Predložene izmjene Zakona o opštem obrazovanju potvrđuju da nema političke volje da se obrazovni sistem mijenja u pravcu kvaliteta, ocijenila je članica Glavnog odbora Građanskog pokreta (GP) URA, Božena Jelušić.
Prema njenim riječima, nevjerovatno je do koje mjere je i aktuelni režim iznervirala čak i mala mogućnost ostvarivanja autonomije škola i školskih odbora kada je u pitanju izbor direktora.
Jelušić je, kako je saopšteno iz GP URA, kazala da je vodeći argument predlagača Izmjena Zakona o opštem obrazovanju da su školski odbori „podobni direktorima“.
Sljedeći je, kako je dodala, da Ministarstvo snosi odgovornost za rad direktora, a da u pojedinim slučajevima, kada je prosvjetna inspekcija utvrdila propuste u radu direktora, nije bilo načina da njih smijeni školski odbor.
“Umjesto povratka u krajnje štetnu centralizaciju, mogle su biti predložene mjere koje Ministarstvo može da preduzima u slučaju dokumentovanih loših nalaza prosvjetne inspekcije, odnosno preciziranje kriterijuma za specifične slučajeve”, smatra Jelušić.
Ona je navela da prvi „argument“ o „podobnosti odbora direktorima“ treba staviti u kontekst sveopšte partitokratije, od vrha do dna sistema i pojedinačnih institucija.
“Valjda nijesmo zaboravili koliko su samo direktori morali da budu „podobni ministru/ici“, odnosno partiji koja „dobije“ njihovu školu”, kazala je Jelušić.
Ona je rekla da nije u redu ako se neko „odozdo“ drzne da utiče na donošenje odluka.
Drugim riječima, kako je navela, oni koji bi iznova da u sistem obrazovanja uvedu „trojanskog konja“ od građana još jedanput traže da „vjeruju njima, a ne svojim očima“.
“Ovakvim predlogom rješenja je data svojevrsna potvrda da nema političke volje da se obrazovni sistem zaista mijenja u pravcu kvaliteta”, smatra Jelušić.
Ona je rekla da je presudni partijski upliv u izbor direktora/ica škola detektovan kao jedan od vodećih razloga opadanja kvaliteta obrazovanja još početkom prošle decenije.
Jelušić je kazala da je Demokratska partija socijalista centralizaciju izbora direktora počela da uvodi još davne 2009. godine, nakon protesta cetinjskih gimnazijalaca zbog izbora tadašnjeg direktora gimnazije i neriješenog statusa eksterne mature.
Ona je navela da je to bilo tri godine nakon referenduma o obnovi nezavisnosti i još uvijek je među građanima postojala ozbiljna nada da će se školski sistem decentralizovati, kako je bilo zacrtano „Knjigom promjena“.
“Zanimljivo je da su cetinjski školski odbor i lokalna zajednica podržavali direktora drugačije političke orijentacije (Socijalistična narodna partija) od one koja je uobičajena za Cetinje”, ukazala je Jelušić.
Prema njenim riječima, nacionalizam je utihnuo, a građani su počeli da procjenjuju.
“Te su godine cetinjski gimnazijalci „odgovarali“ na upitnik Evropske unije i potvrđivali demokratski potencijal države”, rekla je Jelušić.
Kako je dodala, brzo su im potkresana krila, a sve naredne izmjene Zakona o opštem obrazovanju su zatirale bilo kakvu najavu meritornosti.
“U školama je počeo „bijeli štrajk“ – u vidu sve manje volje i želje nastavnika da kvalitetno rade i sprovode reformske ciljeve”, kazala je Jelušić.
Ona je podsjetila da su tek prije godinu vraćene ingerencije školskim odborima.
“Ali je o ovaj režim riješio da stvari vratiti u „partijski zglob“ i time ukine i posljednji atom nade da je u ovoj državi bilo kojoj vlasti suštinski stalo do obrazovnog sistema, a ne isključivo do rezervoara glasova”, rekla je Jelušić.
Ona je kazala da su u većini evropskih zemalja školski odbori ključni akteri u procesu izbora direktora škola, dok ministri i ministarstva postavljaju kriterijume, potvrđuju odluke odbora i intervenišu u slučaju žalbi.
Prema riječima Jelušić, u Crnoj Gori, koja je 2006. krenula sa mnogo vjere u evropsku budućnost i ustanovljavanje demokratskih praksi, mnogo je poštenije “priznati da su nas prevarili i da su nastavili da nas varaju i da nema političke volje da se sistem kvalitativno mijenja”.
“I zato, ako se već predlažu izmjene, zašto ne ozakoniti rješenje sa partijskim kvotama i broju glasova koji novi direktori moraju „namaći“ partijama koje predstavljaju. Malo je mučno kada se ovako direktno kaže, ali je barem pošteno”, dodala je Jelušić.
Ona je, govoreći o rješenju o ukidanju tromjesečja, istakla da su tromjesečja bila neka vrsta iznuđenog načina da se nastavnici natjeraju da rade svoj posao, odnosno da blagovremeno ocjenjuju.
“Nesumnjivo je to stvaralo pritisak na đake i nastavnike, a sada će se taj pritisak maligno udvostručiti na polugodištu i na kraju godine”, smatra Jelušić.
Ona je rekla da je u crnogorskom obrazovanju dosta eksperimenata i da treba pokušati i taj jedan.
“Ali ni on neće uspjeti dok se za nastavnički poziv budu opredjeljivali lošiji učenici, sada i sa kupljenim diplomama”, kazala je Jelušić.
Kako je navela, neće uspjeti sve dok krajnji korisnici, odnosno učenici i učenice na nižim školskim novima i roditelji, ne dobiju mogućnost da evaluiraju rad nastavnika.
“Pa ukoliko u dugom trajanju izostane potvrda kvaliteta, ministarstvo za one koji nisu dorasli nastavničkom pozivu mora naći neko drugo mjesto u sistemu. „Reprezentaciju“ Crne Gore treba da vode i spremaju najbolji „treneri“, a ne partije i njihovi aparatčići”, zaključila je Jelušić.
