Nikada i niđe jedna drevna latinska izreka nije posijana na plodnijem tlu nego na teritoriji mile nam naše Crne Gore. Da smo se toliko utrkivali oko branjenja drage nam domovine, koliko oko njene izdaje – Crna Gora bi bila višestruko usrećena zemlja, ali nažalost, vidi se da to nije tako. Jedni žure glavom bez obzira da iz nje pobjegnu, a drugi mjerkaju koji je dio unosan da bi se prodao… U sve se svojim punim kapacitetom umješala i srpska patrijaršija ( SPC ), koja otima sve što joj se svidi, uz obilatu pomoć “ZLA DOMAĆEGA”. Dritan je tek personifikacija svih izdaja i prodaja svega, pa čak i onoga što nam je najsvetije.
Ne treba zaboraviti ko je pomogao Ulcinjskom đilkošu da sjedne, bez ilkakve zasluge zajaše premijersku fotelju. Na obraz im, a na taj isti i neoglašavanje povodom potpisa “temeljnog ugovora”.
Nije mi namjera da “seoskog ljepotana” amnestiram od odgovornosti, a u mom kraju kažu – “jednako kriv ko krade i ko vreću drži!”
Kod nas postoji posebna vrsta “visoko kvalifikovanih “držača”.
Sve prolazi – sve se mijenja, samo nesojluk ostaje i opstaje.
Nije čudo – hrani se pritajenom zlobom naše “ZLE KRVI”.
Piše književnik: Obrad Pavlović
