12/04/2021

KNEŽEVIĆ: Godinama desetine miliona eura, što iz crnih fondova kojima su upravljali Đukanović i njegov partner Subotić, što iz javnih, onih državnih, dati Amfilohiju

Piše: Ratko Knežević (preuzeto sa FB profila)

Na jednoj, ili bolje reći u jednom kadru, Milo Djukanovic ulazi u Cetinje, a tamo mu jedna manja grupa ljudi skandira “E viva vero Montenegro”, ( u prijevodu “živjela prava, istinska Crna Gora”) što je bio “neslužbeni” poklič Liberalnog Saveza Crne Gore, jedine “crnogorske” partije godinama i desetljećima u Crnoj Gori.
One, jedne jedine, partije koja je zapjevala 1991 “Sa Lovćena vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”. Koga je tada, taj Dubrovnik, napadao Djukanović sa svojim i Miloševićevim primitivnim hordama pijanaca i lopova.

I ‘ ajde dozvoljavam desi se da se čovjek i promijeni, napreduje, produhovi, sazrije.
Ali Milo Djukanović je sve te godine, do skora, uništavao Liberalni Savez Crne Gore i sa njim svaku šansu da se od Crne Gore napravi demokratsko a ne lopovsko , cigaret – trafikantsko i kokainsko društvo.

Toliko je otišao daleko da je sa svojim bratom Acom, naručio od “ludog policajca” prebijanje Slavka Perovića, lidera i osnivača te partije, na Hercegnovskom Škveru, od čega su, pretpostavljam, ostale trajne posljedice po zdravlje ovog čovjeka, vrlo važne ličnosti novije crnogorske povijesti.
Druga je slika ona iz Podgorice, jučer.

Veliki broj popova jedne crkve, dočekuje svog “papu”, svog Patrijarha u obilasku svoje “provincije”, Patrijarha crkve koja nema nikakvo kanonsko pravo da ordinira kao “pomjesna” crkva na teritoriju Crne Gore, jer je kanon pravoslavlja vrlo jasan: svaka, ali svaka samostalna, suverena, priznata država koja ima većinsko pravoslavno stanovništvo mora imati crkvu koja se zove imenom te države!

To znaju Grci, njihova crkva, najstariji kršćani na svijetu, (zato ih nitko i ne zove na proslave ove vrste), to zna Vaseljesnki Patrijarh Bartolomej, ali im se od 21. maja 2006 godine, od kada je Crna Gora samostalna država, nitko nije obratio za tumačenje tog prava. (Sve je to znao i pokojni Amfilohije ali je “vrdao” sa Episkopskim Savjetom i flertovao sa imenom “Pravoslavna Crkva Crne Gore”. Sve to zna, učen je on i pametan, patrijarh Porfirije Perić. Kao što zna da Isus, niti njegovi apostoli, nikad nije zagovarao upotrebu bilo kakve sile.)
Naprotiv, puštena je SPC da radi što god hoće po Crnoj Gori i nameće “svetosavlje” ne samo kao nadomjestak izvornog pravoslavlja i kršćanstva, nego i kao državna religija, pa smo dočekali vidjeti na toj slici iz Podgorice, danas, kako svjetovni “vladar” izabran voljom većine gradjana u sekularnoj dežavi, Premijer Krivokapić, ljubi ruke Patrijarhu i Mitropolitu jedne crkve. Dvadeset prva godina, dvadeset prvog vijeka, Europa.

Još su godinama desetine miliona eura, što iz crnih fondova kojima su upravljali Djukanović i njegov partner Subotić, što iz javnih, onih državnih, dati Amfilohiju (“onaj koji čeka u zasjedi” pravi je prijevod njegovog imena sa grčkog a ne “dva voda vojske” ) za podizanje hramova u Podgorici i Baru.
Toliki je bio doprinos Djukanovića da ga je pokojnik dao naslikati na jednoj freski hrama u Podgorici, a njihovu “ljubav” jasno odslikava i slika ispod ovog teksta nastala samo prije nekoliko godina.

