacrtati kokardicu… ne insistiram, ali zbog njih…
Podsjećam Vas da nikako ne zaboravite „naše“ divne oce – Pahomija i Kačavendu. Pa, neka jedna crkvica, bude njima posvećena. Ne mora da bude velika. Nešto skromno, baš kako svjedoče svojim ovozemaljskim bitisanjem.
Predložila bih i jednog bogougodnika, iz Velike Plane. On je i otac i influenser. Popularan. Kod njega se ispovijeda i Cecina ćerka, by the way. Važan detalj, zbog omladine. Odaziva se na ime Predrag Popović. E, ta božja duša je divno klela ispred „našeg“ hrama, a masa oduševljeno odobravala: „Dabogda se seme zatrlo svima koji glasaju za zakon o slobodi veroispovesti.“ Vala nas je zadužio, pa predlažem, po njemu neka se nazove neki parohijski dom. Može li to?
Ako ste namjerili graditi još neki hram, u mješovitoj sredini, predlažem da ponese ime po ocu Gavrilu Mariću. Šta reći o toj „blagoj duši“?! Škorpioni, Srebrenica… Dovoljno. Znate Vi to mnogo bolje od mene.
I, na kraju ovog pisma, dragi oče, usliši mi još ovu molbu. Može li, recimo, da se oformi jedna „crkovna nevladina organizacija“? Nešto kao posvećeno odgoju ženske omladine? Pa da ponese ime „oca“ Jovana Markuša?
Unaprijed zahvalna bogougodna građanka!
P.S. Naravno da me brine koliko košta maslac, ali nijesam luda da se suprotstavim ocima, pa da me prokunu. Razumijete?!
ANTENA M