Zašto ministarka odbrane nije obilježila Božićni ustanak?


Za Antenu M piše: Boban Batrićević

Kad je gospođa Injac predložena za ministarku odbrane ne mogu reći da me taj izbor od strane onakvoga premijera i onakvoga potpredśednika Vlade nije pozitivno iznenadio. U probranoj ekipi četnika, početnika, klerika, ljubitelja fiksnih telefona i ponekog eksperta, ime Olivere Injac ulilo je nadu da je ioanko osiromašeni građanski pokret URAnijum, makar minimalno ispoštovao dio svojih predizbornih obećanja i na neko ministarsko mjesto podržao izbor eksperta, jer Injac to jeste.

Na stranu ekspertiza pomenute ministarke, od osobe koja je recenzirala više značajnih monografija iz crnogorske vojne istoriografije očekivao sam da će kao osoba sada postavljena na značajnu državnu funkciju nastaviti s uvažavanjem važnih momenata iz crnogorske istorije. Prvu priliku da pokaže kako ulazak u Vladu čiji premijer kao „roker s Moravu“ tokom blagih dana iz kožne fotelje podastrte stogom sijena čestita praznike, nije uticao na hibernizaciju njenih dosadašnjih gledišta, imala je upravo ovoga Božića.

Kao što je ministarki poznato, Božić u crnogorskoj novijoj istoriji ima posebno značenje jer se na taj dan 1919. godine u Crnoj Gori podigao ustanak protiv nelegalne i nelegitimne likvidacije crnogorske države. Koliko je taj Božić i simbolički ostavio traga na Crnogorce i koliku je traumu na crnogorsko društvo ostavila 1918. godina koja Dritana Abazovića i Miloša Konatara uopšte ne zanima, svjedoče narodni stihovi koje je zapisao Ivo Banac: „Braćo moja i junaci / dan stravični śutra sviće / Ovi Božić Crna Gora / s krvlju brackom proslaviće.“

Upravo od gospođe Injac koja je sada ministarka odbrane, očekivao sam da će doći na Cetinje i položiti vijenac Božićnim ustanicima, herojima koji su položili živote za pravo, čast i slobodu Crne Gore. Gospođa Injac sigurno je svjesna da se nalazi na funkciji koju su tokom naše istorije pokrivali značajni vojni stratezi i generali.

Da bi dodatno shvatila istorijsku težinu na kakvom se mjestu nalazi, pomenućemo samo jedno ime – brigadir Ivo Đurović. U pitanju je crnogorski ministar vojni (kako se ranije zvalo Ministarstvo odbrane) uoči Balkanskih ratova. Tokom Prvog svjetskog rata nakon kapitulacije Crne Gore, kao i mnoge crnogorske vojne starješine, Ivo Đurović je završio u austrougarskom logoru.

Njegovo zdravstveno stanje bilo je izuzetno pogoršano tokom internacije. Kad je 1918. godine do njega u logoru stigla pomoć srpskoga Crvenoga krsta, Ivo Đurović je odbio s napomenom da ne može primati pomoć od Srbije koja sve čini da uništi njegovu državu! Umro je u logoru. E tako su se odnosili nekadašnji ministri odbrane Crne Gore prema onima koji su im rušili zemlju. Tako su se ponašale ozbiljne persone koje su odmah prozrele s čim Crna Gora ima posla.

Možda će izgledati patetično, gospođo Injac, ali živimo u vremenu patetike i demagogije čiji je najbolji reprezent Vaš potpredśednik Vlade, ali makar zbog osoba kao što je bio Ivo Đurović ogriješili ste se što nijeste juče reagovali makar i saopštenjem ako Vam je već bilo mrsko dolaziti u Prijestonicu. Tako biste prigodno odali počast žrtvama koje su svoje živote dale za spas zemlje, na čijoj ste sada ministarskoj poziciji.

Cijeneći Vaš dosadašnji rad i uvažavajući Vaša naučna dostignuća, neću Vam sada pisati onako kako zaslužujete zbog ove skandalozne ćutnje. Zamislite samo ministra odbrane Irske, ili ne daj Bože premijera da prećute Uskršnji ustanak? No Irska nije u svoju Vladu dovela ljude koji više vole Englesku. Nadam se da ćete ispraviti ovu grešku i ubuduće se s više pijeteta odnositi prema crnogorskim herojima koji su oružjem i životima branili svoju domovinu.

U suprotnom, shvatićemo da ste se i vi svrstali u red prvoklasnih crnogorskih izdajnika koji rade protiv Crne Gore, a čije šumadijsko kolo trenutno predvodi dvojac Krivokapić-Maradona.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

*

code