Novi američki predsjednik Donald Tramp ne krije želju za prisvajanjem nekoliko tuđih teritorija među kojima je i Grenland, najveće ostrvo na svijetu koje pripada Danskoj i bogato je veoma traženim mineralima i rudama.
Predizborni slogan Donalda Trampa glasio je „Učinimo Ameriku ponovo velikom“ ali poslije njegovih najnovijih izjava mogao bi se shvatiti i kao „Učinimo Ameriku ponovo imperijalističkom silom“. Jer, kako drugačije razumjeti ideju o pripajanju tuđih teritorija koje već imaju svoju vlast, svoju kulturu i svoje uređenje?
Naime, Tramp je juče novinarima saopštio da je zainteresovan da Kanadu pripoji Sjedinjenim Američkim Državama, kao i da povrati kontrolu nad Panamskim kanalom i da otkupi Grenland od Danske, iako ova teritorija nije ni ponuđena na prodaju. Čak je ustvrdio da ne isključuje ni primjenu vojne sile kada je u pitanju pripajanje Grenlanda i Panamskog kanala, jer su oni važni za nacionalnu bezbjednost Amerike, piše Bankar.me.
Činjenica je da se Grenland geografski nalazi blizu SAD, odnosno da je njegov glavni grad Nuuk bliži Njujorku nego Kopenhagenu. Ali ova teritorija na kojoj živi 56.000 stanovnika, pretežno Inuita, pripada Danskoj koja joj je početkom ovog vijeka dala visok stepen autonomije te ona sada ima sopstvenu izvršnu vlast.
Nacionalna bezbjednost i energenti i rude
Zbog njegovog geografskog položaja, ali i činjenice da on može biti američka baza za odbranu od ruskog napada, ideja o pripajanju Grenlanda nije revolucionarna i nije na nju došao Donald Tramp.
Predsjednik Endru Džonson je 1867. godine prilikom kupovine Aljaske razmatrao i kupovinu Grenlanda ali je nije realizovao. Potom je na kraju Drugog svjetskog rata Trumanova administracija ponudila Danskoj 100 miliona dolara za ovo ostrvo, ali je taj prijedlog odbijen. Međutim 1951. je, u okviru jednog sporazuma o odbrani, Sjedinjenim Američkim Državama dozvoljeno da naprave vazdušnu bazu na ovom ostrvu koja se sada zove svemirska Pitufik baza i ima sistem za upozoravanje na raketni napad.
No, izgleda da Trampu to nije dovoljno jer je još u prošlom predsjedničkom mandatu, u avgustu 2019. godine, izložio javnosti ideju o otkupu Grenlanda od Danske. U novom mandatu nastavio je sa ovom retorikom a poslao je i sina u zvaničnu posjetu toj teritoriji.
Analitičari kažu da Grenland zaista može doprinijeti jačanju američke nacionalne sigurnosti ali i da može pomoći SAD da povrati prednost u trci za konkurentnošću u kojoj već neko vrijeme gubi od Kine. Naime, najveće ostrvo na svijetu veoma je bogato rijetkim mineralima i rudama koji se koriste u proizvodnji savremenih uređaja poput električnih vozila ili vojne opreme, a postoji mogućnost da će topljenje leda olakšati pristup tim sirovinama.
Nestanak leda olakšava rudarenje
Za sada se zna da je Grenland bogat cinkom, dijamantima, naftom, gasom, gvožđem, uranijumom, aluminijumom, niklom, platinom, volframom, titanijumom i bakrom. Međutim, pitanje je šta se još krije ispod leda koji pokriva preko 80% površine ovog ostrva i čini 12% ukupnog arktičkog leda.
Sudeći po intenzitetu globalnog zagrijavanja odgovor na to pitanje nećemo dugo čekati. Dok neke zabrinjava ubrzani nestanak velike količine leda na Arktiku, drugi u njemu vide poslovnu šansu. Ali da bi se ona iskoristila potrebno je obezbijediti veći uticaj na lokalnu politiku. Na Grenlandu su na primjer trenutno zabranjena nova istraživanja nafte i gasa i to iz ekoloških razloga koji su možda važni danskim vlastima ali ih Tramp baš i ne doživljava kao bitne. Drugim riječima, kada bi se Grenland našao u rukama SAD vjerovatno bi se na njemu mnogo više kopalo nego sada.
A kako pojedini naučnici tvrde klimatske promjene su dovele do toga da možda neće ni morati mnogo da se kopa u potrazi za sirovinama. Rast temperature na Arktiku ubrzao je topljenje leda, pa je samo u posljednje tri decenije na Grenlandu nestao led sa 284.489 kvadratnih kilometara, što je otprilike površina američke savezne države Masačusets.
Osim što olakšava pristup mineralima i energentima, topljenje leda otvara i nove pomorske rute. U posljednjoj deceniji broj brodova koji plove Arktikom porastao je za 37%, sa tendencijom još bržeg rasta u budućnosti.
Sukob u svom dvorištu
Jasno je dakle da Trampove namjere imaju svoju ekonomsku logiku. Međutim pitanje je koliko su ostvarive imajući u vidu da su i Danska i Grenland objavili da prodaja ove teritorije ne dolazi u obzir.
Ukoliko američki predsjednik odluči da ipak to učini protiv njihove volje to bi značilo novi rat, kao da svijetu nisu dovoljni razarajući sukobi u Ukrajini i Palestini ali i u pojedinim afričkim zemljama koje ne uspijevaju da obezbijede medijsku pokrivenost.
Ali, kako bi mogao da izgleda rat SAD protiv zemlje kao što je Danska koja je članica NATO-a? U takvom ratu Amerika ne bi imala podršku kakvu je imala u svim svojim dosadašnjim invazijama na siromašne i nerazvijene zemlje.
Naime, po ovom sporazumu, ukoliko bi došlo do sukoba između dvije članice NATO-a, vojni savez bi, bar u teoriji, trebalo da reaguje kao i uvijek kada je napadnuta neka njegova članica. To znači da bi se cijeli NATO udružio protiv agresora. Međutim u praksi, imajući u vidu snagu u uticaj SAD u pomenutom savezu, sporazum bi se mogao i drugačije tumačiti. Procedure u ovakvim slučajevima nisu toliko jasno formulisane da ostavljaju prostor za drugačija tumačenja, tvrde pojedini pravnici, međutim ne objašnjavaju za kakva.
