Skupština Crne Gore juče je konstituisana, izabran je predsjednik i predložen mandatar za sastavljanje nove vlade. Jeste li po Ustavu sada Vi na potezu. Kada ćete se sastati sa gospodinom Krivokapićem?
Kao što ste kazali, jučerašnjom konstitutivnom sjednicom Parlamenta u novom sazivu započela je finalna faza legitimizacije rezultata izbornog procesa u Crnoj Gori obavljog 30. avgusta ove godine. Izabran je predsjednik Parlamenta, i makar neformlano najavljen predlog za predsjednika vlade. Kažem neformalno jer tek nakon što se konstituiše Parlament počinje da teče jedan proces od mjesec dana u kojem Predsjednik države obavlja konsultacije sa liderima parlamentarnih partija oko izbora predsjednika Vlade. Mislim da je jučerašnjom najavom poprilično olakšan taj proces, da već sada možemo računati na to da postoji parlamentarna većina od 41 poslanika koja je spremna da podrži rješenje za predsjednika Vlade, što znači da imamo sve uslove da u predviđenom roku te konsultacije glatko okončamo i stvorimo uslove da se nastavi sledeća faza, a to je konstituisanje Vlade, to je posao koji treba obaviti u sledećih 90 dana, što je, vjerujem, dovoljno i vjerujem da će Crna Gora uskoro dobiti i novoformiranu Vladu.
A kako to da niste bili Vi lično na Skupštini. Kažu da je to prvi put da nijesti bili na konstituisanju Skupštine?
Možda je prvi put. Nijesam ja toliko dugo bio u ulozi Predsjednika države kada su se održavale konstitutivne sjednice Parlamenta. Kao što znate, ja sam uglavnom obavljao predsjednika Vlade. Jučerašnje, ranije preuzete obaveze su me spriječile da budem na konstitutivnoj sjednici Parlamenta, to je kao što znate samo jedno protokolarno pitanje i ništa dalje od toga. Mislim da je sve drugo što sam zajedno sa ostalim predstavnicima dosadašnje vlasti uradio u periodu od izbora do danas mnogo važnije od toga. Dakle, u više navrata smo od izborne noći ponovili da priznajemo rezultate izbora, da čestitamo pobjednicima, da ćemo u skladu sa ustavno pravnim obavezama aktuelne vlasti učiniti sve da proces transfera vlasti na novu političku strukturu protekne brzo, glatko i u skladu sa predviđenim rokovima, i ja mislim da je to mnogo važnije od bilo kog protokola. Biće naravno prilike da u sledećem periodu, jer sam ja Predsjednik države još nešto duže od dvije i po godine, pokažem svoju spremnosz na saradnju sa ostalim organima državne vlasti u Crnoj Gori.
Prije same Skupštine bilo je dosta napeto u redovima nove vladajuće većine. Kako komentarišete činjenicu da se vladajući blok dogovorio oko podjele funkcija uz posredovanje mitropolita SPC-a Amfilohija?
To tumačim vrlo doslednim ponašanjem nove parlamntarne većine u Crnoj Gori, da svako ko je iole ozbiljno pratio i predizbornu kampanju i postizborna događanja, više je nego očigledno da je SPC bila ne samo neprimjereno uključena u izborni proces, nego bih mogao slobodno da kažem, najaktivniji politički akter izbornog procesa u Crnoj Gori. SPC naravno nije ništa mijenjala u svom inače generalnom odnosu prema Crnoj Gori i prema njenoj političkoj sceni. SPC je u kontinuitetu instrument velikosrpskog nacionalizma, instrument ruskih imperijalnih interesa na Blakanu, tako da je ovog puta samo to otvoreno radila u predizbornoj kampanji. Nakon što su izbori završeni, jedan od njenih glasnogovornika je kazao da će se SPC sada povući iz političkog života čime nam je zapravo samo potvrdio da su i sami svjesni koliko su bili aktivni i u izbornom procesu. Međutim, sa tim se očigledno nijesu složili njegovi pretpotavljeni. Njegovi pretpostavljeni su željeli da i ovom ulogom koju su obavili prekjuče pokažu zapravo ko se pita na većinskoj političkoj sceni Crne Gore, i da pošalju jasne poruke onima koje su vodili kroz izborni proces, koje su sistematizovali u okviru izbornih lista, tri koalicije koje danas čine savez većine, parlamentarne većine u Crnoj Gori. SPC pored te sistematizacije je veoma jasno odredila i jednog od nosilaca te najmoćnije koalicije, i