Na proslavi 100 godina FK Budućnost čuli smo velike riječi o istoriji i veličini kluba.
A jedan od najvećih – Tonko Miročević – sjedio je skromno, u četvrtom redu.
Prvi Crnogorac u dresu Jugoslavije.
Kapiten olimpijskog tima.
Prvi koji je nosio dres engleskog kluba, a nikad nije zaboravio Budućnost.
U prvom redu – predsjednik FSCG, potpredsjednici, ministri, VDT, pjevači, gosti.
I to je u redu – protokol treba da postoji.
Ali ono što nije u redu jeste to što uprava FK Budućnost i Opština Podgorica nijesu pokazali ni minimum poštovanja.
Nijedna zahvalnica. Nijedna plaketa. Nijedna riječ.
I siguran sam – da su mnogi u prvom redu znali da iza njih sjedi Tonko, ustali bi i ustupili mu mjesto.
Jer Tonko ne traži ništa. Ali zaslužuje sve.
Ne zbog funkcije. Nego zbog onoga što je zauvijek ugradio u ovaj klub.
Gospodine Mujoviću, vi i vaši saradnici ste danas tu. Sjutra možda nećete biti.
Vi ste prolazni.
Ali legende poput Tonka Miročevića ostaju.
Dok vi pravite proslave za kamere – on je gradio klub bez ijedne kamere.
I dok ste vi zaboravili ljude koji su stvarali Budućnost –
najljepši i najdostojanstveniji gest učinio je legendarni Dejan Savićević, predsjednik FSCG,
koji je u ime Saveza poklonio klubu vrijedan poklon i pokazao poštovanje.
A vi, iz FK Budućnost i Opštine Podgorica – niste se udostojili da za 100 godina postojanja kluba dodijelite ni jednu zahvalnicu ljudima koji su ispisali njegovu istoriju.
Tonko, ti nisi za četvrti red. Ti si za istoriju, poštovanje i vrh FK Budućnost.
U svoje ime, i u ime generacije kojoj pripadam i mnogih drugih– izvinjavam se Antu Tonku Miročeviću!
“On jeste zaslužio da bude u prvom redu”
A vi – niste.