Direktnim miješanjem Episkopskog savjeta u političke pregovore oko formiranja nove vlasti, prekršen je Ustav Crne Gore, koji propisuje strogu odvojenost države i crkve. Suvišno je pominjati sve dosadašnje izjave velikodostojnika SPC u Crnoj Gori, u kojima su prvo negirali svoje učešće u političkim procesima, potom ga potvrđivali, da bi na kraju najavljivali “povlačenje SPC iz politike”, a potom sami sebe demantovali političkim pregovorima u Ostrogu i pismom Episkopskog savjeta, crkvenog tijela u kojem sjede i strani državljani.
Upravo to je završna faza izrugivanja vjere i politike. Sklapati političke dilove u manastirima, svađati se pred moštima sveca na kojeg su se toliko pozivali čak i na dan izbora, pa čak ni ne demantovati da je bilo verbalnih sukoba na svetom mjestu, nije ništa drugo nego pokazivanje najdubljeg nepoštovanja prema svetinjama za koje su tvrdili da se bore. Njihova borba je, to je sada sasvim jasno, svedena na borbu za fotelje, funkcije i nadmoć u novoj vlasti. Otvorene i neskrivene političke aspiracije, pokazuju da su svetinje bile samo sredstvo za manipulaciju građanima.
Izjave političara, poput Abazovićeve koji uzgred svoju politiku promoviše kao zelenu i liberalnu, da je sa zadovoljstvom otišao na brifing i pregovore o vladi u Ostrog, žalosna je potvrda da je miješanje Crkve u politiku i upravljanje političkim subjektima, očigledno postala nova realnost Crne Gore.
Uzalud pripadnici nove vladajuće koalicije pokušavaju da relativizuju mjesto i vrijeme pregovora i pismo Episkopskog savjeta. Svima je jasno da će se odluke o važnim državnim pitanjima u narednom periodu donositi svuda, samo ne u Vladi. A najviše po manastirima i episkopijama. Uostalom, očigledno je da je od početka “borbe za svetinje”, zapravo bila prije svega borba za upravljanje državom.
Demokratska partija socijalista Crne Gore
