Nedavno ubistvo Brajana Tompsona, direktora zdravstvenog osiguranja UnitedHealthcare, izazvalo je zabrinjavajuću reakciju javnosti, budući da mnogi Amerikanci nijesu pokazali gotovo nikakvo sažaljenje prema žrtvi. Prema analizi koju je objavio Guardian, ovakve reakcije, koju+e uključuju čak i likovanje, mogu se povezati s velikim nezadovoljstvom američkim zdravstvenim sistemom. Ubistvo, koje je izvršio Luiđi Manđone, opisano je od strane navodnog napadača kao „simbolično rušenje“ figure koja predstavlja korporativnu pohlepu koja otežava zdravstvenu zaštitu u Sjedinjenim Državama.
Manđone, koji je uhapšen u Pensilvaniji ranije ove sedmice, navodno je vlastima rekao da „ovi paraziti to jednostavno zaslužuju“, misleći na direktore velikih zdravstvenih kompanija kao što je UnitedHealthcare. Njegove riječi, iako ekstremne i ukorijenjene u njegovoj problematičnoj prošlosti, odražavaju stavove mnogih Amerikanaca koji se osjećaju zarobljeni u zdravstvenom sistemu koji ih opterećuje visokim troškovima, odbijenim zahtjevima i stresnom borbom sa osiguravajućim kompanijama.
Rasprostranjeno nezadovoljstvo javnosti
U satima nakon što je stigla vijest o Tompsonovoj smrti, reakcije na društvenim mrežama bile su brze i otkrivale su suštinu. Nekoliko objava, začinjenih mračnim humorom, rugalo se praksama zdravstvenog sistema. „Izvinjavam se, potrebna je prethodna autorizacija za misli i molitve“, pisalo je u jednom postu, dok se drugi šalio na račun slanja „prethodne autorizacije, odbijenih zahtjeva, naplata i molitvi“ porodici Tompsona.
Ova gorčina ukorijenjena je u svakodnevnim borbama na koje mnogi Amerikanci nailaze pri suočavanju sa troškovima zdravstvene zaštite. Medicinski dug je jedan od glavnih uzroka ličnog bankrota u SAD, a čak i oni koji imaju dobro osiguranje često moraju da se bore sa svojim osiguravajućim kompanijama za osnovnu pokrivenost. U jednom upečatljivom primjeru, rutinski skrining za rak može koštati znatno više nego što je pokriveno osiguranjem, što dovodi do ogromnog bijesa i frustracije.
Iako je Manđone u sve negativnijem svjetlu prikazan kako izlaze detalji iz njegove problematične prošlosti, nedostatak empatije prema Tompsonu i dalje je očigledan. Guardian ističe da se reakcija javnosti može razumjeti u širem kontekstu neuspjeha američkog zdravstvenog sistema, koji i dalje zarobljava pojedince u ciklusima duga i nesigurnosti.
Sistem konstantne borbe
Analiza naglašava da čak i oni koji imaju osiguranje često završe pod planinom računa i odbijenih zahtjeva. Jedna osoba opisuje kako je, uprkos sveobuhvatnom zdravstvenom osiguranju, njen radni sto redovno bio prepun pisama njenog osiguravajućeg društva koja su odbijala ili djelimično pokrivala zahtjeve. Medicinski troškovi, naročito za velike zahvate ili skrininge, lako mogu izmaći kontroli, prisiljavajući pacijente da plaćaju iz svog džepa ili da potpuno odustanu od neophodnih tretmana.
Frustracija se ne odnosi samo na finansijsko opterećenje. Stalna potreba za borbom sa osiguravajućim društvima za pokriće stvara nivo mentalnog i emocionalnog iscrpljivanja koji pogađa milione Amerikanaca. Kao što analiza Guardiana naglašava, ljudi su često prisiljeni da ostanu na poslovima koje ne vole samo kako bi zadržali zdravstveno osiguranje, koje je u SAD vezano za zapošljavanje.
Jaz između bolnica i osiguravajućih kompanija
Još jedan izvor frustracija koji je istaknut u analizi je stalna borba za moć između bolnica i osiguravajućih kompanija. Veliki pružaoci zdravstvenih usluga i osiguravači često se sukobljavaju zbog cijena usluga, ostavljajući da pacijenti budu između dvije vatre. Oni koji već prolaze kroz kritične tretmane suočavaju se s užasavajućom mogućnošću da im pokriće može biti ukinuto u bilo kojem trenutku, što dodatno pogoršava već slomljen sistem.
Lično iskustvo jedne pacijentkinje sa rakom osvjetljava ovu borbu. Usred oporavka, pacijentkinja se našla suočena sa strahom da bi mogla da izgubi svoj onkološki tim zbog spora između njene bolnice i osiguravajuće kompanije. Ovaj scenario nije jedinstven, a Guardian ukazuje na to da je ovo iskustvo previše poznato mnogima u SAD.
Iako ubistvo Brajana Tompsona ne može biti opravdano, Guardian tvrdi da reakcije na njegovu smrt, naročito nedostatak saosjećanja prema direktoru jedne od najvećih zdravstvenih osiguravajućih kompanija u zemlji, odražavaju duboko ukorijenjeno i stalno nezadovoljstvo američkim zdravstvenim sistemom. Za mnoge, frustracija sistemom dostigla je tačku ključanja, a spremnost javnosti da ubistvo vidi kao „simbolično rušenje“ odražava duboku usađenost tih frustracija.
Kako situacija nastavlja da se razvija, ovaj incident služi kao oštar podsjetnik na ljudsku cijenu neefikasnog i profitno orijentisanog zdravstvenog sistema. Sistematski problemi koji doprinose visokim medicinskim troškovima i odbijenim zahtjevima doveli su mnoge Amerikance na ivicu, stvarajući osjećaj bespomoćnosti i gnijeva koji ponekad može da se manifestuje na šokirajuće načine. Analiza Guardiana na kraju sugeriše da će javna frustracija vjerovatno nastaviti da raste dok se ovi problemi ne riješe, a incidenti poput ovog služiće kao tragičan podsjetnik na stanje u sferi zdravstvene zaštite kojom građani nijesu zadovoljni.