to je nešto što je priznala i SPC, i sam gospodin Krivokapić, prema tome to valjda nikog ne iznenađuje. SPC je i tim prekjučerašnjim događajima u Ostroškom manastiru zapravo samo radila ono što je dosledno ukupnom njenom djelovanju tokom poslednjih mjeseci, ja zaista mislim da to nije samo sramota za tu jednu od najvećih svetinja u Crnoj Gori, kakav je Ostroški manastir, nego je to veoma problematično i sa stanovišta poštovanja Ustava Crne Gore, ali to je sastavni dio te neke euforije koja se trenutno događa na crnogorskom prostoru, koja je generisana djelovanjem unutrašnjih političkih i društvenih subjekata, ali u značajnoj mjeri generisana i djelovanjem određenih centara izvan Crne Gore. To je nešto što je naša realnost, sa čim ćemo pokušati naravno da se izborimo u narednom periodu i da sačuvamo Crnu Goru kao građansku, sekularnu državu, Crnu Goru kao multietničku demokratiju koja usvaja evropski sistem vrijednosti i koja ima realan plan da u bliskoj budućnosti postane sastavni dio savremen evrpske civilizacije.
U ovom periodu od izbora do danas, nekako je najznačajnija i najviše je odjeknula Vaša izjava da ste se spremni za Crnu Goru boriti i u parlamentu, ali ako treba i u šumi. Zar je stanje tako loše da može doći do građanskog rata? Vaša izjava se može i tako tumačiti?
Nije stanje, naravno, tako loše, ja bih rekao suprotno. Crna Gora je svakako najstabilnije društvo na Zapadnom Balkanu, jedno od stabilnijih društava uopšte na Balkanskom poluostrvu. Vi znate da je crnogorsko onaj dio jugoslovenskog društva na čijem prostoru nije bilo rata ni ranih ‘90-ih godina. Takođe, znate da smo uspjeli da sačuvamo Crnu Goru od NATO bombardovanja ‘99 godine kada smo kao sastavni dio tadašnje Savezne Republike Jugoslavije nepromišljenom politikom Slobodana Miloševića bili uvedeni u rat sa najmoćnijom vojnom i političkom Alijansom na svijetu. Dakle, pokazali smo da smo u međuvremenu izgradili imunitet stabilnosti, makar nekog početnog demokratskog i ukupnog društvenog razvoja i ja vjerujem da Crna Gora danas ima tu tekovinu i da će ta tekovina izdržati i probu ovog eksperimenta u koji je Crna Gora sada ušla. Govorim o eksperimetu jer se ipak posle 30 godina mijenja vlast, sada će opozicija koja nikada do sada nije bila vlast, po prvi put da se uči tom poslu, a vlast koja je 30 godina u kontinuitetu obavljala taj posao će po prvi put da se uči opozicionom djelovanju. U tom smislu mislim da je u pitanju eksperiment. Ja sam, naravno poslao tu poruku na upit jednog Vašeg kolege, želio sam da na taj način zapravo samo pošaljem poruku svima koji su, čini mi se, previše jednostavno tumačili rezultate poslednjih izbora. Ne samo u domaćoj nego i međunarodnoj javnosti se negdje proširilo tumačenje tih rezultata da će samim rezultatima izbora biti ugrožena i crnogorska država. Jasno sam kazao, mi na ovim izborima nijesmo odlučivali o državi, mi smo o državi odlučili prije 14 godina. Na ovim izborima je voljom građana promijenjena vlast, i to ćemo bespogovorno poštovati, ali naravno, ako bilo ko smatra da pod plaštom promijenjene vlasti, bilo ko iz Crne Gore, ili iz Regina, ili iz bilo koje druge adrese može da nam ugrožava državu, što je naša ne samo tekovina tokom poslednjih 14 godina nego naša hiljadugodišnja tekovina jer je crnogorska država toliko stara, da ćemo naravno tu tekovinu braniti onako kako smo je uvijek branili kroz istoriju, a to je svim sredstvima. Eto to je bila, otprilike, ja bih rekao moja logična poruka, ni na koji način to nije predstavljanje realne opasnosti u Crnoj Gori u ovom trenutku, niti je to neka zla slutnja onoga što bi se moglo događati, prosto samo pokušaj argumentovanog odgovora na jednu špekulaciju koja se pronosila i na domaćem i na međunarodnom političkom terenu, a koja je kao što ste vidjeli nastavila da se pogrešno tumači od strane raznih interpretatora te moje izjave. Ja mislim da je najvažnije da su tu izjavu dobro čuli svi oni kojima je zaista bila i namijenjena.
