Uz orkesrtaciju režimskih medija i aplauze iz vrha vlasti, Specijalno državno tužilaštvo (SDT), na čijem je čelu glavni specijalni tužilac Vladimir Novović (na slici gore), lišilo je 14. aprila slobode Milivoja Katnića. Postupajući tužilac Miloš Šoškić iz SDT-a, određuje Katniću zadržavanje od 72 sata.
Zatim, na prijedlog SDT-a, sudija za istragu Višega suda u Podgorici 16. aprila donosi rješenje o jednomjesečnome pritvoru; koji je, opet na prijedlog SDT-a, produžen 13. maja rješenjem vijeća Višega suda na tri mjeseca. Pri isteku toga roka, SDT obraća se Vrhovnome sudu, čije vijeće 12. jula Katniću produžava pritvor na još tri mjeseca pritvor.
Ukupno: tri dana + mjesec + tri mjeseca + tri mjeseca.
SDT je dobilo od Vrhovnoga suda riješenje o produženju pritvora —– jer treba im vremena, biva, da prikupe dokaze protiv Katnića. Tako proizilazi iz sadržaja SDT Prijedloga za produženje pritvora Kti-S.br.9/24 od 9. jula, potpisan tužilac Šoškić, citiramo:
– „još uvijek nijesu završena vještačenja za koja su donijete naredbe (balističko i ekonomsko-finansijsko vezano za procjenu vrijednosti opremanja objekata), nijesu još stigli dokazi koji su traženi putem međunarodne pravne pomoći, niti su određena ostala potrebna vještačenja koja su neophodna da se pribave u istrazi”.
Ante Nobilo, branilac Katnića, nedavno je za Televiziju E kazao kako za njegova klijenta „ne postoji niti jedan dokaz da je uspostavio kontakt s kriminalnom grupom”.
I zaista, uvidom u sadržaj Prijedloga za produženje pritvora Kti-S.br.9/24 od 9. jula očigledno je i konkretno: – SDT nema dokaz da je Katnić ikada imao neposrednu komunikaciju s navodnom kriminalnom organizacijom. A terete ga da je bio njezin član! Da su, od 9. jula, iz SDT-a pribavili nešto nalik tome, sumnja li neko da bi se u međuvremenu pojavilo u kakvom režimskom glasilu.
Vijeće Vrhovnoga suda koje Katniću produži pritvor je bilo u sastavu: sutkinja Vesna Vučković, predśednica; sutkinje Marijana Pavićević i Ana Vuković. Njihovo rješenje, koje je na prijedlog SDT, obuhvatilo produženje pritvora i Katniću i bivšim policijskom funkcioneru Zoranu Lazoviću — užasnulo je javnost.
Ove tri sutkinje usvojile i staljinističke navode iz Prijedloga za produženje pritvora SDT-a, tužioca Šoškića: „ako se imaju u vidu podaci i dokazi koji su dobijeni pretresom mobilnog telefona okrivljenog Milivoja Katnića” da „ima uticaj na sredstva javnog informisanja”. Šoškić je za dokaze u prijedlogu Vrhovnome sudu ponudio komunikacije Katnića — obratimo pažnju: komunikacije koje su ostvarene prije hapšenja — s nekoliko uglednih novinara i jednim poznatim književnikom. Šta je u tome krimen, je li Katniću ili ikome zabranjena stupiti u kontakt s novinarima i književnikom?
Ali, SDT, Novović i Šoškić, posežu i za drugim pravnim trikovima — kako bi Katniću produžili pritvor; a što im odobrava vijeće Vrhovnoga suda. Tek nakon što su Katnića zatvorili po jednome osnovu, pokreću potpuno novi krivični postupak: navodni ratni zločin u Hrvatskoj (Cavtat kod Dubrovnika) iz 1991. godine. I tu se pozivaju na Krivični zakon Savezne Republike Jugoslavije (SRJ), države koja je formirana tek 27. aprila 1992, a u međuvremenu prestala da postoji!
