Atakama se smatra potpuno neplodnim tlom zvog specifičnosti ovog terena i zato što je s obje strane zaštićena andskim i priobalnim planinama.
Ona se jednim svojim dijelom prostire preko Antofagaste, regiona u kojem je izmjereno prosječno tri milimetra padavina godišnje, a u istoriji je zabilježeno da kiša ovdje nije padala i po četrdeset godina.
Ipak, nije potpuna istina da ova pustinja, koja je čak pedeset puta suvlja od kalifornijske Doline smrti, neplodna. Najbolji dokaz za to je cvat, koji je rezultat neuobičajenog spleta okolnosti.
Klima u Atakami je toliko surova da je ovdje zabilježen period od 400 godina u kojem nije pala niti jedna jedina kap kiše. U normalnijim uslovima, na cijelu regiju padne manje od 12 mm kiše godišnje.
Ali kada se dese obilnije padavine, i kada voda kroz suvo ispucalo tlo pronađe put do sjemenki cvijeća koje se godinama krije od užarenog sunca, Atakama postane prepuna života sa stotinama hiljada cvijetova, milionima insekata i hiljadama guštera i ptica.
Klimatski, događaj je povezan s El Ninjom koji uključuje zagrijavanje morskih struja uz obalu, što dovodi do povećanja padavina. A što se tiče cvijeća, ovdje cvjeta oko 200 vrsta od kojih je većina endemskih (ne mogu se pronaći nigdje drugo na svijetu).
Različite vrste cvijeća rastu u različitim djelovima pustinje, a svoj vrhunac rasta dožive između septembra i novembra.
