Nešto duže od 48 sati prije posljednjeg roka specijalni državni tužilac Miloš Šoškić podigao je optužnicu i predao je Specijalnom odjeljenju Višeg suda u Podgorici protiv okrivljenih Zorana Lazovića i Milivoja Katnića, tereteći ih za krivična djela stvaranja kriminalne organizacije, zloupotrebe službenog položaja, kao i za nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija.
Osim teških optužbi za saradnju sa kriminalnim klanovima, nekadašnjem visokom policijskom službeniku Lazoviću se još – neuobičajeno za ovu vrstu optužbi – pridodaje na teret da je ,,zarađivao oko 2.500 eura kada je vršio promet poljoprivrednih proizvoda i hrane iako nije bio upisan kao proizvođač poljoprivrednih proizvoda namijenjenih tržištu”?!
POLITIČKI MOTIVI OPTUŽNICE
Prvi put u istoriji Specijalnog tužilaštva, skraćeni sadržaj optužnice protiv Katnića i Lazovića obreo se u saopštenju, tek nepun sat nakon što je optužnica dostavljena Višem sudu.
Taj podatak ukazuje da je bilo od krucijalne važnosti za Specijalno tužilaštvo da se javnost upozori da su bivši državni funkcioneri Katnić i Lazović članovi kriminalnog klana i da se zbog toga traži da im se produži pritvor, iako je podizanjem optužnice izostao onaj bitan elemenat na kojem je tužilaštvo insistiralo – mogućnost uticaja na svjedoke.
Zahtjev vrha Specijalnog državnog tužilaštva za produženje pritvora, pozivanje na mogućnost bjekstva dvojice penzionera i bojazan da će se tobože priključiti Radoju Zviceru – za kojeg brojne policije i tužilaštva država Balkana ne znaju na kojem se kontinentu skriva – ukazuje da akcija SDT-a protiv Katnića i Lazovića ima sve obrise politički motivisanog procesa.
O tome govore i ključne tačke optužnice.
Posebno tvrdnja specijalnog tužioca Šoškića da je u decembru 2020. godine Zoran Lazović, kao pomoćnik direktora Uprave policije za Sektor za suzbijanje organizovanog kriminala i korupcije, ,,protivpravnim iskorišćavanjem svog službenog položaja”, pribavio korist Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, pripadnicima kriminalne organizacije Radoja Zvicera. I to tako što im je ,,obezbijedio da im se ukine zabrana ulaska u Crnu Goru i tako im pribavio korist u vidu prava da uđu i borave u Crnoj Gori, što im je bilo zabranjeno, jer su predstavljali prijetnju po nacionalnu i unutrašnju bezbjednost”.
Iako je u istrazi saslušano više policijskih funkcionera, pored ostalih i Milorad Žižić, Dragan Radonjić, Vesko Damjanović, Milovan Pavićević – koji su svi nepobitno potvrdili da je iz srpske policije traženo da se Belivuku i Miljkoviću skine zabrana ulaska u Crnu Goru – tužilac Šoškić nije odustajao da ,,krivično djelo skidanja zabrane ulaska” pripiše Zoranu Lazoviću.
Ali i Milivoju Katniću. Tadašnjem glavnom specijalnom tužiocu se stavlja na teret da je ,,kao član kriminalne organizacije Radoja Zvicera, a u cilju prikrivanja izvršenog krivičnog djela, u javnim i medijskim nastupima, obmanjivao javnost da su ta lica u Crnu Goru ušla na zahtjev policije Republike Srbije i da su prema njima Uprava policije Crne Gore i on kao starješina preduzimali policijske mjere i radnje, u skladu sa zakonom?!”
Dakle: uprkos činjenicama iz istrage, ignorišući svjedočke iskaze, specijalni tužilac je ostao kod iste one tvrdnje o kriminalnim akcijama Lazovića i Katnića koje je svojevremeno zapisao u Naredbi za sprovođenje istrage.
I koju je kasnije nespretno pokušao razraditi Prijedlogom za produženje pritvora za Zorana Lazovića i Milivoja Katnića od 9. jula. No, tročlano vijeće Vrhovnog suda ignorisalo je činjenice i donijelo je skandalozno neutemeljenu i nezakonitu odluku i konstatovalo ono što ni tužilac Šoškić nije tvrdio – da su Katnić i Lazović omogućili da Belivuku i Miljković da obave januara 2021. godine likvidacije dvojice članova škaljarskog klana koji su likvidirani još avgusta 2020. godine?!
Premda je kasnije Više državno tužilaštvo konstatovalo da je odluka troje sudija Vrhovnog suda bila ,,očigledno pogrešna”, iako svjedočki iskazi policijskih funkcionera apsolutno amnestiraju dvojicu okrivljenih, specijalni državni tužilac Šoškić je ostao pri tvrdnji da su Lazović i Katnić – počinili krivično djelo zloupotrebe položaja skidanjem zabrane Belivuku i Miljkoviću!
