Ovoj nesreći koja je zadesila Crnu Goru dobrim dijelom su kumovale i institucije sistema. Nečinjenjem, ili lošim djelovanjem pravosudnih i drugih organa, miješanjem ličnih afiniteta i profesije, urušena je pravna sigurnost, razoreni autoriteti institucija i stvoreni u dužem periodu svi preduslovi za anarhiju, kakvu smo imali potonjih nepunih jedanaest mjeseci. Ulica i antidržavni subjekti, predvođeni SPC, potpuno su urušili pravni sistem zemlje, stvorili situaciju u kojoj država nije bila sposobna da sprovodi zakone Crne Gore i uvede red, ustuknuvši pred radikalizmom i nasiljem. To je dodatno shvaćeno kao slabost i kao poziv da se po dubini državnog sistema, od strane pristalica Amfilohija Radovića i SPC, i udarima spolja još više destabilizuje Crna Gora i pozovu strane države, prvenstveno Srbija i Rusija, na miješanje u unutrašnje stvari.
Nakon promjene vlasti na izborima krajem avgusta o.g. i početnih najava sa lažnim obećanjima, krenulo se u otvoreno posrbljavanje Crne Gore, najavljujući da se neće prezati od bilo čega u obezbjeđivanju srpske dominacije u društvu i pretvaranja Crne Gore u još jednu „srpsku državu“. Umjesto najavljene „vlade eksperata“ naziru se obrisi vlade nekakvog polusvijeta sa civilizacijske margine, nekompetentnih partijskih bukadžija bez ikakvog iskustva u državničkim poslovima. Zato na djelu imamo nastavak onoga što su radili dok su bili opozicija – urušavanje države, njenih institucija, pravnog poretka i ustavnog uređenja, jer to jedino i znaju da rade. Oni koji bi trebalo da rade na njihovom jačanju trude se da što više ponize i unište ugled svih institucija države, očito želeći da pokažu kako je sve dosadašnje institucije potrebno razoriti i praviti nove po mjeri svojih velikosrpskih interesa.
Žalosna epizoda sa neodržanom vojnom vježbom na Sinjajevini i učešćem Dritana Abazovića u pobuni samo govori da nova vlast nema svijest niti osjećaj državnika kada su svoju zemlju i njenu vojsku ponizili pred svojim partnerima u NATO i međunarodnom zajednicom, davši, namjerno ili nehotice, svejedno, materijal medijskom smeću iz Srbije, koje kontroliše najviša vlast u Srbiji, da se iživljava nad nemoći naše države. Morali bi Dritan Abazović i URA da računaju sa tim da su svojim destruktivnim djelovanjem prema Crnoj Gori, Crnogorcima i manjinama lojalnim Crnoj Gori dobrano napunili čašu žuči. Ne bi trebalo da ispituju trpeljivost građana Crne Gore i ko je u Crnoj Gori većina!
Ovih dana smo dobili još jedno rješenje tužilaštva kojim se odbacuje osnovanost naše krivične prijave u vezi događanja u Budvi promjenom većine i javnog poziva jednog popa SPC na linč policijaca i njihovih porodica objavljivanjem njihovih slika i podataka, objavljenog u jednom internet medijskom smeću. To i takvo tužilaštvo je svojim dugogodišnjim nečinjenjem i naklonošću prema SPC i Amfilohiju Radoviću dodatno otvorilo prostor svih dosadašnjih godina za govor mržnje, devastaciju crkvenog naslijeđa, nelegalni upis na MCP i ponašanje SPC u Crnoj Gori kao države u državi! Treba li bolji primjer od odbijanja naše tužbe za podizanje nakaznog, kičastog objekta u ruskom stilu od strane SPC u porti manastira u Dajbabama, koji je zakonom zaštićen kao kulturno dobro od najvišeg značaja? Iako je taj slučaj kao nacrtan za primjenu člana 253-a Krivičnog zakona Crne Gore, kojim je zaprijećeno počiniocu oštećenja i uništenja kulturnoga dobra kazna zatvora od jedne do osam godina, državno tužilaštvo nas je uputilo na privatnu tužbu, smatrajući da nema osnova za pokretanje postupka po službenoj dužnosti. Ako je za očiglednu devastaciju kulturnog dobra, za koju je zaprijećena visoka kazna do osam godina, tužilaštvo našlo da nema osnova za pokretanje krivičnog postupka po službenoj dužnosti, što onda da očekujemo za bilo koji drugi slučaj?
