Za izraelske vojne planere, to je kao Gora sudbine: strogo čuvana fabrika za obogaćivanje nuklearnog materijala, ukopana pola kilometra ispod planine, opasana protivvazdušnom odbranom i simbolično smještena u blizini drevnog vjerskog grada Koma.
Za Teheran, postrojenje Fordo simbolizuje njegovu težnju da sačuva svoj nuklearni program, osmišljen da preživi frontalni napad, sa dovoljno centrifuga i visoko obogaćenog uranijuma netaknutih da potencijalno može proizvesti nuklearno oružje.
Ukopano u tvrdu stijenu i obloženo armiranim betonom, koji ga stavlja van domašaja svakog javno poznatog izraelskog oružja, ono je i simbol strateške uznemirenosti Irana.
“Fordo je alfa i omega iranske nuklearne operacije”, rekao je Behnam Ben Taleblu, viši saradnik u američkoj Fondaciji za odbranu demokratija.
Iran je u subotu saopštio da je Fordo napadnut, prenijela je poluzvanična novinska agencija ISNA, pozivajući se na iransku organizaciju za atomsku energiju, mada su oštećenja bila ograničena.

Za razliku od toga, Izrael je uspio da uništi veće iransko nadzemno postrojenje za obogaćivanje uranijuma u Natanzu, izjavio je šef UN agencije za nuklearni nadzor Rafael Grosi pred Savjetom bezbjednosti u petak.
Njegove podzemne hale sa centrifugama možda su postale neupotrebljive zbog ozbiljnog oštećenja elektroenergetske infrastrukture u Natanzu, prema analizi satelitskih snimaka iz otvorenih izvora koju je sproveo Institut za nauku i međunarodnu bezbednost.
“Bez pomoći SAD, Fordo će predstavljati veliki izazov. Snažno je utvrđen i duboko ukopan u planinu. Nisam siguran koliku štetu možemo tamo da nanesemo”, rekao je Deni Citrinovič, stručnjak za Iran iz Instituta za studije nacionalne bezbjednosti u Tel Avivu.
“Iran još nije blizu nultoj tački (potpunog uništenja nuklearnog programa)… Još uvijek imaju značajne kapacitete”, dodao je Citrinovič, navodeći da bi Fordo mogao biti najteža, i možda posljednja, meta u izraelskoj vazdušnoj kampanji.
U globalnim razmjerima, Fordo nije jedino posebno zaštićeno postrojenje. Sve velike vojne sile koje posjeduju nuklearni program imaju slične podzemne vojne bunkere, koji su inspirisali bezbroj špijunskih trilera i teorija zavjere.
Rejven Rok u SAD, takozvani “podzemni Pentagon”, izgrađen je unutar planine u Pensilvaniji. Smatra se da se u ruskoj tajanstvenoj planini Jamantau nalazi veliko postrojenje za nuklearno oružje.
Isto važi i za podzemne raketne baze Sjeverne Koreje, ukopane u planine, dok kineska pomorska baza Longpo sadrži podzemno postrojenje za nuklearne podmornice, kojem se pristupa kroz tunele.
Međutim, Fordo je jedina velika podzemna vojna baza koja je ikada bila direktno napadnuta – presedan koji svjedoči o izuzetnim rizicima koje je izraelski premijer Benjamin Netanjahu preuzeo odobrivši izraelske napade prošle sedmice.
Iranski zvaničnici već dugo negiraju da teže izradi nuklearne bombe, a najnovija procjena prijetnji američke obavještajne zajednice, objavljena ove godine, zaključuje da Iran nije obnovio program nuklearnog naoružanja koji je suspendovao 2003. godine pod međunarodnim pritiskom.
Međutim, ukoliko bi Teheran odlučio da krene tim putem, Institut za nauku i međunarodnu bezbjednost procjenjuje da bi Fordo mogao da preradi cjelokupne iranske zalihe visoko obogaćenog uranijuma – koje su, prema procjeni inspektora IAEA iz maja, iznosile 408 kg – i da za samo tri nedjelje proizvede dovoljno uranijuma za izradu devet nuklearnih bombi.

“Iran bi mogao da proizvede prvu količinu od 25 kg (uranijuma vojnog kvaliteta) u Fordou za samo dva do tri dana”, upozorili su iz Instituta za nauku i međunarodnu bezbjednost.
Razlike između Fordoa i Natanza u velikoj mjeri oslikavaju čitavu istoriju iranskog nuklearnog programa, kao i višestrane međunarodne napore da se obuzda njegovo obogaćivanje uranijuma i time preduprijedi napad poput onih koje ovih dana izvodi Izrael.
Nakon što je objavljeno da postoji tajno postrojenje, Iran je 2003. godine prijavio Natanz Ujedinjenim nacijama. Iako taj ogromni industrijski kompleks sadrži čak 16.000 centrifuga, njegova konstrukcija predviđena je za masovno obogaćivanje uranijuma na nižim nivoima.