Sve je to specijalni tužilac Šoškić uradio iako je znao da je krivične prijave i optužbe protiv Lazovića i Katnića povodom navodnog skidanja zabrane Belivuku i Miljkoviću već razmatralo i odbacilo Specijalno državno tužilaštvo i to prije dvije godine!
IGNORISANJE ODLUKE TUŽITELJKE JOVIĆEVIĆ
Kako je Portal ETV već pisao, specijalna tužiteljka Sanja Jovićević saslušana je 20. juna ove godine u svojstvu svjedoka u istrazi koju je SDT pokrenulo protiv Katnića i Lazovića.
Ona je pred specijalnim tužiocem Milošem Šoškićem kazala da je nakon analize svih dokaza i podataka – svojevremeno odbacila krivičnu prijavu protiv Zorana Lazovića i službenice Ministarstva unutrašnjih poslova koje su se odnosile su se na ulazak Veljka Belivuka i Marka Miljkovića u Crnu Goru.
– Na moje rješenje o odbacivanju krivične prijave izjavljena je pritužba, koju je kasnije i Vrhovno državno tužilaštvo odbilo kao neosnovanu – navela je Jovićević u iskazu.
U septembru 2021. formiran je predmet protiv Zorana Lazovića na osnovu krivične prijave tadašnjeg poslanika Marka Milačića. Protiv službenice MUP-a (identitet poznat redakciji Portala ETV, ne objavljemo ga radi zaštite integriteta osobe) krivičnu prijavu je podnio tadašnji sekretar u MUP-u Rade Milošević.
Osnovno državno tužilaštvo kojem je dostavljena prijava protiv službenice MUP -a dostavilo je spise predmeta Specijalnom državnom tužilaštvu jer se, prema riječima Jovićević, radilo o istom slučaju, odnosno skidanju zabrane Belivuku i Miljkoviću.
Međutim, nakon uzimanja izjava do tadašnjeg načelnika Centra bezbjednosti Podgorica Milovana Pavićevića i nekadašnjeg načelnik Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala Milorada Žižića, specijalna tužiteljka Jovićević je nepobitno utvrdila da je Lazović o ulasku Belivuka i Miljkovića obaviješten od upravo od njegovog kolege Žižića.
Istovremeno, Jovićević je na saslušanju istakla da tadašnji glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić nikada nije bio prisutan prilikom prikupljanja obavještenja u ovom slučaju.
Žižić je, kako Portal ETV objavio, pred specijalnim tužiocem Milošem Šoškićem i Zoranom Vučinićem potvrdio da mu je Pavićević prenio informaciju da će Belivuk i Miljković doći u Crnu Goru 17. januara. Pavićević je tu informaciju dobio od načelnika beogradske policije Veselina Milića.
Kada se zna da je crnogorska policija spriječila likvidaciju dvojice srpskih mafijaša na aerodromu u Tivtu krajem januara pred polijetalnje JAT-ovog aviona, ne treba imati specijalne vještine pa shvatiti da je neko u Beogradu želio da Belivuk i Miljković završe svoju karijeru baš na teritoriji Crne Gore.
PAKOVANJE OPTUŽBI
I kako je onda specijalni tužilac Miloš Šoškić mogao da ,,spakuje” optužbe protiv Lazovića i Katnića povodom skidanja zabrane ulaska u Crnu Goru za Belivuka i Miljkovića?
Jedini odgovor je: politički motivisan progon dvojice bivših funkcionera Specijalnog državnog tužilaštva i Uprave policije!
Iako na prvi pogled formulacije koje koristi specijalno državno tužilaštvo djeluju zlokobno optužujuće za okrivljene Katnića i Lazovića, iz obimne dokumentacije kojom raspolaže i Portal ETV jasno se uočava da specijalni tužilac Šoškić svjesno prenebregava bitna svjedočenja policijskih funkcionera u korist okrivljenih.
Uočljiva je i stravična zluopotreba i iskrivljavanje činjenica u istrazi, a posebno tvrdnja da su Lazović i Katnić zloupotrijebili službeni položaj – ,,nepreduzimanjem krivičnog gonjenja prema istaknutim članovima svoje kriminalne organizacije, a radi sticanja nezakonite dobiti i moći…”
,,SLUČAJ ROGANOVIĆ” I DRUGE OPTUŽBE…
Iza ove formulacije skrivaju se optužbe SDT da su Lazović i Katnić ,,zajednički i protivpravnim iskorišćavanjem svojih službenih položaja i ovlašćenja i nevršenjem svojih službenih dužnosti” pribavili korist Dušku Roganoviću kojeg specijalni tužilac kvalifikuje kao ,,istaknutog člana kriminalne organizacije Radoja Zvicera”.
Specijalni tužilac Šoškić tvrdi da je Radoje Zvicer, kao organizator kriminalne organizacije, naredio pripdaniku njegove organizacije – Milivoju Katniću – ,,da ne pokreće postupak protiv Roganovića” iako je specijalni tužilac ,,i sam znao da postoje dokazi i obavještenja” da je Roganović ,,izvršio krivična djela za koja se goni po službenoj dužnosti”.
