Vučinić ističe da je politička situacija trenutno nejasna i zabrinjavajuća.
–Politička situacija je nejasna i zabrinjavajuća, stoga za mnoge deprimirajuća. Međutim, čega se mnogi boje, društvo nije moguće vratiti u devedesete godine prošloga vijeka, koje pamtim po tome što su nam trebale skoro dvije godine da okupimo i organizujemo Crnogorce. Tih godina osnovali smo stranku Liberalni savez, obnovili Crnogorsku crkvu i utemeljili Maticu crnogorsku. Nažalost ta stranka koja je bila okosnica otpora velikosrpskome zlu, koje je Crnu Goru koštalo opšte propasti i još je osramoćena sramotnim učešćem crnogorskih građana u ratovima na teritoriji bivše Jugoslavije, davno je prestala s radom. Što se Crnogorske crkve tiče, njeni klirici i laici, na čelu s vladikom Mihailom, ponijeli su svoj krst i zaslužuju najdublje poštovanje. Ona danas s ponosom može kazati da je u teškim vremenima, s 4.200 eura pomoći mjesečno, uspjela da se obnovi s 27 klirika, među njima je vladika Mihailo i još trojica episkopa, i osnuje parohije, ne samo u Crnoj Gori, nego i u Latinskoj Americi, u Rimu, na Sardiniji, u Beču, u Njemačkoj i u Belgiji. Prethodno pobrojano i nedavno očitovano raspireno crnogorsko borbeno raspoloženje mi daje nadu da je trenutno stanje, ustvari, intermeco prije konačnice koja će se završiti u korist crnogorskih nacionalnih i državnih interesa i evropske Crne Gore.
Kakva su vaša očekivanja od nove vlade? Kakav će njen odnos biti prema CPC?
–Ne mogu i neću da vjerujem da će URA, koja se zalaže za građansku Crnu Goru, srušiti građanski koncept, i dozvoliti da svetosavska ordija preuzme zemlju i pretvori u feud beogradskih crkvenih mračnjaka. Znam da ju je mnoštvo bivših liberala glasalo, donoseći joj čak dva mandata, s kojima je opozicija i pobijedila. Ali je nijesu glasali s namjerom da se crnogorska crkvena imovina, nezakonito upisana na beogradsku patrijaršiju, odnosno, državu Srbiju, zadrži u istome nezakonitome pravnome statusu, i tako zemlja dovede u kolonijalni položaj. Trebalo bi da tu činjenicu njeni prvaci respektuju. Oni znaju da u tom slučaju, te građanske Crne Gore, za koju se zalažu, nema. Nema je i ukoliko u njoj ne bude komotno Crnogorskoj crkvi, crnogorskim duhovnim, naučnim i kulturnim institucijama i političkim organizacijama. A polusvijet koji je krv i znoj moje generacije pretvorio u imovinu i sinekure, izigravajući evet efendije takojeviće, krivac je za snaženje uticaja svetosavskih fundamentalista. “Zatisnuli su sve kanale” kojima je trebala da se izliva crnogorska “energija”. Situacija će ih “otisnut”, i taj svijet biće zbrisan s javne scene, što je bilo nužno a za crnogorsko društvo imaće blagotvorno dejstvo. Pa će ove nove nužde poroditi nove snage koje će povesti Crnogorce u pobjedu. Tako je vazda bilo, nema razloga da ne bude i sada. Samo će trebati malo strpljenja, kaže Vučinić.
Nova vlada je najavila izmjenu Zakona o slobodi vjeroispovijesti, kako to komentarišete?
–Beogradska patrijaršija već godinama brutalno nasrće na sve naše i vodi neobjavljeni rat protiv Crnogorske crkve. Sve što radi, i javno i tajno, prevashodno je upereno protiv nje kao domicilne crkve, koja joj je trn u oko. Rat državi je objavljen tek onoga trena kad je ova odlučila da nezakonito prepisanu crkvenu imovinu ponovo uzakoni na sebe. Indirekno, tako bi se otvorila zakonska mogućnost da Crnogorska crkva ponovo služi u svojim crkvama i manstirima i, kad tad, povrati domicilini status koji je imala do 1918. godine. Stoga nas je napala svim sredstvima, podržana i od nekih stranih sila i upotrebom svih resursa kojima raspolaže Srbija. Konačnica toga napada koji traje okruglo trideset godina pred vama je u obliku aktuelnih izbornih rezultata. Naravno, Crnogorska crkva je svim svojim bićem podržala Zakon o slobodi vjeroispovijesti, i to upravo zbog članova 62, 63 i 64 koji su temeljili pravni osnov da se nezakonito prepisana crkvena imovina s države na Beogradsku patrijaršiju, ponovo uzakoni na državu Crnu Goru. Svojevremeni upis 12 s namjerom da se konačno upiše ravno 50 kvadratnih kilometara crkvenoga zemljišta, 61 manastir i više od 650 crkava na Srbiju bio je akt veleizdaje državne administracije, za koji neki treba da robijaju do kraja života. Ukoliko buduća vlast pokrene skupštinsku proceduru da se ta tri člana Zakona brišu, to će bit alarm da ustanemo u zaštitu, doslovno sopstvene slobode. Branićemo je od indirekne okupacije Srbije, posredstvom Srpske crkve, koja za račun Srbije treba da drži 50 kilometara naše teritorije i svu kulturnu baštinu. A što je to nego okupacija. Prema takvome činu ćemo se ravnati i gledati što nam je tad činjeti, zaključio je Stevo Vučinić u razgovoru za Glas Crnogorca.