Velike geopolitičke igre su se na Balkanu uvijek vodile. Koliko je realna špekulacija o mogućoj kompezaciji Srbiji za gubitak Kosova, ustupcima vezanim za Crnu Goru i Republiku Srpsku. Čini mi se da ste i Vi jedanput u nekoj izjavi aludirali na takvu mogućnost.
Očigledno da se na globalnoj političkoj sceni sve brže mijenja osim balkanske nepovoljne realnosti. Ja bih zaista podsjetio, kao što ste i Vi to učinili kroz Vaše pitanje, da je takvih tumačenja bilo i da je to jedna od balkanskih percepcija, ja sam duboko uvjeren – pogrešnih balkanskih percepcija onoga što nam kao novina donose promjene na globalnoj političkoj i društvenoj pozornici. Kao što znate, Balkan je kroz istoriju, pa tako i sada uvijek bio negdje na liniji fronta između raznih globalnih interesa. Upotrebljavam namjerno termin koji je upotrijebio i raniji državni sekretar SAD-a Džon Keri, govoreći o Crnoj Gori 2016 godine kada se našla na udaru ruskih interesa da spriječi crnogrosko članstvo u NATO, a kada su ostala otvorena vrata za crnogorsko članstvo u NATO i za crnogorski dalji napredak putem evropske integracije. Ne možemo isključiti da velikosrpski i uopšte velikodržavni snovi na Balkanu nijesu izgleda do kraja dosanjani, iako smo povjerovali da smo na kraju tog tragičnog rata ranih 90-ih godina sahranili velikodržavne ideje, ja bih rekao da nas današnja realnost demantuje, da se danas suočavamo sa pokušajem revitalizacije tih ideja, i sve dok te ideje žive, a očigledno da se njih oficijelne politike ne odriču tako lako, ja nijesam pročitao još nijedan ozbiljan demanti sa neke relevantne državne adrese iz Beograda u odnosu na sve ovo o čemu mi govorimo, dakle, sve dok te ideje žive očigledno da će Crna Gora biti jedna od primarnih meta jednog od tih velikodržavnih nacionalizama, u ovom slučaju govorimo o tradicionalnom velikosrpskom nacionalizmu koji na neki način Crnu Goru smatra svojim prirodnim pravom. U okviru revitalizacije tih ideja, a imajući u vidu da je otpočeo proces formalizacije nezavisnosti Kosova, rekao bih u punom značenju te nezavisnosti jer je on zapravo otpočeo 2008. godine ali u punom značenju sada sa ciljem da se Kosovu obezbijedi status u Ujedinjenim nacijama, čini mi se da je onda i ova obnovljena aspiracija prema Crnoj Gori mogla poslužiti ljudima koji njeguju ove iluzije da povjeruju da bi Crna Gora mogla zajedno sa Republikom Srpskom biti neka kompezacija Srbiji za izgubljenu, kako bi rekao jedan od najvažnijih ideologa velikosrpskog nacionalizma, za „izgubljenju najskuplju srpsku reč“. Mislim da su sve to skupa zaista samo velikodržavne iluzije, da su to nažalost snovi ljudi koji su tim svojim snovima inficirali državne politike na našem prostoru i doveli do jednog stanja tragičnih sukoba koji su se događali i čije posljedice naravno još uvijek osjećamo, vjerujem da ćemo i našim politikama, u našem regionu i međunarodnim politikama mnogo više udubljeni nego što su do sada pokazali tu udubljenost, spriječiti eskalaciju tih sukoba, i da ćemo ipak uspjeti da sačuvamo onaj nivo normalnosti na političkoj i društvenoj sceni u našem regionu koji će nam obezbijediti da nastavimo da se krećemo putem kojim smo krenuli da idemo poslije usvajanja Dejtonskog sporazuma, i kojim se krećemo upravo u tom periodu u poslednjih četvrt vijeka.
