Pekovića je Uprava policije označila kao visokorangiranog člana kriminalne grupe. On se oglasio povodom događaja oduzimanja automobila sa kojim je dovođen u vezu.
Njegovo saopštenje prenosimo integralno:
“Povod za moje javno obraćanje, vjerujem, može da pretpostavi skoro svaki građanin Crne Gore, a i šire. Samo je ugao gledanja na ovo saopštenje, vjerujem, drugačiji ponaosob – u zavisnosti od toga koji su ‘izvori informisanja’ i da li želi da čuje istinu ili da ostane u zabludi i vjeruje u laži. Ali, kako god, ovo je možda prvi put da ću se ovako obratiti javnosti u cilju istine i zaštite.
Kao što je većina, vjerujem, upoznata – meta sam napada, etiketiranja i ‘svrstavanja u grupacije’ poslednjih nekoliko dana, a sve to kao povod ima kontrolu policije u Bijelom Polju, pri kojoj je od strane službenog lica, izuzetno kulturnog, izvršena uredna kontrola, konstatovano da je sve u redu, vraćena dokumenta i dozvoljeno ponovno normalno uključivanje u saobraćaj vozilu u kojem su se nalazili moji prijatelji, a koje je registrovano na moje ime i moje je vlasništvo. Pri tom, sve vrijeme sam se nalazio u vozilu ispred, koje nije ni zaustavljano ni kontrolisano – stao sam pet metara dalje (van kružnog toka), da bih sačekao prijatelje, a i u slučaju da bude potreban vlasnik vozila. Niti me je ko zvao da priđem, niti legitimisao, a ponajmanje hapsio. Nastavili smo put ka Podgorici, da bi u Mojkovcu, po zahtjevu službenih lica tamošnje policije, bili zaustavljeni i – po nalogu PU Bijelo Polje (ograđujem se, tako nam je rečeno) – ponovo isključeni iz saobraćaja i vraćeni u Bijelo Polje, praćeni rotacijama, bez razloga, kao na Divljem zapadu. Ni tu nisam zaustavljen ja, već vozilo iza mene – moji prijatelji su se uredno vratili, izvršena je kontrola vozila i lica i konstatovano je da su slobodni da idu, ali da se vozilo zadržava ‘radi provjere’.
Sve ovo i ne bi bilo toliko strašno, da kao posledica ovoga, gotovo u istom satu kada su mi prijatelji još uvijek bili u PU, naslovne strane i udarne vijesti na portalima i svim medijima nisu preplavile riječi: ‘OKG’, ‘nelegalno’, ‘drogirano’, ‘visokorangirano’. U istom satu. I to – kako su napisali – po izvorima iz policije, ili ‘kako tvrde iz policije’.
No opet, ni to ne bi bio dovoljan povod za ovakvo obraćanje, jer – kao što sam siguran da većina zna – nije ovo ni prvi, a vjerovatno ni poslednji put da me svakakvim imenima nazivaju, da me ubacuju u svakakve grupe, nazivaju kriminalcem, ovakvim ili onakvim… Mnogo je toga bilo. I ne sporim – bilo je dosta odluka u mom životu koje su ostavljale prostora za razne zaključke i stavljanje mene u različite kontekste. Ali… olaki zaključci su jedno, podrazumijevanje i izjednačavanje na osnovu slike ili kuloarskih priča je drugo, a istina je ipak nešto treće. Svoje greške, izbore i odluke plaćam samo ja već jako dugo i nikoga nisam krivio niti etiketirao osim sebe. Ali, to ne daje za pravo ljudima da besomučno lažu i stavljaju mi krst na čelo.
I da budem jasan – ovim se ne pravdam nikome – samo kažem da znam. Znam. I šta, i ko, i kako, i zašto.
Organima vlasti obratio sam se i stavio na raspolaganje za sve što treba, jer – koliko znam – protiv mene se ne vodi nikakav krivični postupak, niti sam osuđivan, niti bilo šta slično. Veoma poštujem ovu državu i puno sam joj dao – na stotine načina, kako zvaničnim institucijama, tako i pojedincima, crkvenim institucijama, sportskim organizacijama – kako kroz promovisanje tako i kroz finansijska ulaganja. A u samom gradu gdje sam doživio ovu neprijatnost, sam i počasni građanin.”
