Nakon tragedije u Medovini, trebalo je izvršiti detaljnu analizu događaja i identifikovati ključne propuste, pa na osnovu tih saznanja razviti sveobuhvatan plan za unapređenje sistema bezbjednosti, koji bi obuhvatio mjere poput poboljšanja sistema nadzora, unapređenja sposobnosti policije i svih drugih službi putem opremanja, vježbi i simulacija, unapređenja saradnje i razmjene informacija između institucija, poboljšanja procedura i sistema obavještavanja građana, istakao je u razgovoru za Portal Analitika admiral u penziji Dragan Samardžić.
Smatra i da je bilo je neophodno preduzeti mjere na poboljšanju mentalnog zdravlja, prevenciji i edukaciji građanja.
Postavlja se pitanje opravdanosti postojanja Biroa za operativnu koordinaciju
– Ključni problem je izostanak vježbi i simulacija na temu masovnog ubistva, što znači da nijesu naučene važne lekcije iz prošlosti. Velika odgovornost za nepreduzimanje adekvatnih mjera u cilju unapređenja sposobnosti sistema nakon dešavanja u Medovini svakako leži i na Birou za operativnu koordinaciju (BOK). Kao ključna tačka za koordinaciju i operativnu podršku vladinim institucijama, BOK ima obavezu da obezbjedi pravovremene i efikasne reakcije na kritične situacije, te da unaprijedi saradnju i koordinaciju između relevantnih službi. S obzirom na to da se BOK nije sastao nijednom kako bi analizirao situaciju nakon slučajeva Balijagić i Martinović, postavlja se ozbiljno pitanje opravdanosti njegovog postojanja i efikasnosti u ostvarivanju svojih funkcija – ukazuje Samardžić.
Mišljenja je da smanjenje mogućnosti za ovakve događaje ne zavisi samo od razoružavanja, već od uspostavljanja sveobuhvatnog plana za modernizaciju sistema bezbjednosti.
– Potrebno je kontinuirano analizirati prethodne greške, unapređivati sposobnost kroz opremu, obuku i vježbe, poboljšati saradnju među institucijama i implementirati napredne tehnologije. Takođe, angažovanje stručnjaka EU kako bi se dobile objektivne analize i preporuke za poboljšanje sistema, od ključne je važnosti. Da bi se spriječili budući incidenti, potrebna je sveobuhvatna reforma koja uključuje i razvoj ljudskih resursa, kao i smanjenje političkog uticaja na operativne aspekte bezbjednosti. Ključ za prevenciju sličnih tragedija leži u holističkom pristupu, koji uključuje sve relevantne institucije i organizacije – smatra admiral Samardžić.
Dodaje i da su zahtjevi građana za ostavkama u vrhu policije opravdani.
– U trenutnoj situaciji, gdje je erozija povjerenja u sistem bezbjednosti postala očigledna, odgovornost je na onima koji donose ključne odluke. Nažalost, umjesto da se usmjere na poboljšanje sistema, lideri su se bavili prebacivanjem odgovornosti i politizacijom, što je dodatno pogoršalo stanje. Kulturu odgovornosti moramo uspostaviti, jer samo na temelju toga možemo očekivati istinske promjene i unapređenje sistema bezbjednosti u Crnoj Gori – ističe on.
Stanje u Vojsci haotično
Stanje u sektoru odbrane Crne Gore, kako kaže sagovornik Analitike, može se opisati kao haotično, dok je situacija u Vojsci zbunjujuća.
– Za haotično stanje u sistemu odbrane odgovoran je, nažalost, ministar, koji je, prema zakonu, najodgovorniji za funkcionisanje ovog sektora. Njegovo ponašanje pokazuje da nije u potpunosti razumio svoju ustavnu i zakonsku ulogu, kao ni ulogu načelnika Generalštaba i Vojske. Ministar je civilnu kontrolu Vojske shvatio kao centralizovanu vlast, u kojoj on odlučuje o svim pitanjima, kontroliše svaki segment i donosi sve odluke. Na taj način, ministar koji se predstavlja kao “demokrata”, u stvari je uspostavio autokratski režim – ističe Samardžić.