Zanimljivo je da je novi vladajući blok smatrao za shodno da se potpiše posebni sporazum o tome da nemaju ambicija da mijenjaju vanjsko-političku orjentaciju Crne Gore. Kakve su reakcije došle do Vas sa zapada? Da li im sad zapad vjeruje?
Kada je u pitanju taj trilateralni sporazum ovog saveza sastavljenog od tri koalicije sa mnogo članica, na taj način je odato ja mislim najbolje priznanje onome što je strateški kurs kretanja Crne Gore u prethodnom periodu. Vi znate da se sa time novi savez i nova parlamentarna većina obavezala da će slijediti kurs evropske i euroatlanske integracije Crne Gore, da neće dovoditi u pitanje državni status i državne simbole Crne Gore, i da će poštovati ono što su međunarodni ugovori od kojih se jedan tiče i stabilnosti regiona, a to je međunarodno priznanje Kosova, priznanje koje je Crna Gora učinila 2008 godine. Ponavljam, mislim da uprkos onome što su govorili naši politički konkurenti, ovim sporazumom su zapravo odali zasluženo i najbolje moguće priznanje do sada, ja sam apsolutno ubijeđen, ispravno odabranom strateškom kursu kretanja Crne Gore. Da li je to iznenadilo nekog na Zapadu, naravno ne, zato što ja vjerujem da je do takvog sporazuma došlo uz dobru inicijaciju sa Zapada, i dobro podučavanje sa Zapada, ne mislim da bi sami akteri nove političke većine u Crnoj Gori bili skloni da naprave takav saltomortale u odnosu na svoje prethodno tridesetogodišnje djelovanje, ali sve što se događa kao promjena u pozitivnom smjeru je i za nas veoma dobro došlo. Da li se može vjerovati tome? Pa znate, ja sam uvijek sklon da kažem – pa hajde da vjerujemo da djelima, da ne vjerujemo riječima jer uz ove riječi smo imali prilike da čujemo i neke druge riječi. Recimo, jedna od takvih riječi je da se Crna Gora oslobađa poslije 75 godina, misli se na ovaj period od ‘45 godine, poslije Drugog svjetskog rata. Podsjetimo se, Crna Gora se tada oslobodila od fašizma, ali Crna Gora se tada oslobodila i od velikosrpske okupacije koja joj se dogodila početkom tog vijeka 1918 godine. Da vidimo ko sad ima potrebu i na koji način da nas oslobodi od te slobode koju smo dobili 1945 godine. Biće zanimljivo svakako da pratimo sve to što će nam donijeti ta nova politička realnost, ali želim da vas uvjerim da kao odgovorna opozicija, partija na čijem sam čelu zajedno sa blokom naših tradicionalnih koalicionih partnera, a ja vjerujem i ne samo kao politički faktori, nego većinska Crna Gora je veoma, veoma riješena da sačuva ono što su tekovine njenog savremenog razvoja. Mi nijesmo samo obnovili nezavisnost, mi smo u ovih 14 godina veoma odgovorno temeljili građansku državu, multietničku demoktratiju, usvajali evropski sistem vrijednosti i vrlo smo odlučni ne samo da iz pozicije vlasti do juče, nego i danas kada opet činimo dio vlasti, ali dominantno u Parlamentu naša pozicija, pozicija najjače opozicione partije želimo da dalje snažno i odlučno istrajavamo u afirmaciji tih vrijednosti. Mi mislimo da Crnoj Gori pripada mjesto članice EU, da saglasno tome moramo da nastavimo da dalje razvijamo građansku, a da ne dozvolimo prostor nacionalnoj, a još manje teokratskoj državi i moramo naravno nastaviti da izgrađujemo multietničku demokratiju jer je Crna Gora zakoračila na put demokratije, izrazito je multietničko društvo, svoju multietičnost i multikulturalnost je potvrdila u ukupnom prethodnom periodu, dakle i u vrlo teškim zbivanjima na prostoru ex Jugoslavije, i mi to danas smatramo jednom od najvrjednijih tekovina savremene evropske Crne Gore.
Sam pokušaj državnog udara u Crnoj Gori još nije dobio potpuni pravosnažni epilog. Nema pravosnažne presude. Međutim, neki ljudi koji se spominju u vezi sa tim događajima su sada bliski novom bloku vladajućih stranaka. Kako možete i kako ćete sarađivati sa njima?
