Kamala Haris izbjegava fokusiranje na svoje rodne i etničke karakteristike, simbolizujući prelazak u novu političku eru u kojoj identitet više nije ključni argument kampanje. Umjesto toga, posvećuje se suštinskim pitanjima i pokazuje kako se političke dinamike i očekivanja mijenjanju, ocjenjuje za Le Monde francuska novinarka Silvi Kofman.
Simbol smirenog pristupa rodnim i etničkim pitanjima, demokratska kandidatkinja, iako feministkinja i crnkinja, izbjegava da ističe ova dva elementa koja bi je mogla učiniti prvom ženom druge boje kože u Bijeloj kući.
Ali zašto bež odijelo? Još više nego u Evropi, modni izbori političarki u Sjedinjenim Američkim Državama su uvijek veoma komentarisani; Kamala Haris nije mogla izbjeći ovo pravilo uveče na otvaranju demokratske konvencije u Čikagu, u ponedjeljak, 19. avgusta. I, budući da je izabrala opciju pantalona sa sakoom, raspravljalo se o boji. Zaintrigirana, modna kolumnistkinja New York Timesa, Vanesa Fridman, odustala je od pokušaja da objasni izbor bež boje tog dana. Međutim, savršeno je razumjela poruku tamnoplave Chloé kombinacije koju je kandidatkinja odabrala za svoj završni govor, u četvrtak, 22. avgusta: „Kamala Haris je obučena za novu eru“.
Potreban je kontekst da bi se shvatilo kako jedno klasično tamnoplavo odijelo može predstavljati novu eru. U Sjedinjenim Državama, žene koje se probijaju do vrha politike vole da slave taj uspjeh oblačenjem u bijelo, boju sufražetkinja. Godine 2016, kandidatkinja Hilari Klinton je izabrala bijelo odijelo da održi govor na demokratskoj konvenciji. Ove nedjelje, u Čikagu, opet je bila u bijelom, kao i nekoliko drugih govornica i mnoge delegatkinje.
Zašto je Kamala Haris prekinula tu tradiciju? Zato što je, tačno, prevazišla tu fazu. Nijednom u svom govoru u četvrtak nije spomenula da bi, ako bude izabrana 5. novembra, bila prva žena predsjednica Sjedinjenih Američkih Država. Niko to ne zaboravlja – ali to više nije argument kampanje. Kamala Haris redefiniše feminizam i ženstvenost u politici.
Vrhunac dugog puta
To je vrhunac dugog puta, od kandidature demokratske kandidatkinje Džeraldin Feraro za potpredsjednicu, na listi koju je predvodio Valter Mondejl 1984. godine. Taj tandem je tada poražen od Ronalda Regana i njegovog potpredsjednika, Džordža H. V. Buša. Nakon duže pauze, 2008. godine, senator Džon Mekejn, republikanski kandidat za Bijelu kuću, takođe bira ženu za svog partnera, Saru Pejlin, guvernerku Aljaske i zvijezdu populističkog pokreta Tea Party. Neočekivan izbor: pobjedu odnosi tandem Barak Obama–Džo Bajden.
Hilari Klinton, bivša državna sekretarka u Obaminoj administraciji i bivša prva dama, prešla je prag demokratskih primarnih izbora i kandidovala se za predsjednicu 2016. godine, osvojila je većinu glasova birača u borbi protiv Donalda Trampa, ali ne i elektorski koledž: još jedan neuspjeh. Četiri godine kasnije, senatorka iz Kalifornije Kamala Haris postaje prva žena izabrana za potpredsjednicu 2020. godine, uz Džoa Bajdena.
Disciplinovana, Kamala lojalno igra svoju ulogu potpredsjednice u sijenci predsjednika, do te mjere da, kada se početkom 2024. pojavila mogućnost da se osamdesetogodišnji Džo Bajden povuče iz trke za drugi mandat, pristalice demokrata uzdišu, prevrću očima i pomirljivo prihvataju Kamalu Haris kao alternativu, jer „Demokratska stranka nikada neće odbaciti ženu, a kamoli crnkinju“. To bi, prema njima, bili jedini aduti ove potpredsjednice koja se nije uspjela nametnuti.
Iznenađenje: Kada joj je Džo Bajden ustupio mjesto 21. jula, ona je ustala, spremna za borbu, izvlačeći demokrate iz duboke depresije. Skeptici ne vjeruju svojim očima koliko zrači. Drugo iznenađenje je da, iako je ženstvena i feministkinja, ne koristi svoju rodnu kartu. One koje su je prethodile, poput Hilari Klinton, možda su doživjele neuspjeh, ali su joj pripremile teren. To više nije tema.
Uloge se mijenjaju. Kamala Haris ima prirodni autoritet zahvaljujući svom iskustvu na terenu, posebno kao generalna tužiteljka u Kaliforniji, kao i zahvaljujući svom fizičkom izgledu. Organizatori i govornice na demokratskoj konvenciji vjeruju da je biračko tijelo spremno za ženu predsjednicu ako ona posjeduje potrebne kvalitete. „Nešto se događa u Americi, to se osjeća“, uzvikuje Hilari Klinton na konvenciji u Čikagu, kao da konačno doživljava svoju osvetu. „Nešto za što smo radili i sanjali dugo vremena“. Guvernerka Mičigena, Grečen Vitmer, kaže da u Kamali Haris vidi „liderku koja zna da se bori, koja se dokazala, pravu čvrstu osobu… „Ja znam koga želim za sljedećeg vrhovnog komandanta“.
Poslije talasa #MeToo, nove bitke za pravo na abortus i prikaza muškosti na republikanskoj konvenciji u julu oko vrlo muškog tandema Tramp – Džej-DiVens, više nije riječ o pridobijanju ženskog biračkog tijela, već o umirivanju muškog biračkog tijela. Demokratska političarka se ne boji da pokaže svoju ženstvenost, ali to nije agresivna ženstvenost. Ona nije dužna da bude uzorna majka; Kamala Haris nema djecu, a kritike Džej-Di Vensa na račun žena bez djece obile su mu se o glavu.
Uloge se mijenjaju
Sada je na muškarcima da istaknu žene, pokazujući da to ništa ne oduzima njima samima, kao što je Barak Obama učinio kada je priznao oratorski talenat svoje supruge, Mišel. Sada je na muževima da podrže svoje žene, kao što to čini Dag Emhof, suprug Kamale Haris, koji se hvali da je prestao da radi kako bi je pratio. Kamalin potpredsjednički kandidat, Tim Valc, guverner Minesote, bivši trener američkog fudbala i bivši rezervni oficir, ide čak dotle da u svom govoru na konvenciji priča o tretmanima plodnosti kroz koje su on i njegova žena prošli kako bi uspjeli da dobiju svoje dvoje djece. U ovoj kampanji, demokrate redefinišu i muškost.
Kamala Haris jednako suptilno koristi, bez naglašavanja, činjenicu da bi mogla biti prva crnkinja ili prva žena azijskog porijekla koja će biti izabrana za predsjednicu. To je još jedna poruka njenog tamnoplavog odijela i klasične frizure. U Čikagu u srijedu, Mišel Obama je nosila prelijepu frizuru sa afro pletenicama, nešto što nikada nije učinila dok je bila prva dama; nedavno je priznala da nije imala hrabrosti za to, kako ne bi dodatno naglašavala crnački identitet porodice koja je tada boravila u Bijeloj kući. U 2024. godini, „nova era“ Kamale Haris, u periodu posle pokreta Black Lives Matter, prolazi kroz smireniji pristup identitetskoj politici.
