Piše: Sreten Vujović
Kada je svojevremeno Zdravka Lozotočivoga na beogradskom aerodromu dočekao srpski zvaničnik u farmericama, a ne kako to elementarno kućno vaspitanje diktira, u odijelu, crnogorska javnost je bila skandalizovana, premda, gledano iz ugla „srpskog sveta“ to je i normalno da „maćeha“ svoju „južnu pokrajinu“ promatra tom „dioptrijom“! Međutim, nama, koji smo prepodobnog Zdravka molili i bogoradili da nam snagom vjere makne jedno brdo koje Štitarima zaklanja pogled na Skadarsko jezero, i ja mu obećao da ću ga zvati za kuma ako to uradi, a kumstvo se ne odbija, nije bilo pravo da ga, iako u „lozovom stanju“, neko ponižava do te mjere, jer tako ponižava i građane Crne Gore koje je svetosavski Premijer zastupao, lažno se predstavljajući kao premijer „svih građana“! Svi znamo da iole kućno vaspitan Crnogorac neće otići na seosko saučešće a da ne obuče naljepšu odjeću koju pośeduje!
Kada je Ljaljo Dvadesetčetvorokaratni htio da ispoštuje samoga sebe, kao predśednika Skupštine svih Srba, koje obuhvataju „crvene kravate“, nije mu bilo teško da „potegne“ ogromnu skupštinsku fotelju i odnese je na Žabljak, iako mu je falilo skoro 10 cm da sa stolice stopalima dotakne patos! Sreća što su kamere zabilježile samo njegovo kolosalno poprsje iz žablje perspektive, pa je djelovao kao uśeđeli Mironov „bacač diska“ u embrionalnom „zamahu“! Odnekle se mora početi!
Koristeći srpsko iskustvo prilikom dočeka Zravka Lozotočivoga u Beogradu, ova reinkarnacinja olimpijskih kolosa u sasluženju sa osobom za koju se sumnja da je rođak sa Krapovićem, ministrom vojnim, budući da srpski jezik poznaje samo imenicu „šaran“, uslikaše se sa čuvenim evropskim zvaničnikom, dostojnim poštovanja, Miroslavom Lajčakom kao da su krenuli da džogiraju!? Istina, djeluju kao da su se malo i zapotili i da se čuju! Jer Crnogorci, kao i Italijani čuju nosevima! (Sento la puzza-čujem -ośećam- smrad!)
Niko im ne osporava demokratsko pravo da brukaju sami sebe, jer se to očigledno nalazi u suštini njihovog svjetonazora, od kada su se pojavili na političkoj sceni, ali ipak morali bi se zapitati u nekom trenutku lucidnosti, što su im oni koji se ośećaju Crnogorcima skrivili! Nijesu nas ufatili na Zidani most, pa da nam ovo čine!
Zdravko, vrati se! Bolje je da umiremo od smijeha nego od zastiđa i mučnine!
*Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije GLAS-a