Piše: Vlado Vurušić
U trenutku kada je ruski predsjednik Vladimir Putin amnestirao tisuće masovnih ubojica, serijskih silovatelja, obiteljskih nasilnika, seksualnih predatora i “običnih” kriminalaca u zamjenu za sudjelovanje u njegovoj “specijalnoj vojnoj operaciji” protiv Ukrajine, osudio je na čak 25 godina zatvora jednog od rijetkih preostalih disidenata i demokratskih oporbenjaka Vladimira Kara-Murzu. Dok se prvi osuđeni ubojice vraćaju svojim kućama (nedavno smo pisali da je jedan takav Putinov borac iz Ukrajine, osuđeni ubojica Ivan Rosomahin, samo nekoliko dana nakon povratka s bojišta ubio staricu) kao slobodni ljudi, pa i “ratni heroji”, Putin je na četvrt stoljeća osudio svog “verbalnog” oponenta, koji ga, naravno, ni na koji način ne može politički ugroziti.
Grijeh Kara-Murze dostojan 25-godišnjeg utamničenja u Putinovoj Rusiji je njegovo protivljenje agresiji na Ukrajinu. Osuđen je zbog “veleizdaje” i ” omalovažavanja ruske vojske”. Dakle, Putinov režim nema ništa protiv tisuća okorjelih kriminalaca i ubojica koji su “domoljublje po Putinu” dokazali ubijajući Ukrajince, ali se boji slabih, razbijenih disidenata koji nemaju ama baš nikakvu mogućnost javnog i medijskog istupanja.
Nedavno je tako na dvogodišnju zatvorsku kaznu i oduzimanje roditeljskog prava osuđen obični, mali Rus iz jednog mjesta pokraj Tule, Aleksej Moskaljov, zato što je njegova 13-godišnja kći Maša na satu likovnog nacrtala “antiratni crtež”. Dječja črčkarija proglašena je “državnim neprijateljem”, a crtež je vjerojatno komisijski spaljen u dobro čuvanim podzemnim bunkerima kako ne bi dospio u javnost. Maša je odmah poslana u dječji dom, a otac je izbačen s posla, osuđen na dvogodišnji zatvor i uz to nema pravo korištenja interneta (prema presudi) tri godine.
Država je odlučila da se djevojčica Maša “vrati” na odgajanje majci, koja ju je napustila nedugo nakon rođenja. Kakav je to režim koji se panično boji jednog publicista koji praktički nema nikakva politička prava samo zato što se ne slaže s osvajačkim ratom koji vodi njegova država, odnosno tamošnja vlast, i jednog nemuštog dječjeg naivnog romantičnog crteža.
I to u državi čiji čelnici stalno govore da su oni za mir. U gradu Podolsku, objavljuju i ruski mediji, sredovječni je muškarac prijavio policiji, koja se nakon dojave digla na noge, jednu srednjoškolku koja je prema njegovu mišljenju bila nedolično odjevena – imala je na sebi plavu jaknu i žutu suknju, boje ukrajinske zastave. Uočio ju je sa svog prozora. Svakakvih luđaka ima, ali policija je izašla na teren i pročešljala kvart. Putinova vlast odriče pravo da oni koji su protiv rata budu “pravi” Rusi i domoljubi. Nema majci! Samo kako gazda kaže. Režim se poistovjećuje s domovinom. Kako je rekla velika ruska književnica Ljudmila Ulickaja: “Oni nam stalno žele podmetnuti kao kukavičje jaje da je ljubav prema domovini isto što i odanost prema režimu. Ali, izvinite, to nije tako”.
Režim Vladimira Putina postupno je eutanazirao i ugušio svaki oblik demokratske i liberalne oporbe te drugačijeg mišljenja, zatvarajući ih u zatvore na dugogodišnje kazne, protjerivanjem iz Rusije, zabranama njihova javnog istupanja, a mnoge javne osobe – od građanskih političara do književnika, sportaša, estradnih pjevača i glumaca – službeno se proglašavaju “stranim agentima” ili “nepoželjnim licima”. To određuje Ministarstvo pravosuđa te ih izlaže medijskom progonu i linču koji ih dodatno proglašava “izdajnicima” i “petokolonašima”.
Pri svakom spominjanju njihovih imena mediji su dužni spomenuti da je te ljude Ministarstvo pravosuđa proglasilo takvim nepodobnim osobama, a ako to ne učine, i njima prijeti novčana ili čak zatvorska kazna. Takvi ljudi ne smiju istupati u javnosti, filmovi im se skidaju s repertoara, pjesme s radija i televizije. Režim je odlučio, na primjer, da jedan od nekada najpoznatijih socioloških instituta, Levada centar, više ne smije provoditi istraživanja javnog mnijenja, a mnogim politolozima zabranjuje se da komentiraju političku situaciju. Neovisni mediji morali su zatvoriti svoja vrata te početi emitirati ili objavljivati u inozemstvu, poput portala Meduza i TV postaje Dožd.
“Ja volim Rusiju. Zločinci se trebaju pokajati za ono što su učinili. Što se mene tiče, ja sam u zatvoru zbog svojih političkih stavova. Siguran sam da će doći dan kada će se raspršiti mrak nad našom domovinom”, rekao je Kara-Murza nakon završetka otužnog režimskog sudskog procesa. Osim toga, Kara-Murza je i ozbiljno bolestan. Čak dva puta su ga Putinovi “čuvari ljudskih duša” pokušali otrovati, kao i Alekseja Navaljnog kojeg su također zatvorili u sibirske kazamate. Podsjetimo da je na desetke poznatih ljudi od početka invazije na Ukrajinu palo kroz prozor jer su valjda svi “prozor-majstori” i parketari mobilizirani na front, pa se čovjek lako posklizne, a prozori previše dihtaju.
Za Putina su, kao svojedobno za Staljina, veća opasnost za režim pojedinci koji misle svojom glavom, nego najgnjusnije kriminalne protuhe. To pokazuje slabost vladara, kojemu jedino represija i strah ostaju kao mehanizam iskazivanja ljubavi prema velikom vođi. I njegov strah i nesigurnost. Režim pokazuje slabost kada se tako drastično obračunava s njemu nepoželjnima, pa makar nemaju nikakvu snagu, poput Kara-Murze ili male Maše kojoj je usred djetinjstva uništen život. Je li to sudbina koja čeka Rusiju pod Putinom? Ništa iz povijesti nisu naučili, a to je odlika prestrašenih diktatorskih režima koji misle da su vječni, a zapravo su truli i kukavički. Doduše, puno zla nanose, puno sudbina unište.
No, podsjetimo, ni milijuni sibirskih uznika nisu spasili ni rusku carevinu, a ni SSSR, kao nuklearnu velesilu, od propasti, kraha i poraza. Stanje u Putinovu “posjedu” najbolje je opisala zgromljena supruga Vladimira Kara-Murze, Jevgenija: “Osudili su ga na 25 godina, ali režim neće toliko opstati i izdržati”.
Vladimir Putin polako ubija Rusiju, kao da je truje svojim omiljenim novičokom. Rusija je bila prije njega, bit će i poslije. No, što će ostaviti u naslijeđe? Vladimir Kara-Murza, tata i kći Moskaljov, ali i manijakalni sredovječni perverznjak koji kroz prozor škica raspojasane učenice “neprijateljskog odijevanja” dok izlaze iz škole slika su i prilika današnje Putinove Rusije. Za Rusiju ima nade, za Putina, srećom, nema.
