Masakr na Cetinju, u kojem je stradalo 11 osoba, najteže je masovno ubistvo koje je pojedinac načinio u istoriji Crne Gore.
Pobjeda donosi pregled nekih od najvećih i najbrutalnijih masakra, uz napomenu da ovim svakako nijesu obuhvaćena sva masovna ubistva u posljednjih tridesetak godina.
1992. PUŠONJSKI DOL – DESETORO MRTVIH: Prema dokumentaciji iz arhive Pobjede, najveći zločin do sada desio se u predvečerje 3. juna 1992. godine kada je dvadeset dvogodišnji Kosta Damjanović likvidirao devet stanovnika u Pušonjskom Dolu kod Pljevalja, nakon čega je i on likvidiran.
Zbog nekog bezazlenog incidenta, rastrojeni Damjanović je tog jutra zaprijetio da će pobiti čitavo selo. Nakon višesatnog ispijanja alkohola u seoskoj kafani, krenuo je da ostvari stravični naum. Od rafala iz automatske puške usmrtio je u jednoj kući Jovana (61) i Radovana Ostojića (32) i Vukotu Martića (50), u susjednoj kući ubio je braću Rajka (64) i Radovana Ostojića (62) i njihove supruge Maru (60) i Radojku (50). U kući Milikića, Damjanović je ubio pedesetogodišnju Maru Milikić (50) i teško ranio njenog supruga Mila. Potom je u kući Šubarića ubio Dostu Šubarić (62), koja je pokušala da tijelom zaštiti svog bratanića Veljka.
Tadašnji dopisnik Pobjede Milenko Jelić je zapisao da je ubica došao do vrata i tražio Veljka Šubarića, sa kojim se poznavao. ,,Kada je Damjanović uperio automatsku pušku, najprisebnija je bila Dosta, koja je skočila i uhvatila rukom cijev puške. Došlo je do guranja, prilikom kojeg je Dosta Šubarić smrtno ranjena. Njen sin Veljko, iako pogođen u stopalo, savladao je ubicu, oteo mu automatsku pušku i njome ga lišio života na kućnom pragu“, opisao je posljednju scenu užasa dopisnik Pobjede.
1993. SELO ČOKRLIJE – ŠESTORO MRTVIH: Ni nakon 29 godina nijesu poznati motivi koji su četrnaestogodišnjeg dječaka Momčila Cerovića natjerali da 14. februara ubije svoju najužu porodicu i presudi sebi.
U večernjim časovima Momčilo Cerović je u porodičnoj kući ubio svog oca Mlađena (45), majku Milevu (43), brata Mila (20), trogodišnjeg sestrića J. T. i babu Mitru (70).
1993. BIJELO POLJE – ČETVORO MRTVIH: Devetog novembra 1993. godine, oko 20 sati, u svom domu brutalno su likvidirani Vuksan Sošić (42), radnik tadašnje Robne kuće Beograd u Bijelom Polju, njegova supruga Slavica (40), djeca Tatjana (12) i Milosav Sošić (8). Masakr u roditeljskoj kući preživio je samo jedanaestogodišnji Vladan.
Ovaj teški zločin nad mirnim ljudima počinio je njihov bliski rođak Novo Sošić (44), koji je te noći sjedio kod rođaka i gdje je dočekan rakijom i kafom.
Mediji su izvijestili da je poslije razgovora, u trenutku kada mu je Vuksan pružio ruku u znak pozdrava, Novo snažno stegao, povukao k sebi i nekoliko puta mu zario u grudi lovački nož, koji je prije toga pripremio i sakrio u rukavu: ,,Potom je istim nožem ubio Slavicu koja je pokušala da pomogne suprugu. Sošić je potom izvadio pištolj ,,tetejac“ i zapucao k ranjenom rođaku i njegovoj supruzi, ovjerivši ubistvo. Tri hica bio je namijenio malenom Vladanu, ali ga je promašio. Potom je uletio u dječju sobu, i ubacivši novi šaržer, počeo da puca k Tatjani i Milosavu. Mala Tatjana, sudeći prema povredama, branila je svoj i život svoga brata golim rukama…“
2001. BERANE – ŠESTORO MRTVIH: U planiranom miniranju trospratnice u centru grada stradalo je šetoro mladih ljudi: vlasnik zgrade Duško Martinović (35), njegov brat Milutin (31), brat od strica Ljubiša Martinović (26), radnici u kafiću Biljana Radović (28), Igor Cimeša (20).
Poginuo je i Srđan Stamenković, rodom iz Niša, za koga se tokom istrage ispostavilo da je unio eksploziv u torbi po naredbi Zorana Stevančevića (34) iz Beograda. Dva mjeseca nakon zločina Stevančević je uhapšen i osuđen za višestruko ubistvo na najdužu vremensku kaznu.
2006. HERCEG NOVI – PETORO MRTVIH: U monstruoznom zločinu za novogodišnju noć 31. decembra u Zelenici kraj Herceg Novog stradala je čitava porodica Roganović: Slavoljub (41), njegova supruga Slavica (41) i sinovi Željko (12), Srđan (10) i Marko (6). Njih je, kako je istraga pokazala, masakrirao Milan Zeković u njihovoj rodnoj kući. Kako su istražitelji utvrdili, neki od dječaka su pokušali da pobjegnu, ali im je ubica pucao u leđa, a one koji su davali znake života je dokrajčio ubodima kuhinjskim nožem.
2012. RIJEKA MARSENIĆA – ČETVORO MRTVIH: Bivši policajac Slavko Milović iz Andrijevice dugo je pripremao ubistvo porodice svoje tazbine. U sumrak 30. aprila obavio je svoj monstruozni cilj: vjerovatno je u svojoj glavi dugo kovao pakleni plan kako da ostvari prijetnje i pobije tazbinu. Epilog je – četvoro mrtvih i jedna ranjena osoba. Slavko je ubio tasta Slobodana (66), taštu Danicu (64) i šuru Zorana. Drugog šuru Željka je ranio, ali ga nije ubio jer mu je nestalo municije. Nakon toga se, pred policijskom zasjedom, raznio ručnom bombom.
Da je plan kovan dugo i detaljno, govori činjenica da je iz svog sela Slatina kod Andrijevice, udaljenog sedam-osam kilometara od kuća Otovića na Rijeci Marsenića, došao pješice šumskim putem, u sumrak, noseći arsenal naoružanja – dva pištolja, više ručnih bombi i nekoliko mina.
