Rješenje za prevazilaženje ovog teškog perioda za CPC ipak postoji, a ovoga puta pitaju se direktno vjernici i prijatelji, koje ovom prilikom pozivamo da podrže svetu misiju Crnogorske pravoslavne crkve. Sve informacije u linku na kraju teksta.
Vlada Crne Gore juče je dala saglasnost da se podigne spomenik osvjedočenom mrzitelju Crne Gore i Crnogoraca, nekadašnjem šefu crnogorske filijale svetosavske sekte poznate pod akronimom SPC, Amfilohiju Radoviću.
Ovim aktom dokazano je ono što Portal Aktuelno piše već duže vremena – da je izvršnu vlast u Crnoj Gori preuzela svetosavska operativa takozvane SPC – subverzivne organizacije, sa jakim vezama u srpsko-ruskom obavještajno-bezbjednosnom sektoru čiji je primarni cilj širenje velikosrpske hegemonije.
Da odobravanje odluke za izgradnju spomenika mrzitelju Crnogoraca Radoviću ne treba da čudi jasno je iz dosadašnjih odluka ne samo Spajićeve, već i svih prethodnih vlada.
Bogatstvo za SPC
Spajićeva vlada prihvatila je krajem prošle godine tekst ugovora o izdvajanju gotovo milion eura za izgradnju svetosavskog centra za indoktrinaciju kodnog naziva ”Pravoslavna gimnazija Sveti Sava” u Podgorici. Ista ta vlada je na sjednici početkom decembra prošle godine prihvatila da se za potrebe SPC gradi ”pravoslavni Saborni hram u Budvi”.
Ni prethodne vlasti nijesu se libile da sipaju milionske iznose u kasu takozvane SPC. Bivša Abazovićeva Vlada je iz budžeta za 10 mjeseci opredijelila više od 1,7 miliona eura podrške takozvanoj SPC. Pritom, u pitanju su samo podaci koji su objelodanjeni, a tu nijesu uračunate mnogobrojne izdašne donacije koje su svetosavski aparatčici na čelu velikih državnih preduzeća kao što su EPCG, CEDIS, Rudnik uglja, ”sipali” ovoj organizaciji.
Da ne govorimo o bivšoj Krivokapićevoj vladi, koja je bila maltene uslužni centar za SPC. Prvi potez ”oslobodilaca” je bilo da izmijene Zakon o slobodi vjeroispovijesti onako kako to odgovara tzv. SPC, što je bila samo uvertira za veleizdaju u vidu ”temeljnog ugovora” koji je potpisao Dritan Abazović kao premijer sljedeće vlade.
Kada je u pitanju Podgorica, krajem juna prošle godine nakon posjete kancelariji predsjednice SO Jeleni Borovinić Bojović od strane delegacije MCP predvođene Joanikijem Mićovićem, objelodanjeni su megalomnski građevinski poduhvati. Tako da bi u narednom periodu trebalo da u Podgorici bude podignuto sedam vjerskih objekata, što je kodno ime za operativne baze SPC.
Kada tome dodamo da je takozvana SPC od Vlade početkom 2022. godine dobila saglasnost za izgradnju velelepnog zdanja kodnog imena ”crkveni dom”, površine 5.000 kvadratnih metara, koji bi trebalo da bude smješten uz Hram Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, jasno je da je takozvana SPC zagospodarila Crnom Gorom. Pri tom, ovo su samo neki od prihoda i projekata u kojima učestvuje SPC, za koje se zvanično zna.
CPC na Golgoti
Za razliku od povlašćene svetosavske sekte, koja maltene zapovijeda izvršnoj vlasti što da radi, naša Crnogorska pravoslavna crkva na čelu sa mitropolitom Borisom prolazi svoju golgotu.
Mandić-Spajićeva vlada, po nalogu Beograda čini sve da ”izbriše” CPC koja je nakon 3. septembra i Opštecrnogorskog zbora na Cetinju, krenula u revitalizaciju i vraćanje statusa koji je vjekovima imala među pravoslavnim crnogorskim narodom.
Konkretan primjer sabotaže od strane izvršne vlasti odnosi se na Ministarstvo pravde i Direktorat za odnose sa vjerskim zajednicama, koji uporno ne žele da ispoštuju narodnu volju iskazanu 3. septembra i ovlašćenje nad upravljanjem CPC predaju mitropolitu Borisu kojeg su legitimno izabrali Crnogorci. Time se ugrožavaju elementarna vjerska prava Crnogoraca, sa ciljem da se ugrozi materijalna egzistencija svještanstva CPC, koja je i onako neizvjesna.
O borbi koju svještenici CPC na čelu sa mitropolitom Borisom vode po ovom pitanju možete čitati na OVOM LINKU.
Odbijanjem da se ispoštuje narodna volja sa Opštecrnogorskog zbora, potvrđeno je da litijaško-svetosavska vlast favorizuje umirovljenog mitropolita Mihaila pod čijim rukovodstvom je CPC doživjela potpunu stagnaciju i gotovo je ugašena.
Nedozvoljavanjem da se izvrši promjena odgovornog lica u CPC iako su sva tri poglavara od kako je obnovljena CPC 1993. godine izabrana na Opštecrnogorskom zboru, samo je nastavak sabotaže sa ciljem uništenja Crnogorske crkve, prije svega finansijskim iscrpljivanjem.
Rješenje za prevazilaženje ovog teškog perioda za CPC ipak postoji, a ovoga puta pitaju se direktno vjernici i prijatelji, koje ovom prilikom pozivamo da podrže svetu misiju Crnogorske pravoslavne crkve.
Pokažimo da smo dostojni potomci slavnih predaka, da je obnova crnogorske duhovnosti i punoća našeg identiteta iskrena obaveza i ponos.
VAŠE MALO, ZA NAŠU SVETU CRNOGORSKU MISIJU JE PUNO!
Ima li nas Crnogorci?