To, u kombinaciji sa redovnim inspekcijama UN-a, učinilo je Natanz pogodnijim za civilnu nuklearnu upotrebu. Njegovo podzemno postrojenje za obogaćivanje takođe je zakopano na dubini od svega oko 20 metara.
Nasuprot tome, ono što izdvaja Fordo jeste njegova geološka otpornost koja čini hale sa centrifugama praktično neprobojnim za konvencionalne bombe isporučene iz vazduha. To može da obuhvati čak i američku gigantsku bombu za probijanje bunkera sposobnu da prodre kroz 60 metara betona.
Izgrađen u tajnosti, postojanje Fordoa je objelodanjeno u septembru 2009. godine, u trenutku velike drame, kada su zvaničnici SAD, Velike Britanije i Francuske skinuli oznake povjerljivosti sa obavještajnih podataka koji su pokazivali da je Iran tajno izgradio postrojenje duboko u planini, što je bilo “nespojivo sa mirnodopskim programom”.
To otkriće, koje je učvrstilo ono što je tadašnji britanski premijer Gordon Braun nazvao “serijskom obmanom” Irana, bilo je toliko snažno da je izazvalo rijetku osudu Irana od strane Rusije i upozorenje iz Kine.
Iran je tada ostao pri svom stavu. “Ono što smo uradili bilo je potpuno legalno”, rekao je tadašnji predsjednik Mahmud Ahmadinedžad, dodajući: “Kakve to veze ima s vama, da nam govorite šta da radimo?”
Uprkos tome, Fordo je postao centralna tačka kasnijih međunarodnih napora da se obuzda iranski nuklearni program.
To je dovelo do pojačanih sankcija UN-a i našlo se u samom jezgru višestranog sporazuma iz 2015. godine, poznatog kao Zajednički sveobuhvatni plan akcije (JCPOA), koji je Iran potpisao sa svjetskim silama, uključujući SAD, Veliku Britaniju, Francusku, Rusiju, Kinu i Njemačku.
U zamjenu za ukidanje sankcija, Iran je pristao, između ostalog, da postrojenje pretvori u istraživački centar, ograniči broj centrifuga, obustavi obogaćivanje uranijuma na 15 godina i omogući pojačan nadzor međunarodnim inspektorima.
Sjedinjene Države povukle su se iz JCPOA 2018. godine, tokom prvog predsjedničkog mandata Donalda Trampa, a od tada je Iran počeo da obogaćuje veće količine uranijuma.
Nakon eksplozije u Natanzu 2021. godine, za koju je Iran optužio Izrael, a koja je oštetila kapacitete za obogaćivanje, Teheran je pokrenuo centrifuge u Fordou. One su počele da pretvaraju iranske zalihe nisko obogaćenog uranijuma u uranijum sa čistoćom od 60 odsto – iz kojeg se, za svega nekoliko dana, može dobiti uranijum pogodnog kvaliteta za izradu nuklearnog oružja.
Analitičari vjeruju da bi Fordo, ukoliko ne bude uništen izraelskim napadima, mogao postati središte iranskih napora za tzv. “proboj” ka izgradnji nuklearne bombe. Zemlja bi mogla da se povuče iz Ugovora o neširenju nuklearnog oružja, obustavi saradnju sa Međunarodnom agencijom za atomsku energiju (IAEA) i u kratkom roku proizvede nuklearnu bombu.
Iran je ranije već prijetio upravo takvim odgovorom ukoliko bi njegova nuklearna postrojenja bila napadnuta, iako bi takav potez mogao uvući i američku vojsku u izraelsku kampanju.
Dodatni rizik predstavlja to što Fordo nije jedino ultrabezbjedno postrojenje na koje Iran može da se osloni. Teheran je nedavno počeo da gradi još dublje i bolje zaštićeno postrojenje unutar planine Kuh-e Kolang Gaz La, poznate i kao “Planina Kramp”, nekoliko kilometara južno od Natanza.
Dok se smatra da Fordo ima dva ulaza u tunele, “Kramp planina” ima najmanje četiri, što otežava blokadu ulaza bombardovanjem. Njene podzemne hale takođe imaju veću površinu.
Neki strahuju da bi to postrojenje, u koje Iran do sada nije dozvolio inspektorima IAEA pristup – moglo čak da se iskoristi za sklapanje nuklearnog oružja dok je zemlja pod napadom.
“Ključno pitanje je da li će Iran unijeti, ili je možda već unio, fisibilni materijal u ‘Kramp’, ili u neko drugo, još uvijek nepoznato postrojenje”, rekao je Behnam Ben Taleblu iz Fondacije za odbranu demokratija.