Radulović u intervjuu za portal “Fokus” iz Njujorka kaže da je mandatar, u skladu sa svojom vizijom koncepta buduće vlade, javno predstavio kandidate, o kojima stručna i politička javnost vrlo malo zna.
“Svi koji se bave analizom ponuđenog sastava budućeg kabineta, bez obzira na to sa kog političkog ili javnog polja dolazili, slažu se da se radi o svojevrsnom eksperimentu”, kaže Radulović.
On kaže da je pristup novoj vladi Zdravka Krivokapića netipičan i nezabilježen pristup jednog mandatara, makar u evropskim okvirima, pritom, ono što posebno začuđuje, pripadnika akademske zajednice.
“Pravdati to ličnim obećanjem vjerskom poglavaru devastira poziciju najodgovornije ustavne funkcije u državnom aparatu, koja bi trebalo biti mjera i vodilja Crne Gore na puta u EU. Treba naglasiti da su sekularne države i građanska društva davno prevazišli ‘tutorstvo’ crkve u javnim poslovima. Ovakav ‘model’ nije poznat ni u koncipiranju vlada iz ‘nacionalističkih’ devedesetih godina na Balkanu, kada su ‘tvrdolinijaši’ uvodili ‘pripadnost vjeri i narodu’ kao jedinu mjeru. Ipak, za nadati se da ovaj, slobodno možemo reći, za građanska društva opasan upliv crkve u politički i civilni život ipak vremenom anulirati i Crna Gora se vratiti temeljnim vrijednostima zapisanim u ustavnom aktu”, kaže Radulović.
On naglašava da pripadnost crkvi ne čini nekog “ekspertom”, niti je ulaznica za prestižno i odgovorno zvanje i funkciju ministra.
“Crna Gora je bila prepoznata kao ‘oaza’ multinacionalnog i multivjerskog suživota, a sve prethodne vlade imale su vjerski i nacionalno heterogen sastav. Tako da ni period vladavine kralja Nikole, zatim period komunizma, pa čak i period ‘nacionalističkih’ devedesetih nemaju ovakav primjer isključivosti u koncipiranju top-menadžmenta izvršne vlasti. Dodatno, ovakav sastav mogao bi da uruši koncept dobre regionalne saradnje i ukupne spoljne politike Crne Gore zasnovane na evroatlantskim vrijednostima”, ističe sagovornik “Fokusa”.
Radulović smatra da ova vlada ne bi smjela biti zasnovana na negaciji autentičnog, izvornog crnogorskog nacionalnog i građanskog bića.
“Činjenica da u njenoj strukturi nema pripadnika manjinskih naroda niti pripadnika većinskog crnogorskog naroda, ostavlja visoko izražen rizik da Crna Gora iz ustavnog koncepta građanskog društva “otkliza” u usko (klero) nacionalni. Isključiti čitave narode, Bošnjake, Muslimane, Albance, Hrvate iz procesa odlučivanja nije bilo svojstveno čak ni Miloševiću koji je nastojao makar da napravi privid “višenacionalne” vlasti promovišući Sejda Bajramovića ili neke druge opskurne političke likove. Pritom, ovo će biti vlada u kojoj će najmanje biti deklarisanih pripadnika većinskog crnogorskog naroda”, tvrdi on.
Igmanska inicijativa se 20 godina zalaže za izgradnju građanskih društava na Zapadnom Balkanu i bilo bi jako loše da Crna Gora iz pozicije države za najboljom pozicijom u procesu približavanja EU uđe u neki svojevrsni proces unutrašnje “talibanizacije”.
“Promjena jedne administracije, po definiciji trebalo bi samo da bude korak više u procesu demokratizacije društva i našem ukupnom sazrijevanju u razumijevanju instituta smjenjivosti vlasti i funkcionalne demokratije. Zato je jako važno da nova administracija u Podgorici razumije ove poruke i istorijsku poziciju”, kaže Radulović.
