“Nakon njegovog nastupa postalo je jasno da Dritan Abazović sa uvjerljivošću kojom brani zelene ideje ne bi bio ozbiljno razmatran ni u žirijima koji odlučuju o tekstovima sa tom tematikom, a kamo li u političkim krugovima koji se zalažu za čistiju planetu.
Abazović je napravio niz ozbiljnih političkih faulova, koji se tiču i bezbjednosti države, ali i razumijevanja pitanja zagađenja životne sredine.
Prvo, na opšte čuđenje svih mislećih, Abazović je predložio da naša vojska štiti svoju sredinu i vježba na terenima u regionu?!
Tom tezom Abazović je poslao poruku da Vojska Crne Gore ne može da se uvježbava na svojoj teritoriji, čime je narušen integritet Vojske i njenih rukovodećih i obavještajnih struktura. Treba li mi da kažemo kako ozbiljni sistemi nazivaju one koji žele da oslabe vojne i bezbjednosne potencijale svoje zemlje?”, navodi Novović.
Poručuje da je Abazović izjavama potvrdio status zelenog populiste.
“Najprije je saopštio da bi Vojska umjesto na svojoj, mogla da se uvježbava na tuđoj teritoriji u regionu.
Da zaista vjeruje da Vojska Crne Gore vježbom zagađuje sredinu, i da zaista nije zeleni populista, Abazović bi valjda tvrdio da je zagađenje i tuđe sredine zapravo zagađenje sopstvene planete.
Abazović pokazuje da zelene ideje zloupotrebljava prema trenutnim ciljevima.
Eto na šta su ga upozoravali mentor i profesori iz Sarajeva. Njima je bilo jasno da će sve što je kod njih naučio baciti pod noge zarad vlasti. Kako drugačije objasniti da Dritan brani životnu sredinu samo tamo gdje ima naroda? Kako razumjeti to da ono što je zagađivanje na Sinjajevini, gdje ima naroda, nije zagađivanje sredine u djelovima Crne Gore u kojima nema stanovnika? Jasno je da Abazović ne razumije osnovne pojmove – ne zna šta znači bezbjednost, ne zna šta je izdaja a ne zna ni šta je životna sredina.
Jedino primjećujemo da je ovom zelenom populisti teško da sa dvije noge ostane na planeti Zemlji, već je sebe lansirao u političke visine, sa kojih ne uočava koliko je providan njegov politikantski narativ”, navodi Novović.