Rumuni imaju mnogo razloga za bijes. Na predsjedničkim izborima u nedjelju mnogi su glasali za krajnje desničarskog kandidata Kalina Đorđeskua, vođeni različitim razlozima — uključujući uspješnu kampanju na TikToku i retoriku usmjerenu ka samostalnijoj Rumuniji. Ipak, nema sumnje da je njegov uspjeh dijelom bio zasnovan na talasu nezadovoljstva trenutnim stanjem u zemlji.
Rumunija se suočava s dugotrajnim demografskim padom, jer milioni mladih radnika odlaze u inostranstvo u potrazi za bolje plaćenim poslovima. Oni koji ostaju bore se s krizom troškova života, prijetnjom siromaštva i propadanjem javnih usluga koje potkopavaju povjerenje u sistem.
Pred sljedeći izborni krug — kada će birači u nedjelju glasati za novi parlament, a 8. decembra odlučivati o predsjedniku — POLITICO je analizirao ključne probleme koji oblikuju brige glasača i političke programe u Rumuniji.
1. Odliv mozgova
Rumunija polako, ali sigurno gubi visokokvalifikovanu radnu snagu. Od kraja komunističkog režima Nikolaje Čaušeskua 1989. godine, milioni ljudi napustili su zemlju. Ovaj talas emigracije dodatno je podstaknut pristupanjem Rumunije EU, uz niske stope nataliteta, što je dovelo do pada populacije za više od 4 miliona između 1990. i 2023. godine.
Prema izvještaju Svjetske banke, skoro 20 procenata rumunske radne snage — više od 2 miliona ljudi — potražilo je bolje prilike u inostranstvu tokom posljednjih 10 do 15 godina, od kojih se mnogi nikada nijesu vratili. „Rumunsko društvo stari i trpi jedan od najozbiljnijih odliva mozgova na svijetu“, zaključuje izvještaj Svjetske banke.
2. Prekid na relaciji obrazovanje-posao
Oni koji napuštaju Rumuniju obično su visoko obrazovani, što otežava domaćim firmama da pronađu kvalifikovane radnike za otvorena radna mjesta.
Rumunija je članica EU s najmanjim procentom mladih koji imaju univerzitetsku diplomu. Takođe drži neslavni rekord po najvećem udjelu NEET populacije — mladih uzrasta od 15 do 29 godina koji nijesu zaposleni, nijesu u školi niti na obuci.
Iako je stopa nezaposlenosti u Rumuniji ispod prosjeka EU, stvarnost stagnirajućeg tržišta rada ostaje skrivena. Gotovo trećina radno sposobnog stanovništva je ekonomski neaktivna. Žene, siromašni i osobe s nižim nivoom obrazovanja češće su van tržišta rada ili rade u neformalnoj ekonomiji, sa niskim platama i bez socijalne zaštite.
Rumunija takođe zaostaje za ostalim članicama EU po ulaganjima u obrazovanje i programe za tržište rada.
3. Troškovi života
Kao i veći dio EU, Rumunija se suočava s dugotrajnom krizom troškova života, pogoršanom pandemijom i ratom u Ukrajini. Cijene hrane su naglo porasle zbog poremećaja u lancima snabdjevanja i neizvjesnosti u trgovini, dok su računi za energiju skočili nakon invazije Rusije na Ukrajinu.
Cijene u Rumuniji rastu brže nego u prosjeku EU, a hrana je sada više od 50 odsto skuplja nego prije pandemije.
Zdrava ishrana postala je manje dostupna, a sve veći dio stanovništva izjavljuje da nije u mogućnosti da priušti nutritivno adekvatne obroke.
4. Siromaštvo i nejednakost
Rumunija je napravila značajan napredak od ulaska u EU 2007. godine. Članstvo je donijelo mnoge koristi, uključujući finansijsku pomoć za smanjenje razlike između nje i bogatijih članica.
Međutim, zemlja i dalje ostaje među najsiromašnijim članicama EU. U 2023. godini, trećina Rumuna bila je u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti, dok je srednji prihod domaćinstava bio tek trećina prosjeka EU.
Širok spektar reformi, poput povećanja minimalne plate i reforme penzionog sistema, omogućio je Rumuniji da brzo napreduje u smanjenju siromaštva tokom prethodne decenije. Ipak, socijalna zaštita je slabija nego u većini članica EU, što najranjivije grupe — uključujući Rome, nezaposlene i penzionere — čini posebno izloženima riziku od siromaštva.
5. Bukurešt i ostatak zemlje
Rumunija ima neke od najsiromašnijih regiona u EU, ali paradoksalno je i dom jedne od najbogatijih prijestonica u Uniji. Od pristupanja EU, ekonomija Bukurešta bilježi veliki rast, a njegov bruto domaći proizvod po glavi stanovnika sada premašuje onaj u Parizu ili Stokholmu.
Ipak, analiza Evropske komisije iz 2023. godine ukazuje na „veoma visoke“ regionalne razlike. Problemi poput neadekvatne saobraćajne infrastrukture, slabih administrativnih kapaciteta i nedostataka u obrazovanju i vještinama otežavaju smanjenje razlika unutar zemlje, kao i u poređenju sa EU.
6. Zdravstvena zaštita
Bebe rođene u Rumuniji 2022. godine mogu očekivati životni vijek od oko 77 godina — pet godina manje od prosjeka EU od 82 godine. Nedostatak sredstava u zdravstvenom sistemu i neulaganje u preventivnu njegu ključni su faktori koji dovode do nižeg očekivanog životnog vijeka i kraćeg, manje zdravog života građana.
Bolnice su u lošem stanju i prepune korupcije, dok fokus na bolničko liječenje zanemaruje prevenciju hroničnih bolesti poput kardiovaskularnih i respiratornih, koje su vodeći uzroci smrti u Rumuniji.
7. Korupcija
Rumunija je zauzela 63. mjesto od 180 zemalja na Indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala za 2023. godinu. Medijski izvještaji i vladine analize ukazuju na „ozbiljnu korupciju u vladi“ i političko pokroviteljstvo na svim nivoima javne uprave.
Nije iznenađujuće da je povjerenje u politički sistem u Rumuniji alarmantno nisko. Prema istraživanju Eurobarometra objavljenom ranije ove godine, manje od 30 odsto Rumuna vjeruje svojoj vladi, dok 69 odsto ima više povjerenja u vojsku.
