Srpska pravoslavna crkva (SPC) je u povlašćenom položaju, a građanske vrijednosti se guraju na margine. Funkcija premijera nije zamjena za nedoraslo ponašanje koje pokušavate da promovišete kao državnu politiku. Cetinjska tragedija je utišala sve sporove bar na dan-dva, a Vladimira Božovića ne posmatram kao osobu oko koje treba da trošimo riječi razmišljajući o toj tragediji, kaže Čedomir Jovanović, predsjednik Liberalno-demokratske partije u intervjuu Pobjedi.
Nakon potpisivanja tkz. temeljnog ugovora sa Crkvom Srbije, Crna Gora je u stanju političke nestabilnosti. U šta vodi snishodljivost pojedinaca iz vlasti prema SPC?
JOVANOVIĆ: Crna Gora je u stanju političke nestabilnosti od jeseni 2016. godine i neuspjelog državnog udara dirigovanog sa poznate moskovske adrese, dok je sve to kulminiralo avgusta 2020. godine. U takvom ambijentu sve ono što se kasnije događalo samo je „prirodan“ tok stvari, u kojem je najviše stradalo i posljedice trpi crnogorsko društvo.
Sa druge strane, SPC nema mnogo obzira prema interesima Crne Gore niti pokazuje trunku razumijevanja za poteškoće u kojima se ona nalazi. Kao pravi pobjednik parlamentarnih izbora od prije dvije godine, SPC oduzima djelove suvereniteta Crnoj Gori, dovodeći je u neodrživo stanje.
Takav redosljed poteza i odluka stavio je SPC u povlašćeni društveni položaj koji ona koristi i zloupotrebljava, dok se građanske vrijednosti guraju na margine, predstavljajući se kao ekstremni stavovi pojedinaca.
Da li je premijer Abazović, prema odlukama koje je do sada donio, ucijenjen nečim od SPC, vlasti u Srbiji ili kriminalnim grupama sa kojim ga dovodi u vezu prepiska na Skaj aplikaciji?
JOVANOVIĆ: Dritan Abazović djeluje kao čovjek koji tuđu glavu nosi na ramenima, uporno je predstavljajući kao stvarno svoju. Funkcija premijera nije u životu zamjena za propušteni pubertet, pa da tako svoje nedoraslo ponašanje pokušavate da promovišete kao državnu politiku.
Nemam nikakvo razumijevanje za to što on radi, ne vidim u tome interese crnogorskog društva, ali prepoznajem svakako nevjerovatnu ambiciju Abazovića da se preporuči kao nekakav pouzdani faktor koji o nečemu odlučuje i donosi navodno teške odluke.
Ruski hibridni rat protiv Crne Gore, u koaliciji sa SPC, na više frontova, doprinio je promjeni režima 2020. godine. Vidjeli smo litije na djelu i u Srbiji protiv Euro-prajda, iako je vlast u Srbiji ogroman novac dala SPC i Rusiju, pored svega, smatra prijateljskom državom. Šta ovukoaliciju održava u životu?
JOVANOVIĆ: Rusija danas nema mnogo adresa u svijetu koje može destabilizovati, pošto je sama sebe osudila svojim ludilom na izolaciju od savremenog svijeta. I Srbija i Crna Gora su za nju platforme za prikriveni, a, naravno, ako treba i otvoreni rat sa Zapadom, u kojima su Srbima i Crnogorcima namijenjene uloge lake pješadije.
Danas je to pitanje Euro-prajda, sjutra je to bilo šta što vam padne na pamet, zbog čega navodno zabrinuti zaštitnici srpske porodice litijaju. Jasna je poruka i sa tog i sa svakog sličnog skupa – Srbija mora da ostane slijepo crijevo Evrope, putinofilija treba da ostane hronična bolest srpskog društva, usput ako neki homoseksualac strada, to će pripisati našem naglašenom patriotizmu i muškosti.
Srbija je tragediju na Cetinju, kroz slanje saučešća preko protjeranog ambasadora Vladimira Božovića, iskoristila da bi unizila vlast u Crnoj Gori. Zašto Srbija stalno provocira i Crnu Goru, ali i susjede?
JOVANOVIĆ: Strašna cetinjska tragedija, bar na dan-dva, utišala je sve sporove koji postoje na ovim prostorima i natjerala svakog pojedinca da se zamisli i preispita i sebe i svijet oko sebe. Kada vam se tako nešto desi, kada jedan grad doživi takvu traumu, kada komšije dignu ruke jedni na druge, tu prestaje bilo koja priča i ostaje samo patnja. Zbog tog čina, monstruoznosti i ožiljaka koji će biti trajni, smatram da se sa mnogo više senzibiliteta mora prilaziti u takvim situacijama i da se bol mora razumjeti i osjetiti.
Ne posmatram Vladimira Božovića kao osobu oko koje mi uopšte treba da trošimo riječi, razmišljajući o toj tragediji, jer možemo izgubiti fokus sa strašnog čina koji nas je, ipak, kao ljude, na kraju, ujedinio, makar na sat ili dan, u kojima smo svi na ovim prostorima bili ljudi, makar nekima bilo teško da se naviknu na ulogu čovjeka.
Sud građana
“Ne živim u Crnoj Gori i o njoj biram riječi dok govorim, ne miješajući se u unutrašnje prilike, pa tako neću suditi crnogorskom premijeru jer mu uskoro sude oni od kojih sigurno nije dobio glas da izigrava Andriju Mandića iz Ulcinja”, rekao je Jovanović.