Kao što ste kazali proces je u toku, prvostepena presuda je tu. Ona je sada na provjeri u Apelacionom sudu. Ne želim zaista da komentarišem sam sudski proces, niti da špekulišemo oko toga kako će izgledati pravosnažna presuda. Apsolutno vjerujem u kapacitet crnogorskog pravosudnog sistema, da taj proces dovede do kraja i naravno od toga će zavisiti i moj dalji odnos prema ljudima koji su akteri sada tog procesa. U ličnoj ravni, dakle, nema potrebe da čekam nikakav sudski proces. Znam da su to ljudi koji su, evo da ne komentarišem sada sudski proces, tokom svog čitavog djelovanja nastupali sa izrazito suprotstavljenih pozicija politici koju sam personifikovao i koja je do sada bila dominantna u Crnoj Gori. To su ljudi koji su veoma otvoreno govorili da ne treba da ih ja interpretiram, da je Beograd, a ne Cetinje njihova prijestonica, da je njihov predsjednik Vladimir Putin, a ne predsjednik Crne Gore. Dakle, jasno je kakav ja odnos prema takvim političkim stavovima mogu imati. Oni će naravno, saglasno pravnom i političkom sistemu Crne Gore imati svoje mjesto na političkoj pozornici i vjerujem, dakle, da će, da kažem, takvi politički stavovi bivati sve više marginalizovani u daljem demokratskom i proevropskom razvoju Crne Gore.
Vi ste javno i otvoreno optuživali Srbiju za verbalnu i političku agresiju, odnosno za miješanje u izborni proces u Crnoj Gori. Jeste li razgovarali o tome sa predsjednikom Srbije Vučićem? On Vam je danas odgovorio na neki način, optužio Vas je opet da ste se vi miješali u politiku Srbije samim priznavanjem Kosova.
Nije najvažnije šta sam ja govorio, niti šta govori gospodin Vučić. Dakle, to mogu biti subjektivni stavovi. Vjerujem da svako ko je iole ispratio ono što sve događalo sa političke i sa medijske scene Srbije tokom posljednjih godinu dana ima svoj stav o tome. Dakle, gotovo da nemate nijednog od ključnih zvaničnika političkog života Srbije da se nijesu baš direktno i brutalno umiješali i u politički život Crne Gore, i u sami izborni proces, a to kakvo je to bilo divljanje sa medijske scene Srbije u kontinuitetu tokom posljednjih godinu dana, rekao bih da su mediji iz Miloševićevog vremena više ličili na Vašington post u odnosu na današnje srbijanske medije nego na sami sebe. Hoću da vam kažem da ne može biti zaista nikakve dvojbe oko toga da li je i današnja Srbija iskazala, da kažem razumijevanje i dala logistiku velikosrpskom nacionalizmu prema Crnoj Gori. Ja sam i nedavno u jednom intervjuu sa vašim kolegom govorio o tome da je zaista Srbija jedna vrlo specifična politička zajednica u kojoj, nažalost, državna politika u kontinuitetu dozvoljava da bude talas velikosrpskog nacionalizma. Dakle, ne da ne pokazuje želju da se odupre, da kažem tom desničarskom otporu, kakvi stanuju u mnogim evropskim i vanevropskim državama, nego rekao bih ona državna politika u kontinuitetu te retrogradne ideje pretvara u oficijelnu državnu politiku. To Crna Gora jako dobro osjeća. Naravno o tim pitanjima razgovaram sa zvaničnicima Srbije, razgovarao sam i nedavno, prije izbora, sa predsjednikom Srbije. Ukazao sam na tu našu percepciju, takve nedobronamjerne i agresivne politike Srbije koja ugrožava suverenost susjedne države. Odgovor smo naravno imali svi prilike da čujemo tokom prethodnih mjeseci. Odgovor je tradicionalno zaogrnut plaštom brige države Srbije za navodno ugrožena prava srpske manjine u susjednim državama. Dakle, to je ono čega se sjećamo iz ranih devedesetih godina. Ja mislim da je riječ o jednom potpuno pogrešnom pristupu kojim se ne rješava problem ionako neugroženih prava srpske manjine u regionu, nego se na taj način samo kida i onaj minimalni nivo povjerenja koji postoji između država u našem regionu i pogoršava stabilnost našeg regiona. Dakle, nakon tog našeg razgovora imao sam utisak da je predsjednik Vučić preduzeo nešto na planu djelovanja medija iz Srbije prema Crnoj Gori. Rekao bih makar za jednu oktavu je utihnula ta agresija prema Crnoj Gori, ali to nije svakako bilo dovoljno da bi mogli kazati da je dovedeno u red, a svakako nije bilo ni dugovječno, jer, znate, tome