“To je jedina novonikla državica gdje se vratio spomenik Josipu Brozu u Podgorici. Čak govore da će da vrate i naziv Titograd”, rekao je, između ostalog Amfilohije u intervjuu za Glas Srpske.
Sinod SPC nedavno je najavio apelaciju Ustavnom sudu Crne Gore povodom spornog zakona. Dokle se stiglo sa pripremom te apelacije?
Ta inicijativa je već pripremljena, odnosno nalazi se pri kraju. Za prethodnu inicijativu se ispostavilo da je podnijeta bez saglasnosti Sinoda i Episkopskog savjeta SPC u Crnoj Gori. Mi smo zatražili da se ona povuče i nadamo se da će ova naša inicijativa uskoro biti pred Ustavnim sudom.
Crnogorski premijer Duško Marković najavio je da će Mitropoliji uputiti novi poziv za dijalog. Da li ste dobili taj poziv?
Dobili smo taj poziv. Međutim, taj njihov dijalog traje kao monolog od 1945. godine do danas. Od 2015. godine pokušavaju navodno da uspostave dijalog, ali što se tiče SPC, to je pokušaj nametanja njihovog shvatanja. I povodom prvog prijedloga Zakona o vjerskim zajednicama nije bilo suštinskog dijaloga, jer jedan od osnovnih nedostataka tog prvog i ovog novog zakona je i to da oni lišavaju Crkvu njenog dugogodišnjeg imena. Ova Crkva se zove Crkvom dvije hiljade godina, a ne vjerskom zajednicom. Ali prirodno je da se oni prema Crkvi ponašaju onako kako su kao kumrovečki đaci naučili od svojih učitelja.
Da li komunistička ideologija doživljava preporod na ovim prostorima?
Ta tragedija je sveukupno prisutna u zemljama bivše Jugoslavije, ali posebno u Crnoj Gori. To je jedina novonikla državica gdje se vratio spomenik Josipu Brozu u Podgorici. Čak govore da će da vrate i naziv Titograd.
Da li je slučajno da je najveći udar na SPC krenuo otuda gdje se nalaze najveće svetinje – ruka Svetog Jovana Krstitelja i čestica Časnog krsta?
To nije slučajno, jer Crna Gora je matica naše državnosti i crkvenosti. Odavde su i Sveti Sava i Sveti Simeon Mirotočivi, a ovdje je i prvi srpski hram s početka 11. vijeka. Bog je dao da su odavde i veliki svetitelji Sveti Vasilije Ostroški i Sveti Petar Cetinjski. Ali zahvaljujući i blagodareći njima i njihovom prisustvu danas imamo ono što se događa u Crnoj Gori. Imamo jedno vaskrsenje naroda!
Neki kažu da je Crna Gora oduvijek bila najateističnija država?
Tačno. Međutim, ovo što se sada dešava u narodu, to je i meni neko čudo živo. Najedanput, narod se probudio oslobođen straha, a buđenje naroda u Crnoj Gori doprinijelo je jedinstvu sveukupnog srpskog naroda i Crkve u Republici Srpskoj, Srbiji i širom svijeta.
Vi stalno pozivate na smirivanje tenzija, ali vlast u Crnoj Gori odgovara na sasvim drugi način?
Oni pokušavaju da isprovociraju i da vaskrsenje naroda tumače kao političko. Međutim, ovo je zaista probuđeni narod koji samo brani svoje svetinje.
Da li je Milo Đukanović očekivao ovakav odgovor na sporni zakon?
Nije očekivao, sigurno. Oni su vjerovatno računali, kad je sve krenulo, da će to trajati dan ili dva. Međutim, to je toliko duboko, to je biće naroda, a kao primjer često navodim moju malu kumu Unu. NJu je na litiji u Podgorici otac držao na ramenima, a ona je, tada nekrštena, u rukama držala ikonu. Naišao je policajac koji se nasmijao kad je vidio dijete, a ona se okrenula i rekla mu: “Šta se smijete? Ovo je mnogo ozbiljna stvar!” Kasnije sam je krstio i ona je sada moje kumče, ali tim riječima je rekla sve. Mnogo je ozbiljna situacija, a bojim se da ovi na vlasti to nisu shvatili.
IZVOR: MITROPOLIJA