Koja i kakva djela je Roganović počinio i koji dokazi postoje, ne razrađuje se dalje u optužnici, a Katniću se na teret stavlja da je, po nagovoru Lazovića i Zvicera, naložio tadašnjem specijalnom tužiocu Saši Čađenoviću da ,,ne podnosi sudu zahtjev za donošenje naredbe za pretresanje i njegovog stana i drugih prostorija”.
Osim toga, specijalni tužilac Šoškić tvrdi da je Katnić, po nalogu Lazovića, naredio Čađenoviću da ,,nevršenjem svoje službene dužnosti pribavi korist Petru lazoviću i Ljubu Miloviću ,,iako je znao da postoje osnovi sumnje da su učinili krivična djela za koja se goni po službenoj dužnosti…”
LAZOVIĆEVO PRIKRIVANJE PRODAJE ŠLJIVOVICE?!
U dostupnom sadržaju optužnice, nakon tvrdnji o Lazovićevoj i Katnićevoj pripadnosti kriminalnoj organizaciji, najčudnije djeluju optužbe protiv nekadašnjeg policijskog funkcionera za – prikrivanje prihoda od prodaje šljivovice.
Portal ETV je detaljno pisao o akciji istražitelja Specijalnog državnog tužilaštva i pretresu porododične kuće Zorana Lazovića u Bijelom Polju. Tada je detaljno popisivan podrum u kojem su smještena burad sa domaćom šljivovicom.
I to se, između ostalog, sada stavlja na teret Lazoviću: ,,postoji i osnovana sumnja i da je okrivljeni Z. L, u periodu od marta 2021. do marta 2024. godine, u Podgorici, lažno prikazivao činjenice i Agenciji za sprječavanje korupcije podnosio izvještaje u kojima je lažno prikazivao da je ostvarivao prihode od poljoprivrede u iznosima od po 2.500 € mjesečno…”
Osim toga, Lazoviću se pripsuje da je ,,neovlašćenom prodajom opojne droge i krijumčarenjem i prodajom cigareta svog sina (Petra Lazovića) počinio više krivičnih djela – neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga i krijumčarenje…”
Iz teksta koji je objavljen na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva se ne može nazrijeti kada se i kako Lazović bavio prodajom droge i cigareta, a nije su prezentirani ni dokazi, pa ni indicije preko kojih je švercerskih kanala to krivično djelo počinio visoki funkcioner Uprave policije.
Izvjesno je, međutim, da je specijalni tužilac Miloš Šoškić ultimativno tražio – produženje pritvora za Zorana Lazovića i Milivoja Katnića.
PRITVOR KAO KAZNA
I to pokazuje političku motivisanost specijalnog tužioca.
– Pritvor je izuzetna mjera, određuje se i produžava samo u izuzetnim situacijama, onda kada se obezbjeđuje svrha pritvora – omogućavanje nesmetanog vođenja krivičnog postupka i obezbjeđenje prisustva okrivljenog kada to nije moguće nekom blažom mjerom– ističe advokat Marko Radović.
Govoreći za ,,24 sata” na Televiziji E, Radović ističe da se u posljednje vrijeme pritvor olako određuje iako bi trebalo da je praksa da se pritvor, nakon podizanja optužnice, određuje samo u nekim izuzetnim situacijama.
– Po pritvorskom osnovu uticaja na svjedoke, praksa nalaže da se ukidaju razlozi za određivanje pritvora podizanjem optužnice. Kada je riječ o mogućnosti bjekstva, kao pritvorskom osnovu, zakon nalaže da, nakon podizanja optužnice, slabe razlozi za taj pritvorski osnov, istakao je Radović, uz napomenu da ne bi trebalo da – ni tužilaštva, ni sudovi – mjeru pritvora tumače kao svojevrsnu kaznu za okrivljene.
Kako je pisao Portal ETV, na prijedlog Specijalnog državnog tužiulaštva, Vijeće Vrhovnog suda u sastavu sutkinje Vesne Vučković kao predsjednice vijeća i sutkinja Marijane Pavićević i Ane Vuković kao članica vijeća produžilo je 12. jula pritvor Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću.
Lazoviću i Katniću pritvor je prvobitno, 16. aprila, određen rješenjem sudije za istragu Višeg suda u Podgorici Gorana Šćepanovića, a 14. oktobra u 06:00 sati ističe šestomjesečno trajanje boravka Lazovića i Katnića u Istražnom zatvoru u Spužu.
,,Svim korisnicima koji prenose ili preuzimaju objavljenu informaciju o predmetima u kojima su lica prijavljena, osumnjičena, okrivljena ili optužena za krivična djela iz nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva, ukazuje se na pretpostavku nevinosti predviđenu Ustavom Crne Gore i Zakonikom o krivičnom postupku – da se svako smatra nevinim dok se njegova krivica za krivično djelo ne utvrdi pravosnažnom odlukom suda”, piše kao napomena na kraju sažetka optužnice na sajtu SDT-a.
Podrazumijeva se pretpostavka nevinosti i nepristrasno prikupljanje dokaza i tumačenje dešavanja važi za sve, čak i za specijalne tužioce, zar ne?