je svakako prethodilo ono, takođe, što smo svi ispratili. Dakle, pušten je onaj duh iz boce koji sada više niko ne može iskontrolisati. Ne postoji sada taj predsjednik ili taj autoritet koji može iskontrolisati tako pušte duh iz boce. Ja sam nedavno napravio paralelu i kazao sam to je ona ista mržnja koja je emitovana prema Hrvatima devedesetih. To je ona ista mržnja koja je emitovana prema bošnjačkom narodu u Bosni devedesetih, prema Albancima u kasnijem periodu. Sada je ta mržnja emitovana prema Crnoj Gori i prema Crnogorcima i svako ko to radi, ko se tog mača laća, mora biti svjestan da će neslavno završiti. Dakle, ja mislim da i ljudi koji su te duhove nacionalizma puštali ranih devedesetih su kasnije postali njihovi taoci. I na kraju su tragično i sami završili, ali to je još manji problem, veći problem je što smo imali tragične posljedice po živote građana i po imovinu koja je nastajala u nekom prethodnom periodu na prostoru svih država u okviru ex Jugoslavije.
Šta mislite da je bilo presudno na ovim izborima? Vaš sukob sa SPCili korupcionaške afere, kako ih mediji nazivaju, koje se povezuju sa Vašom strankom ali i sa Vama lično?
Ja bih rekao da je to lepeza domaćih i eksternih razloga. Kada govorimo o eksternim razlozima da prvo njih pomenem – zaista veoma je upečatljiva umiješanost beogradskih i moskovskih političkih interesa u politički život Crne Gore i u izborni proces Crne Gore, nešto što htjeli ne htjeli moramo zaista nazvati pravim imenom – ovo je bila demonstracija hibridnog rata na tlu Evrope i evo vidjećemo da li sam u pravu, ali mislim da smo po određenim elementima imali probu da kažem tako hibridnog rata za jedan izborni proces koji će se događati u narednim mjesecima. Drugo, imali smo, takođe, da kažem involviranje jednog potpuno nepolitičkog subjekta u izborni proces u Crnoj Gori, to je Srpska pravoslavna crkva, za koju sam već kazao da je u pitanju instrument velikosrpskog nacionalizma i ruskih imperijalnih interesa na Balkanu. I oko toga ne može biti nikakve dvojbe. Naravno, bilo bi potpuno naopako previdjeti u tome i neke domaće razloge. Prvi, veoma važan razlog, u Crnoj Gori imamo u kontinuitetu jednu vlast trideset godina. Sve da smo u tih trideset godina uradili bez ikakve greške, logično je da dođe do izvjesnog zasićenja i logična je potreba biračke javnosti da možda pruži priliku baš u ovom izbornom procesu nekoj drugoj vlasti i nekoj drugoj političkoj strukturi i posljednje što bi nam se smjelo dogoditi da se ljutimo ili da polemišemo sa takvom potrebom izborne javnosti. Drugo, treba, takođe, se prisjetiti stare mudrosti da vlast kvari ljude i prema tome dugogodišnja vlast od trideset godina je kvarila i aktere te vlasti tokom tog prethodnog perioda i siguran sam da su ljudi koji su odlučivali ko će biti izvršna vlast u narednom periodu imali u vidu i te greške koje smo i počinili, kojih se nipošto ne možemo odreći sve i kad bi htjeli. A zaista, govoreći vam ovako otvoreno, saopštavam da i ne želimo da se njih odreknemo. Kada su u pitanju afere koje pominjete, ja bih rekao da je to najmanji razlog. Znate, ako se sjetite onog perioda ranih devedesetih godina kada je Crna Gora počela, da kažem, pokazuje prve signale riješenosti da se odupre tom snažnom političkom uticaju Beograda, već tada je krenulo konstruisanje afera prema Crnoj Gori i prema akterima politike koji su bili nosioci takvog političkog kursa, prevashodno prema meni. I ja zaista ne znam šta sve u ovih 27-28 godina nije iskreirano od afera, ali svaka je na kraju pokazala da je zaista bila samo jedna, da kažem, dosta prizemna i providna obavještajno-medijsko-politička afera bez ikakvog činjeničnog pokrića. Tako da ja mislim da ni ovog puta pokušaj kreiranja i konstruisanja afera nijesu urodili plodom jer Crna Gora je malobrojno društvo. U Crnoj Gori se jako dobro zna ko je ko. Ja mislim da svi ovi prethodni, domaći politički i eksterni razlozi su kao splet okolnosti doveli do toga da upravo ovog trenutka, a ne recimo 2016., ili ne možda 2024., dođe do ove kapitalne novine promjene vlasti u Crnoj Gori.