Iz SDT-a su tvrdili Vrhovnome sudu — a to im usvojile Vučković, Pavićević i Vuković — da je, citirmo, „protiv (Katnića) pokrenut krivični postupak i zbog krivičnoga djela ratni zločin protiv civilnoga stanovništva iz člana 142 stav 1 Krivičnoga zakona SRJ jasno ukazuje da je i to jedan od razloga koji ukazuje da će da se da u bjekstvo ukoliko se nađe na slobodi”.
Međutim, protiv Katnića u Hrvatskoj, navodnom mjestu zločina, nikada nije pokretana ni istraga, a kamoli podignuta optužnica!
U javnosti, prije desetak godina, oglasila se osoba iz Hrvatske koja sebe opisuje kao svjedoka šamara navodnog oštećenog: tvrdi da je vidio nešto iz čega je njegov zaključak da je navodni oštećeni bio ošamaren od Katnića, ali da tom navodnom šamaru nije prisustvovao. Drugim riječima, neko ko tvrdi da je svjedok nije vidio navodni događaj. A navodni oštećeni nije teretio Katnića.
Jer, o pokretanju ma kakvog postupka u Hrvatskoj protiv Katnića, koji je dvadesetak godina javna ličnost, bilo u svojstvu sudije Apelacionoga suda, potom i glavnoga specijalnog tužioca — moralo bi se u Crnoj Gori doznati. Ali, kako ističe Anto Nobilo, hrvatski advokat, o tome ne postoje ni spisi, ni dokazi:
„Nikad se nije istraživalo o bilo kakvom ratnom zločinu koje je Katnić napravio. A u Hrvatskoj za svaku sitnicu, ja bih rekao čak i prećeruju, jer istražuju i pokušavaju optužiti svakog koji je napravio bilo što slično ratnom zločinu. Dakle, jasno je: nije svaki šamar ratni zločin, međutim u Hrvatskoj se i svaki šamar istražuje”.
Nobilo je precizirao kako „u Hrvatskoj ne postoji niti zabilješka o ikakvom ratnom zločinu g. Katnića. I sad, naravno da se postavlja pitanje: kazneno djelo je napravljeno u Hrvatskoj pa bi, po logici, oštećenici bili Hrvati. Kako to da Hrvatska ne zna za ratni zločin, a Crna Gora zna i to nakon 30 godina od proteka vremena?”
I dok SDT istražuje je li Katnić prije više od tri decenije opalio šamar u Cavtatu, nijesu podigli nijedan optužni prijedlog za realne ratne zločine na području Dubrovnika 1991, kada je u napadu JNA i njoj potčinjenih jedinica Teritorijalne odbrane SR Crne Gore poubijeno najmanje 92 mještana civila, a u potpunosti uništeno 2.127 kuća, još ih više opljačkano…
Milivoje Katnić, bivši glavni specijalni tužilac za borbu protiv organizovanoga kriminala, 67-ogodišnjak, penzioner s narušenim zdravljem, do daljnjeg ostaje u Novovićevoj apsani.
Za Katnića je provjerljivo, dok je obavljao tužilačku funkciju, od 2015. do 2022. godine kako je procesuirao preko 250 pripadnika najopasnijih kriminalnih bandi, ali i visokopozicionirane korumpirane predstavnike vlasti. Izvršio je povraćaj u budžet države oko 100 miliona eura iz kriminalnih poslova.
Ne čudi da je kriminal i doslovno osvetnički naciljao Katnića.
Na Katnića i bivšeg mu zamjenika Sašu Čađenovića i nekoliko visokih policijskih funkcionera s kojima su radili protiv podzemlja, prema navodima optužnice po kojoj se i dalje sudi u Višem sudu u Podgorici, pripremali su atentat: Stefan Đukić, Emil Tuzović, Zoran Perović, Dušan Dudić, Milan Brajović, Nino Korać, Stefan Mićić, Aleksandar Raičević, Dušan Boljević, Albin R. Salić, Branko D. Pejanović, Haris Tuzović, Goran Milašinović, Bojan G. Lopičić.
