Prije dva dana, mir na ulice Cetinja narušila je grupa ljudi koja je odlučila da svoju provokaciju i ideološke frustracije izrazi na jedan od najprimitivnijih načina – četnički maskenbal. Među njima, u centru pažnje, istakao se Mileta Pavićević, osoba koja izgleda vjeruje da šetnja u takvom kostimu, kroz grad simbola crnogorske slobode i antifašističke borbe, može proći bez reakcije. Ali, Cetinjani su, kao i mnogo puta do sada, pokazali da imaju nultu toleranciju prema provokacijama koje nose ozloglašene simbole mržnje i podjela.
Nakon incidenta, Pavićević je putem društvenih mreža, konkretno Facebooka, pokušao da ponudi objašnjenje koje je, iskreno govoreći, ostavilo javnost potpuno ravnodušnom. Njegov ton i retorika daleko su od pomirljivih.
Dalje, Pavićević nastavlja svoje neumjesne opaske nazivajući crnogorski narod “Montenigrinima”. Ovo je unazad korak u njegovom naporu da potcijeni i omalovaži ljude koji su ponosni na svoju istoriju i identitet. Takvi termini samo dodatno udaljavaju svaku mogućnost za dijalog i stvaraju nepremostive barijere između ljudi.
Šokantno je, međutim, njegovo objašnjenje da ovo nije provokacija. Naprotiv, po njemu, ovo je normalan i prirodan slijed događaja. Ovakav stav otkriva mnogo više nego što je možda namjeravao – on pokazuje da Pavićević, zapravo, normalizuje fašističke simbole i ideologije. A to, u najmanju ruku, otvara ozbiljno pitanje o razumijevanju istorije i osnovnih principa čovječnosti.
Eskalacija u njegovom moralnom sunovratu dolazi u trenutku kada diskutuje o zastavama. Pitamo se da li je on svjestan simbolike mjesta gdje se nalazi – ispred Manastira Cetinjskog. Ako ćemo se držati njegove logike, prirodan bi slijed događaja bio da on sam ne pripada toj okolini, jer njegove ideje i simboli nisu ništa drugo do suprotnost vrijednostima koje Cetinje predstavlja.
Na kraju, Pavićević se pravi gluv na reakcije građana Cetinja. Ignrisao je negodovanje koje je izazvao svojim prisustvom i simbolikom koju nosi. Da li je svjesno izabrao da ne vidi reakciju naroda, ili možda nije bilo nikog da ga uputi? Ipak, sigurno je da, Mileta – ti vrlo dobro znaš da dobrodoša nisi. Građani su jasno dali do znanja da ovakav vid primitivizma i fašizma nema mjesta u njihovom gradu.
Cetinje je kroz istoriju naučilo kako se nositi sa okupatorima i provokatorima, ali ovakav oblik primitivizma, pod krinkom “normalnog” izražavanja, ne smije i neće proći neopaženo. Cetinje je grad koji je uvijek bio otvoren za sve poštene i dobronamjerne ljude, ali simboli fašizma i mržnje nikada neće biti dobrodošli.
Završimo citatom našeg velikog vladike i pjesnika Crnogorskog, Petra II Petrovića Njegoša: “Ne bojim se od vražijega kota, neka ga je ka na gori lista, no se bojim zla domaćega”. To zlo, koje prijeti da iznutra uruši našu zajednicu, je upravo ono što Mileta Pavićević i njemu slični pokušavaju da unesu, ali Cetinje, kao i uvijek, ostaje nepokolebljivo u svojoj borbi protiv takvih sila.
Neće vaskrsnuti fašizam na leđa Cetinja !
