Iako je u poslednje vrijeme andrijevičkom selu Japan, koje je zbog svog imena dobijalo na publicitetu i izvan granica Crne Gore, proricana bolja budućnost, to se, gledajući trenutni broj njegovig žitelja, ipak, nije dogodilo.
Naime, ove zime, u ovom živopisnom i atraktivom mjestu ispod Komova, aktivna su svega četiri domaćinstva, dok ih je prije pet decenija bilo preko 50. Mještani navode da je to poražavajuća slika koja ukazuje da se život u potkomovskom Japani polako gasi.
– Nekada je naše selo brojalo i preko 200 stanovnika. Međutim, brojni su faktori koji su uticali da naš Japan dođe do ovakve situacije i da u njemu zimi, prosto, nema ko kome dobro jutro da nazove. Prije svega, iseljavanje stanovništva su iz godine u godinu podsticali nedostatak radnih mjesta i slaba putna infrastruktura. Jer, čim narod nema poslova, dobrih plata i odgovarajućih puteva on je prinuđen da odlazi u neke bolje krajeve. Umjesto da selo Japan, zbog brojnih pogodnosti i atraktivnog imena jača na svim poljima, ono polako ostaje pusto. Da je bilo sreće naš Japan bi danas bio crnogorski turistički brend u kom bi se narod doseljavao, a ne iseljavao. Nijesam optimista da će biti bolje, ali eto treba ostaviti neku nadu da će se neko, poslije svega, ozbiljno zabrinuti pred ovakvim stanjem i da će nadležni pronaći način da ovom i ostalim potkomovskim selima bar, donekle, povrate život – kaže mještanin Radenko Janković.
U cilju jačanja prijateljskih odnosa i uspostavljanja intenzivnije privredne i turističke saradnje delegacija japanskih biznismena posjetila je prije nekoliko godina potkomovsko selo Japan. Nakon toga država Japan je potkomovskom Japanu, u znak prijateljstva, pokloniti 50 sadnica japanskih trešanja, koje su zasađene u krugu avanturističkog centra “Mojan”. Mještani su tada izrazili očekivanja da će ova posjeta japanskih privrednika inicirati razvoj njihovog sela i da će nakon toga za potkomovski Japan doći bolji dani. Međutim, to se nije desilo.
– Lijepo je vidjeti japanske trešnje kako cvjetaju i rastu u našem kraju, ali od njih se ne živi. Država mora da nađe podsticajni model na osnovu kojeg bi narod ostao ovdje da živi jer ovako više ne ide. O tome slikovito govore zatvorene kuće, zatvorena i zapuštena škola u kojoj su svojevremeno radila dva učitelja i vaspitavala brojne generacije učenika. Treba znati da u Japanu više nema djece, kao ni brojnih stada ovaca, ali ni momačke i djevojačke pjesme koja se orila ispod Komova. Umjesto toga ovdje dominira tišina i bojazan da će, pored svih obećanja, naš Japan ubrzo ostati bez stanovnika – ističu rijetki mještani potkomovskog Japana.
Podsjećaju da su priče o njihovom Japanu obišle skoro sve kontinente, ali da to nije doprinijelo zaustavljanju izražene migracije stanovništva.
– Ponosni smo što se naše selo zove Japan. Drago nam je što se o crnogorskom Japanu čulo širom svijeta, ali smo nezadovoljni što, zbog neravnomjernog regionalnog razvoja, slabog ulaganja u sjever Crne Gore i niz drugih otežavajućih okolnosti naše selo polako nestaje sa mape živih – zaključuju rijetki mještani uz apel nadležnima da u 2025. godini povedu više računa o prelijepim, a napuštenim selima širom Crne Gore.
