Piše, Ivana ĐUKIĆ
Čitajući epitete: državna, trinaestojulska, najznačajnija nacionalna crnogorska nagrada – čovjek zaista treba da stekne utisak da su i refence za prije svega kandidovanje – istog kova. Međutim – u nekom čudnom saobrazju, a nakon nikad obrazloženog dodjeljivanja Miroslavovog Jeanđelja Joanikijevom bratu, od čega je, zbog nesuvislosti istog i sam autor prestao da se brani – već je rekao da se ukine kad je već istina, i da mu se oduzme na kraju krajeva. Nego da zaobiđemo imena – od kojih za neka, mimo ideoloških drastičnih razlika, čvrsto stojim iza toga da imaju ljudskih kvaliteta, u nekom čudnom sazvežđu – interesuje me pored svih kandidovanih, koje su kvalifikacije člana Upravnog Odbora Univerziteta Crne Gore? Osim što je samo članstvo dovedeno u pitanje – koja je, tačno, naredna referenca?? Uz saglasje, nadam se, bez protiljenja, otkriću detalje samo neke od prijavljenih – ne bi li misleći sloj stanovništva sam donio odluku što je tu vrijedno pominjanja, a što ne.
Dragan Hajduković – tvorac ideje Ekološke Crne Gore i pisac manifesta o istoj, jedinstvenoj na svijetu u svakom pogledu, državi. Uvaženi i cijenjeni profesor kvantne fizike u državi u kojoj je predložen za nekada prestižno zvanje – Trinaestojulsku nagradu, a danas i saradnik prestižnoj naučnoj destinaciji u Cernu. Njegovi naučni radovi i planetarni doprinos razvoju radiologije objavljeni su u naučnim časopisima sa izrazito uskim krugom prestižnih načnika svijeta.
Sreten Vujović – ako treba predstavljati autora savremene ,,Luče mikrokozme” – prevedenog na toliko svjetskih jezika, posebno, evo – tek nešto malo: što se tiče formiranja ključnih crnogorskih institucija, koje rade bez interesa i materijalne nadoknade za izgradnju sistema vrijednosti u Crnoj Gori: jedan od osnivača Crnogorskog društva nezavisnih književnika, Crnogorskog PEN centra, Matice Muslimanske, jedan od inicijatora osnivanja Matice Crnogorske i potpisnik na osnivačkoj povelji DANU-a. Da je postojala ustavljena državna nagrada za pedagogiju, ona bi, ovoga puta, zaista po sili zakona, a ne inercije, morala ići u ruke ovog pjesnika. Što što je od sigurnih ,,izgubljenih slučajeva” stvorio ugledne građane, što što je osrednjih pisaca svojim plodotvornih zalaganjem stvorio brilijantne, što što je povezivao crnogorske vrhunske stvarne intelektualce u vremenu ,,i kada se nijesu baš razumijevali najbolje”. O njegovom književnom radu suvišno je govoriti, naročito dok iscrpan koncept čitate iz ruku majstora pera, koji su ga predložili za ovu, opet naglažavam, nekada prestižnu nagradu, misleći, naravno – da se zaista nekom tamo sjedećem i to u stvarnoj odluci obraćaju.
Varja Đukić – kad nećemo mi – hoće region, ne brinite da svakoga koga nijesmo onoiko zavrijednili koliko je zaslužio, region je. Ne brinite. Od druge godine studija, kad je prepoznata kao natprosječni talenat, do svih angažmana koji služe na čast i daljeko većoj naciji, ali o svemu tome svi zaista zainteresovani mogu iscrpno biti u njenoj knjizi ,,San o javi” – informisani.
Nećemo komentarisati sve prijavljene po oba osnova – i za nagradu i za životno djelo, jer prosto, onda je nemoguća objašnjenjenost čak i unaprijed pripremljenih govora, kako je moguće da nijesu odabrani za bar jednu od kategorija?
No, ovo ne treba da bude književni tekst, nema potreba; ono z ašto je namijenjen i novinski je previsoka kategorija. No, ja eto, malo s građanim da iskomentarišem, pa ako je za reakciju, da se upitaju i oni, ako je potreba i nužda, da se žezlo odluke prebači u njihove ruke.
(Stavovi izraženi u ovoj kolumni ne odražavaju nužno uređivačku politiku portala GLAS)