Kako dodaje, svjedoci smo brojnih zabrana koje je ministar uveo, prepucavanja u medijima i, što je, ističe on, najpogubnije za funkciju ministra odbrane, omalovažavanja i javnih prozivki upućenih oficirima koji su dali značajan doprinos reformi Vojske i njenoj integraciji u NATO.
– Organizacija u kojoj ministar prisvaja sve zasluge za pozitivne rezultate, dok je za negativne odgovoran “neko drugi”, lišena je osnovnih principa liderstva. Umjesto da pokaže sposobnost za upravljanje i rješavanje problema, ministar je samo pojačavao negativni “efekat leptira”, koji je dovodio do sve većeg haosa, izazivajući zbunjenost unutar same Vojske. Kultura vođenja mora biti temeljena na saradnji i uvažavanju, a ne na personalnim sukobima i politizaciji – poručuje Samardžić.
Iniciranjem sukoba sa načelnikom Generalštaba, Krapović urušio kredibilitet VCG
Sagovornik Analitike mišljenja je da su godinu za nama, uprkos brojnim pozitivnim aktivnostima Vojske Crne Gore, obilježili sukobi između ministra odbrane Dragana Krapovića i načelnika Generalštaba Zorana Lazarevića, kao i brojne afere.
– Sukob koji je ministar bez potrebe pokrenuo u javnosti doveo je do ozbiljne degradacije sistema odbrane i Vojske, gubitka ugleda kako na domaćem, tako i na međunarodnom nivou, te slabljenja morala i kohezije vojne organizacije – ukazuje on.
Kako dodaje, na ovu situaciju dodatno su uticale afere, uz izostanak adekvatne reakcije Ministarstva odbrane.
– U takvom okruženju, fokus sistema je pomjeren sa ključnih na sporedne zadatke što je, nažalost, rezultiralo slabljenjem borbene gotovosti i operativnih sposobnosti Vojske. Takođe, tokom godine nije donesen nijedan novi strateški dokument, niti su izvršene planirane izmjene Zakona o Vojsci i Zakona o odbrani, iako je to bila obaveza prema Planu rada Vlade – podsjeća Samardžić.
Kupovina patrolnih brodova nezakonita, povećanje zarada dobar potez
Od pozitivnih dešavanja, kaže, izdvaja posvećenost i angažovanost Vojske Crne Gore na vježbama, posebno na najvećoj vježbi Alijanse – “Steadfast Defender 24”, kao i učešće u misijama i aktivnostima NATO-a, EU i UN-a.
– Vojska je učestvovala u više akcija spašavanja građana i pružila pomoć u sanaciji posljedica poplava u Šavniku, što je za svaku pohvalu. Takođe, raduje i nastavak modernizacije Vojske, mada s obzirom na raspoloživa finansijska sredstva moglo se mnogo više uraditi, a i prioriteti u nabavci naoružanja nisu u potpunosti usklađeni sa aktuelnim bezbjednosnim prijetnjama i obavezama koje Crna Gora ima kao članica NATO-a – ističe Samardžić.
Posebno, kaže, zabrinjava nezakonita nabavka dva patrolna broda, koja je građane Crne Gore kreditno zadužila za više od 130 miliona eura.
– Da su se poštovali zakoni i regulative EU, do ovog ugovora sigurno ne bi došlo, a za iznos koji je potrošen na ove brodove, mogla su se nabaviti ne samo dva patrolna broda, već i druga prioritetna sredstva koja bi značajno unaprijedila operativnu sposobnost Vojske i nacionalnu bezbjednost – napominje sagovornik Analitike.
Usvajanje nove Uredbe koja predviđa povećanje plata u Vojsci, od 1. januara ove godine je, kako dodaje, za pohvalu. Međutim, tvrdi da ovo povećanje nije dovoljno da bi vojni poziv postao atraktivan, te da bi se privukao novi kadar i zadržao postojeći.
– Zabrinjavajuće je što smo u posljednjih par godina, zbog odliva kadra, izgubili četu vojnika, dok je popunjenost nekih jedinica samo 65 odsto. Na konkurse za vojne akademije u inostranstvu niko se ne javlja, a odziv za prijem vojnika po ugovoru je izuzetno slab – navodi on.