No, uz podzemlje, Katnića je naciljao i —— SDT Vladimira Novovića, a produženjem pritvora odobravaju pojedini iz sudova, Višega i Vrhovnoga. Ima li išta da ospori kako nije po srijedi udruženi poduhvat u politički motivisanom progonu kojim diriguju moćnici iz vrha režima, otvoreni proksiji i-ili simpatizeri Ruske Federacije i Republike Srbije?
Jer, dok je Katnić obavljao tužilačku funkciju, raskrinkao je tajnu operaciju Ruske Federacije usmjerenu na terorističko spriječavanje Crne Gore da postane članica NATO-a.
Katnić je u predmetu „državni udar” DOKAZAO postojanje zavjere kroz četiri neoborive, pravosnažne sudske osuđujuće presude.
Viši sud, 16. marta i 10. aprila 2017, po svojevoljnom priznanju krivice u dogovoru s tužilaštvom, protiv dijela optuženih u „državnome udaru”, državljanâ Republike Srbije, svi članovi četničkoga udruženja, izrekao je pravosnažne presude, i to protiv: Aleksić Aleksandra, Aćimović Miloša, Andrić Perice, te Čurović Aleksandra, Đurić Nikole, Ćetković Siniše, Stanojević Dejana, Matić Ivice. Takođe, pravosnažno su, postajući svjedoci-saradnici, krivice u odvojenim sudskim postupcima priznali srpski državljani Sinđelić Saša i Velimirović Mirko.
U tim presudama se utvrđuje POIMENIČNO POSTOJANJE KRIMINALNE ORGANIZACIJE koja je pripremala NASILNO PREUZIMANJE Skupštine Crne Gore, a za račun koalicije DEMOKRATSKI FRONT, čiji su čelnici, ANDRIJA MANDIĆ i MILAN KNEŽEVIĆ još u statusu optuženih u istome predmetu.
Zauzvrat, Katnić je iz Kremlja, kroz izjave najviših zvaničnika, javno targetiran. A sada su u sudskome predmetu „državni udar” njihovi još pravosnažno optuženi u najmanju ruku proksiji i-ili simpatizeri, sa svojim partijama, na funkcijama u izvršnoj, ali i zakonodavnoj vlast — u prilici da postavljaju sebi podobne tužioce i sudije, da im odobravaju nove mandate i unaprijeđuju ih; ili osvetnički ih degradiraju u karijeri u slučaju da suprotno njihovim ciljevima postupaju.
Uostalom, po hapšenju Katnića, Marko Milačić, svojevremeno poslanik s liste DF-a, za TV je kazao da je on, lično, 30. marta 2023. podnio krivičnu prijavu po kojoj je postupilo SDT…
„Antena M” je proljetos raskrinkala podvalu SDT-a —– lično Novovića.
Uprkos Katnićevom po zakonu jasnom protivljenju, Novović mu je za branioca po službenoj dužnosti postavio aktivistu DF-a, koalicije Mandića-Kneževića, koji se predstavlja u javnosti i kao otvoreni simpatizer Rusije; posljedičnim procesnim postupanjima, suprotnim ZKP-u, SDT je uskraćivalo temeljno pravo Katniću da se sam brani, etc.
I zbog tih gnusnosti Katnić se, kako je i naveo u svojim pismima objavljenim u javnosti, odlučio na iscrpljujući štarjk glađu, potom i žeđu. Može se s tim u vezi svako zapitati nijesu li to bile i inscenacija u kojima se ukalkulisalo s temperamentom u reakciji na nepravdu od strane Novovićeva uhapšenika: ciljanje na smrtonosni ishod — pa da do suđenja Katniću i ne dođe?
Za javnost, ostaje otvorena sumnja: da su i SDT i postupajuće sudije/sutkinje iz Višega i Vrhovnoga i svima poznati nosiloci režimskih centara moći s dosijeom iz „državnoga udara” moguće u udruženome bezakonom poduhvatu koji se osvetnički vodi protiv Milivoja Katnića — u postupku sa sve jasnijim obilježjima političkoga progona…
