Iako su ove dvije stavke bile visoko na agendi politike koju je zastupao DF, i najviše zamjerane vlastima u Crnoj Gori, kako sada stvari stoje, neće biti mijenjane, uprkos očekivanjima velikog dijela birača partija koje će formirati buduću Vladu.
Prosrpskom biračkom tijelu koje je ove izbore doživjelo kao svoju pobjedu, očigledno je da neće biti ispunjene dva identitetski važna pitanja, pa ostaje da se vidi da kakav stav će o tome zauzeti Mitropolija crnogorsko primorska, posebno ako se ima u vidu da je mitropolit Amfilohije u izjavi 2014. godine za rusku informativnu agenciju Regnum rekao: “NATO sada radi ono što su u odnosu na KiM radili Hitler i Musolini. U njihovo vrijeme Kosovo je postalo dio “Velike Albanije”. Sjeverni dio je bio u okupiranoj Srbiji, ali ipak Srbiji. Ali NATO je gori od Musolinija i Hitlera, jer su Srbima oduzeli sjeverno Kosovo nasiljem i zločinima. Zato NATO sada nije odbrambeni savez, već je nacional-fašistički pakt koji nastavlja djelo Hitlera i Musolinija”.
Na protestima povodom priznanja Kosova 2008. godine, mitropolit je istakao “To je najsramnija izdaja Crne Gore”.
Nova realnost postavila je mitropolita Amfilohija visoko na političkoj ljestvici u Crnoj Gori, a pobjednici izbora u održanih u nedjelju, prvo su otišli da mu se poklone i ruku poljube. Da li će mitropolit Amfilohije pristati da tako olako, zarad formiranja ekspertske vlade, koju je on doveo do te mogućnosti, pređe preko svojih stavova, ostaje da se vidi u narednom periodu.
Ako je suditi na osnovu ova dva primjera, pitanje je i da li će biti ispunjeno obećanje o ukidanju Zakona o slobodi vjeroispovijesti, što se ovom dijelu biračkog tijela takođe plasiralo tokom predizborne kampanje.
Buduća vlast se još uvijek nije obratila ni majkama sa troje i više djece, čije su zahtjeve podržavali i institucionalno i na ulicama Podgorice. Da li će ispuniti obećanje i vratiti zakon sada kada imaju veću u parlamentu, još uvijek nije poznato.
Osim obećanja o Crnoj Gori kao Švajcarskoj, buduća vladajuća garnitura nije ponudlila jasan ekonomski program na osnovu koga će postići taj cilj i u kom roku. Neizvjestan je i nastavak projekata kao što je izgradnja auto-puta Bar -Boljare, a crnogorsku javnost posebno ineteresuje na koji način će valorizovati državne resurse, a da to ne bude nastavak ekonomske politike koju su vodile vlade Crne Gore svih ovih godina.
Jedno je, međutim, defintivno sigurno. Bivša opozicija će morati da zaboravi na relaksirano svođenje politike na kritike u parlamentu i medijima, i prebacivanje krivice na druge. Moraće da nauče da donose odluke i da za njih preuzmu odgovornost.
