Za knjaza i gospodara Crne Gore, prema testamentu knjaza Danila, izabran je Nikola Mirkov Petrović. Crnom Gorom vladao je do 1918. kada je detronizovan odlukama Podgoričke skupštine.
Tokom 58. godišnje vladavine afirmisao je Crnu Goru kao nezavisnu državu, uvećao njenu teritoriju, podigao je na rang kraljevine. U njegovo vrijeme doneseno je mnoštvo pravnih propisa, počeo je rad prvi crnogorski Parlament, intenzivirana gradnja puteva, obogaćen kulturni i prosvjetni život.
Sam knjaz bavio se književnim radom a na vojnom planu odupro se Drugom pohodu Omer-paše Latasa na Crnu Goru, pomagao Hercegovački i Vasojevićki ustanak, izvojevao nekoliko velikih pobjeda u toku Veljeg rata. Angažovao je crnogorsku vojsku u Prvom i Drugom balkanskom ratu u borbama za konačno oslobođenje balkanskih zemalja od turske vlasti.
Nakon kapitulacije te izvjesnog poraza Crnogorske vojske u Prvom svjetskom ratu kralj Nikola je napustio Crnu Goru 1916. godine.