Kakvu ćete imati kohabitaciju? Recimo, u Hrvatskoj je kada je Zoran Milanović postao predsjednik, premijer Plenković je rekao da će to biti tvrda kohabitacija. Hoće li kod vas biti tvrda, meka ili još tvrđa?
Ja mislim da će to biti jedna normalna kohabitacija, makar što se mene tiče potpuno u skladu sa našim ustavnim sistemom. Dakle, na početku sam vam kazao da sam apsolutno riješen da posao Predsjednika države kao i sada obavljam u skladu sa svojim ustavnim ovlastima i da naravno stojim sa svim svojim političkim znanjem i iskustvom na usluzi svima koji žele saradnju u interesu dobrobiti Crne Gore i ostvarivanju njenih nacionalnih interesa. Dakle, ne dovodim u pitanje rezultate izbora. Rezultati su izraz slobodne volje građana. Građani su dobili Parlament onakav kakav su željeli, dobiće i Vladu kakvu su željeli. Ja sam Predsjednik države kao što sam vam kazao u nekom periodu od naredne gotovo tri godine, opet veoma legitiman. Predsjednik države koji je zavrijedio povjerenje 54% građana u prvom izbornom krugu 15. aprila 2018. godine i saglasno svemu tome ću se naravno prema svojim obavezama i prema svojoj odgovornosti u odnosu na nacionalne interese Crne Gore, odnositi kao i do sada. Dakle, tako da očekujem da i ukoliko se i drugi budu ponašali u skladu sa Ustavom, i u skladu sa političkom odgovornošću prema nacionalnim interesima Crne Gore, da Crna Gora pokaže da je zaista onakva kakvom je predstavljamo. Ja zaista mislim da je Crna Gora napravila ozbiljne iskorake na planu demokratskog razvoja, ozbiljne iskorake, drugo, da vidjeli ste da i nakon ovog izbornog procesa koji su mnogi najavaljivali kao stresan izborni proces, a nije bio takav, dakle, da je Crna Gora dodatno iskoračila naprijed u pravcu novog nivoa demokratske kulture i time što smo mi, do juče kao vlast, sada kao opozicija, priznali rezultate izbora. To je prvi put u posljednjih trideset godina od uvođenja višestranačja da se priznaju rezultati izbora. Dakle, ja mislim da je to i potvrda našeg demokratskog kapaciteta, ali istovremeno jednog nivoa demokratske kulture koji upućuje da crnogorsko društvo zrijeva i ja mislim da će crnogorsko društvo odoljeti i izazovima koji sada stoje prema nama.
Veliki izazov će biti činjenica da je novoizabrani predsjednik Skupštine Aleksa Bečić nedavno tražio Vašu ostavku.
Moju ostavku može da traži ko god hoće. Mogao bih i ja danas da tražim ostavku juče izabranog predsjednika Skupštine, pa to ne radim. Dakle, ponavljam da sam vrlo utemeljen, legitimno utemeljen u ono što su rezultati predsjedničkih izbora. Kao što ste mogli da čujete iz mojih odgovora vrlo ponosan na ono što je Crna Gora uradila u ukupnom prethodnom periodu i dakle bez imalo griže savjesti smatram da treba da nastavim da radim svoj posao u interesu budućeg demokratskog proveropskog razvoja Crne Gore. Ko bude želio saradnju imaće je, ko ne bude želio neće ugroziti moje funkcionisanje jer imam određeni kapacitet ustavnih ovlašenja kojega ću, kao i do sada, koristiti u interesu države Crne Gore.
