Delegacije SOBNOR-a Crne Gore, OBNOR 1941-1945 Nikšića, Danilovgrada i Zete nakon povratka sa Tjentišta, istog dana su u popdnevnim časovima položili su cvijeće na spomen bistu narodnog heroja Ljuba Čupića u centru Nikšiću. Sa njima su bili i delegacije Vojnih penzionera Podgorice i Crne Gore.
Ispred spomen biste narodnog heroja Ljuba Čupića u Nikšiću, prof. Mirko Đurđevac, član Upravnog Odbora OBNOR-a Nikšić, se obratio prisutnim.
“Čini mi posebnu čast i zadovoljstvo naći se ovdje na Nikšićkom trgu a ispred spomenika velikana naše NOB-e, Luba Čupića i evocirati mišljenja na ta velika vremena koja su u svom okrilju rađala najveće sinove i kćeri naše svijetle revolucije. Takav je bio i Ljubo Čupić! Jer ako bi sloboda trebala da ima svoje lice, svoj fizički izraz, onda bi to bio osmjeh Ljuba Čupića. Ta stalna i neprekidna borba za slobodu i ljudsko dostojanstvo, stvorila je naš, poseban tip čovjeka, koji poput nekog mitskog heroja ide iz podviga u podvig sa osjećanjem da sve može propasti ali čast i obraz ostaju dovijeka”, navodi Đurđevac.
To je, dodaje, i Ljubo Čupić znao, dok je tajao na mjestu strašnog postojanja prije osamdeset i tri godine i svojom junačkom smrću, zlatnim slovima upisao se u našu i svjetsku istoriju.
“Izašao je ovaj div-heroj da se suoči oči u oči sa poslednjim odsudnim časom koji kod ljudi odvajkada izaziva taj neki iskonski strah i pun prezira prema neprijatelju i uperenu puščanim cijevima, uputio osmjeh koji je izašao iz okvira običnog ljudskog zivota i postojanja i usao, kako pjeva Njegoš ” u žertve blagorodne da prelaze sa bojnih poljanah u veselo carstvo poezije! ” To samopregorno herojstvo, ta žrtva do kraja, taj osmjeh kojim je pobijedio fašističku bestijalnost, koja je tezila da pokori čitav svijet, ostali su kao svjedočanstvo ne samo jednog herojskog otpora, već i kao zlatna tekovina vječite ljudske težnje za slobodom.
Jer taj osmjeh je poruka čitavog slobodoljubivog svijeta, rukavica bačena u lice svim osvajačima i tlačiteljima, poziv na stalnu i neprekidnu borbu protiv svih vidova porobljavanja. Jer je dragi drugarice i drugovi, veliki Žan Pol Sartr sa svoje filozofske tačke gledišta vidio u osmjehu Ljuba Čupića jednu višu formu ljudske egzistencije, razrješenje misterije života i smrti kroz podvig! Jer mogli su tamo u njegovoj zemlji mnogi stvaraoci i učeni ljudi da se dive misterioznom osmjehu Mona Lize ali ovdje na ovom kamenu, na ovom kršu, mogao je da se iznjedri samo ovakav likovni obris i ovakav osmjeh… Neka je vječna slava narodnom heroju Ljubu Čupiću”, poručio je Đurđevac.
