Piše: Faiz Softić
U Podgorici se, u okviru Lige nacija, 10. juna ove godine, prije utakmice Crna Gora – Bosna i Hercegovina, tokom utakmice, a i poslije, desilo ono što sam iskreno priželjkivao: fer i sportsko navijanje i neriješen rezultat.
Skandiranje navijača reprezentacije Crne Gore – „burek sa sirom“, najsimpatičniji je navijački slogan ikada skovan na ovim našim prostorima kroz koje su prohujali bune i ratovi.
Upravo taj slogan je očita potvrda da su ružne balkanske scene daleko iza nas, jer u tom sloganu nema ama baš ništa uvredljivo za navijače iliti građane BiH. Tim prije što se u Sarajevu i u cijeloj Bosni i Hercegovini tačno zna šta je burek, a šta sirnica, šta zeljanica, krompiruša, tikvenica, maslenica…
Samo je burek – burek, ostalo su pite sa sirom, zeljem, krompirom, tikvom…
Istina, često sam u Crnoj Gori, a pogotovu u Srbiji slušao „burek sa sirom“ što je mala semantička zabuna ili ustaljena navika većine stanovništva, ali pošto se razumije šta se želi reći nećemo oko toga voditi naučnu tribinu niti bilo kom govoriti: nije tako, već ovako… Jezik je to, a ne matematika!
Crnogorci (kako to gordo zvuči) još jednom su pokazali da su svjesni da imaju goste u svojoj avliji, a gost je svetinja. Svetinja bar u Crnoj Gori. Bar kod normalnih ljudi na cijelom svijetu, i nije sve crni đavo urniso.
Neka mi niko ne kaže: pa gosti su bili i 92. izbjeglice iz Bosne koje su predate pod nož Karadžićevim dželatima. Tada se Crnogorci i nisu mogli ili nisu smjeli miješati u pakleni plan Slobodana Miloševića. Što ih svakako ne abolira, ali se radi o jednom drugom vremenu i drugom političkom kontekstu.
Istina „tarnut“ je jedan kombi koji je dovezao navijače iz Bosne i Hercegovine, ali se i ta mrlja brzo saprala sa obraza Crnogoraca, jer je Uprava navijača pod imenom „Ultra Crne Gora“, i pod geslom „Zaista nećete tako kući odit iz ove časne i junačke zemlje” što u prevodu sa crnogorskog na bosanski znači: Zaista nećete tako kući otić iz ove časne i junačke zemlje – za jedan dan sakupila novac i kupila vlasnicima drugi kombi. To ima samo u Crnoj Gori, kod onih Crnogoraca u čije poštenje i riječ nisam nikada sumnjao.
Ovim činom, prijateljskim odnosom navijača Crne Gore prema navijačima i igračima reprezentacije Bosne i Hercegovine udaren je još jedan čvrst stub u most koji povezuje dvije prijateljske zemlje – Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru.
Crnogorci, aferim vam za vijek vjekova! A Bosanci vas čekaju na Baščaršiji, pa birajte: burek, sirnicu, zeljanicu, smreku, tufahiju, bosanske baklave, ćevape, kahvu/kavu/kafu, svega ima kad se dobre volje i duše ima.
U Zenici, čak, restoran “Kod Fehre” širom otvara vrata za navijače iz Crne Gore koji budu došli bodriti svoju reprezentaciju u mjesecu septembru.
Živjeli!
