Iako je 2024. godina donijela značajan napredak za demokratiju, uključujući rekordnu izlaznost na izborima, i dalje postoje ozbiljni problemi, poput sve veće distance između građana i njihovih lidera, što dovodi u pitanje legitimnost političkih sistema.
Godina na izmaku donijela je istorijski preokret za globalnu demokratiju, sa više od 1,6 milijardi ljudi – učesnika izbora u više od 70 zemalja svijeta. Ovi događaji, ključni za oblikovanje političke budućnosti nacija, ističu trajnu važnost demokratskih procesa. Ipak, uprkos ovoj rekordnoj godini, demokratija se čini ranjivijom nego ikada, upozorava Mišel Bašele, potpredsjednica Kluba iz Madrida i bivša predsjednica Čilea, u autorskom tekstu za Guardian.
Bašele ukazuje na sve veći jaz između građana i njihovih lidera.
„Neporeciv je raskorak između građana i njihovih vođa. Skepticizam i nedostatak povjerenja ne bi trebalo da nas iznenađuju“, navodi ona.
Ovaj raskorak dodatno pogoršavaju trajne globalne krize poput klimatskog kolapsa, ekonomske nejednakosti, društvenih nepravdi i stambene krize. Ovi izazovi, tvrdi ona, urušavaju ideal demokratije, posebno među mlađim generacijama.
U svojoj analizi, Bašele postavlja ključno pitanje: Da li je predstavnička demokratija prestala da predstavlja ljude kojima bi trebalo da služi?
Rodna ravnopravnost i zastupljenost
Autorka identifikuje rodnu nejednakost u političkoj reprezentaciji kao upadljiv primjer ovog raskoraka. Na globalnom nivou, žene čine manje od 30% poslaničkih mjesta, a manje od 30 zemalja vode žene. Iako ovi podaci predstavljaju napredak u odnosu na prethodne decenije, tempo promjena ostaje frustrirajuće spor.
„Ovako, trebalo bi nam otprilike 130 godina da postignemo rodnu ravnopravnost“, primjećuje Bašele. Pritom koristi upečatljivu analogiju: „Plastičnoj kesi treba oko 100 godina da se razgradi. Ako bismo danas koristili jednu, ona bi nestala sa planete prije nego što demokratije postignu rodnu ravnopravnost“.
Ova očigledna neravnoteža postavlja osnovna pitanja o legitimnosti političkih sistema koji ne uspijevaju da adekvatno predstave polovinu svog stanovništva. Bašele poziva lidere da prioritet daju institucijama koje zaista odražavaju društva kojima služe.
Ona navodi Čileov ustavni konvent iz 2022. godine kao pionirski primjer rodne ravnopravnosti, gdje su polovina delegata bile žene. Iako je predloženi ustav na kraju odbijen, sam proces bio je dokaz potencijala inkluzivne demokratske prakse.
„Ovaj korak učinio je zemlju globalnim liderom u rodnoj ravnopravnosti“, piše Bašele, naglašavajući važnost kontinuiranog demokratskog dijaloga izvan izbornih ciklusa.
Obnova povjerenja u demokratiju
Tekst naglašava kolektivnu odgovornost za obnovu povjerenja u demokratiju. Bašele ističe da demokratija nije samo u povremenim izborima, već uključuje dublju posvećenost dijalogu i angažmanu građana.
„Javni predstavnici moraju razumjeti težinu svoje odgovornosti, dok građani treba da prepoznaju svoju ulogu čuvara demokratskih institucija“, piše ona, pozivajući društva da mlađim generacijama usade duboko poštovanje prema dostignućima demokratije, čak i u teškim vremenima.
Uprkos svojim manama, demokratija je u istorijskom smislu donijela neuporediv mir i napredak. Bašele ističe prekretnice poput opšteg prava glasa za žene i ravnopravnosti u braku kao primjere transformativne moći demokratije. Inicijative poput kampanje „Hvala demokratijo“ Globalne koalicije za demokratiju, kako navodi, igraju ključnu ulogu u obezbjeđivanju da se ova dostignuća pamte i vrednuju.
Kako se izborna godina bliži kraju, refleksije su pomiješane: neki su puni nade, dok su drugi obeshrabreni. Za Bašele, lekcije iz 2024. su jasne. Svoj tekst završava hitnim pozivom na akciju: „Moramo djelovati da izgradimo demokratiju spremnu za budućnost – onu u kojoj su građani ponovo u centru diskusije, gdje je oduvijek i trebalo da budu“.
Izazovi s kojima se demokratija suočava su veliki, ali Bašele ostaje optimistična da se, uz kolektivni napor i odlučnost, njeni osnovni principi mogu revitalizovati za buduće generacije.