Koliko još crvenih linija treba da pređemo da bi kazali dosta kada je u pitanju diskriminacija žena u Crnoj Gori?

Piše: Slađana Kaluđerović (SNP)


Koliko još crvenih linija treba da pređemo da bi kazali dosta kada je u pitanju diskriminacija žena u Crnoj Gori i koliko još poniženja i uvreda treba žene da trpe da bi nadležni državni organi konačno počeli da primjenjuju zakone i zaštitili žrtve nasilja.

Iako smo debelo ušli u 21. vijek, crnogorsko društvo, kada je u pitanju odnos prema ženama, nažalost i dalje tavori u 19. vijeku, jer se svakodnevno suočavamo sa targetiranjem žena po svim osnovama.

SNP smatra da žene treba da budu noseći stub društva i kao takve da zaslužuju puno poštovanje, a ne da budu džak za udaranje kako kad i kome padne na um. Ako želimo progres i prosperitet, onda ne smijemo okretati glavu u stranu na slučajevima diskriminacije i nasilja nad ženama, kojima, na sramotu Crne Gore, intenzivno svjedočimo ovih dana.

Tako se juče na udaru političke i nacionalne diskriminacije našla Suada Zorinjić, danas Vesna Bratić, a samo je pitanje ko će biti meta sjutra. Ti gnusni napadi, svakako, najviše govore o onima koji stoje iza njih, ali predstavljaju i opomenu svima nama da ne smijemo ni jedan jedini čas prestati da se borimo za ravnopravno društvo i poštovanje ljudskih prava.

Svako ima pravo da gaji lične simpatije ili antipatije prema bilo kome, ali uvrede i prijetnje na osnovu polne, nacionalne i vjerske pripadnosti ne smiju se tolerisati, već se mora preventivno djelovati i svim mehaniznima demokratskog društva zaštititi žrtve diskriminacije i nasilja.

Nedopustiva je i praksa da se žene unaprijed vrijeđaju i diskriminišu kada treba da preuzmu neku od pozicija odlučivanja, samo zato jer su žene ili zbog toga što su određene vjere ili nacije.

Društvo bez diskriminacije nije hir ili nametnuta obaveza na putu evropskih integracija, već treba da bude prirodno stanje ako želimo da Crna Gora bude ravnopravan dom za sve njene građane i građanke.

SNP zato pruža punu podršku svim ženama koje su žrtve diskriminacije ili nasilja, po bilo kom osnovu, i tražimo od nadležnih državnih organa da, u skladu sa zakonskim rešenjima, stanu u zaštitu žrtvi, a od nevladinih organizacija koje tretiraju oblast ljudskih prava da ne promovišu politiku dvostrukih aršina. Jer, ćutanje i tolerancija nasilja su nešto najgore i nikako ne mogu donijeti dobro nikome u Crnoj Gori.