Za to vrijeme, dok je većina gradjana Crne Gore izmedju “čekića” velikosrpske politike kojoj je SPC danas glavno orudje i oružje u nakani formiranja “srpskog sveta” i “nakovnja” kriminalne politike DPS sa Djukanovićem na čelu koja je od Crne Gore napravila ekonomski “spaljenu zemlju” a za samu sebe i njihove familije još jedan Emirat, zaboravljaju se činjenice vidljive golim okom.

Najveći trafikanti – a moguće i potrošači per capita – kokaina danas, van Latinske Amerike, Kolumbije i Meksika, su Srbi i Crnogorci. Jel’ to zaista mislite da se to može raditi bez dosluha sa vlastima ove dvije države?

(Pa i srpske filmadžije to otvoreno pokazuju u filmovima: “Klan” i “Južni Vetar”. Nema bolje fikcije od stvarnosti. )
Ima li Boga u tom kokainu?

Kriminal i korupcija u oba ova društva postale su način života. Trebat će godine i desetljeća poštene vlasti, ako se ona ikada dogodi, kako bi se to promijenilo.
Tko god nešto zna, i nešto hoće pošteno steći, hoće napredovati kroz život meritumom svog talenta i rada na sebi, ili je otišao iz tih država, ili se sprema otići.
Ako zaista ima Boga, a nešto sumnjam da je ovoj velikoj većini Crnogoraca (a i Srba) isti onaj koji je Bog Vučiću i Milu, onda bi ta dva “lidera” trebala što prije u zatvor.
Moguće je da im se tako nešto i sprema. I da “ne pada sneg da prekrije breg, već da svaka zverka pokaže svoj trag”.

Jedan Djukanovićev partner, sa oba svoja sina, završio je nedavno u zatvoru zbog milionske pljačke nacionalnih resursa Crne Gore, od primorja do planina i šuma.
Djukanović takvih partnera ima još. Cigarete, najlukrativniji trajekt i monopol na kugli zemaljskoj, Kamenari – Lepetani, Aman, Prva Banka, nastavite niz…a gdje su jos ubistva, recimo Duška Jovanovića i Iva Pukanića, nalogodavci još nisu nadjeni.

Noćas, opet, na Twiteru čitam kako je policija Srbije dobila snimke na kojima se vidi Vučićev sin Danilo, kako posmatra i uživa u mučenju ljudi na stadionu “Partizana”
i u mučilištu Velje “Nevolje” u Ritopeku. Pitanje je dana kada će to izaći vani.

Rusi imaju poslovicu kako se u mutnoj vodi najlakše lovi. Oni koji se danas spremaju na sukob u Cetinju neka razmisle o svemu tome.

Treba li bilo tko da pogine da bi Vučić i Djukanović ostali na vlasti? Jesmo li kolektivno ili ponaosob, išta naučili iz surovih balkanskih ratova devedesetih?

Crnoj Gori želim da se demokratizuje, da izdrži tu retortu demokratskih procesa i energije koja se oslobodila, i da iznjedri, uz pomoć EU i USA, demokratsko društvo koje će jednog dana postati ravnopravan član europske obitelji.

Na tom putu želim joj i da što prije današnju MPC proglasi, i po Bogu i po zakonu, svojom crkvom. Jer drugačije ne može biti. Ili može, ali onda neće biti Crne Gore.

U toj crkvi koja će nositi ime svoje zemlje, jer je kršćanstvo univerzalno, (Ako niste znali pravi, zvanični, puni naziv pravoslavne crkve je “Pravoslavna Katolička Crkva “ jer riječ “katolikos” u grčkom jeziku označava univerzalnost), to nije izvorno “srpski proizvod”, svaki pravoslavni Srbin iz Crne Gore, baš kao i u cjelokupnom crnogorskom društvu, treba se osjećati ravnopravno i svoj na svome.