Ukazuje da i pored takve, više nego zabrinjavajuće situacije, boji se, kaže, da se neke planirane, a prijeko potrebne izmjene Zakona o Vojsci neće desiti, nažalost iz razloga ličnih ili partijskih interesa ministra.
– Konkretno, planirano produženje godina rada u službi, koje je od ključne važnosti za sistem sa izrazitim deficitom oficirskog kadra, još uvijek nije realizovano. Prestanak službe sa 55 godina života za oficire, čije školovanje na prestižnim savezničkim institucijama je zahtijevalo značajna ulaganja, predstavlja besmislen i štetan gubitak za sistem i državu. Takav luksuz, rasipanje kadra i sredstava, sebi ne mogu priuštiti ni mnogo bogatije države – podsjeća Samardžić.
Kredibilitet Crne Gore u NATO narušen
Smatra da je trenutno stanje u sektoru odbrane rezultat brojnih faktora, a ključni uzrok, ponavlja, leži u lošem rukovođenju.
– Osim toga, postoje još tri značajna elementa koja dodatno urušavaju kredibilitet Crne Gore među saveznicima i utiču na njen status u NATO-u. Prvo, Crna Gora već više od godinu i po dana nema ambasadora u NATO-u, što je potpuno neprihvatljivo za članicu Alijanse. Dodatno, prije toga, više od dvije godine nijesmo imali ni vojnog predstavnika, što jasno ukazuje na naše stvarne prioritete i posvećenost Savezu – podsjeća Samardžić.
Kao drugi element izdvaja činjenicu da već četiri godine, otkako je NATO donirao radar za nadzor vazdušnog prostora, Vlada i Ministarstvo odbrane nijesu preduzeli nikakve značajnije korake da ga instaliraju na Bjelasicu i integrišu u NATO Sistem kontrole vazdušnog prostora.
– Ovim smo značajno oslabili operativne sposobnosti Crne Gore, ali i naših saveznika. Dok saveznici ulažu značajna sredstva kako bi misija NATO-a “Air Policing” učinila vazdušni prostor Crne Gore sigurnim, mi ni nakon četiri godine nismo u stanju izgraditi osnovnu infrastrukturu za radar – naglašava Samardžić.
Podsjeća i da su na Samitu u Vašingtonu prošle godine svih 32 članice NATO-a glasale za uspostavljanje misije NSATU (NATO bezbjednosna pomoć i obuka za Ukrajinu). Crna Gora je, kako dodaje, planirala učešće sa do dva pripadnika VCG, koji bi bili stacionirani u Njemačkoj.
– Međutim, postoji značajno kašnjenje u donošenju odluke o našem učešću. Savjet za odbranu i bezbjednost još uvijek nije razmatrao predlog ove odluke, a konačnu odluku donosi Skupština Crne. S obzirom na to da je Predlog odluke o učešću u misiji EU za podršku Ukrajini (EUMAM) više od četiri mjeseca “uskladišten” u ladici stola predsjednika Skupštine, upitno je kad će i da li će Skupština usvojiti Odluku za učešće u misiji NSATU – kaže on.
Navodi i da Crna Gora za 2024. nije izdvojila obećana dva procenta BDP-a za sistem odbrane što, kako kaže, uz probleme u funkcionisanju Savjeta za odbranu i bezbjednost, stanje u ANB-a, te eroziju sistema bezbjednosti, dovodi do toga da je status Crne Gore u NATO-u ozbiljno poljuljan.
– U okviru sistema odbrane i bezbjednosti, nažalost, najveći dio energije troši se na marketing i populizam, dok se ključnim pitanjima bavi malo ko. Rukovođenje ovim sistemom je praktično u rukama jedne političke stranke, koja je državne interese podredila partijskim, postavljajući partijske kadrove na ključne pozicije, koji često nemaju osnovne sposobnosti za funkcije koje obnašaju. Ovakva politika dodatno destabilizuje sektor odbrane i bezbjednosti, a time i poziciju Crne Gore u NATO savezu – zaključuje Samardžić.
