Ovaj 8. mart – Međunarodni dan žena, Crna Gora dočekuje bez ijedne žene na čelu države, Vlade i Skupštine, ne predvode nijednu od čak 25 opština, niti parlamentarne partije, a s obzirom na stanje u državi i društvu, ne može se zaključiti da su muškarci na tim pozicijama zato što su sposobniji od žena.
Iz Građanske alijanse (GA) su povodom 8. marta ocijenili da, uprkos određenim pozitivnim pomacima, revolucija rodne ravnopravnosti još uvijek nije zaživjela u crnogorskim institucijama, ali ni u svakodnevnom životu.
– Rodni stereotipovi godinama razaraju naše društvo, namećući ženama dvostruki teret – s jedne strane se očekuje njihova profesionalna ostvarenost, a s druge, preuzimanje najvećeg dijela porodičnih obaveza. Međutim, iako žene čine 50 odsto stanovništva Crne Gore, od čega čak njih 60 odsto ima visoko obrazovanje, i dalje se suočavaju s (ne)vidljivim barijerama koje blokiraju njihov poslovni napredak i preuzimanje rukovodećih pozicija – kazala je koordinatorka komunikacija u GA Danijela Darmanović.
Smatra da su napravljeni iskoraci po pitanju političke participacije žena, ali da je u praksi to više zadovoljavanje zakonskih normi, nego stvarni demokratski standard koji promoviše rodnu ravnopravnost.
– Da je u pitanju igra brojeva koja ne podrazumijeva stvarni uticaj potvrđuje i činjenica da Crna Gora ima predsjednika države, Vlade i Skupštine i da su muškarci na čelu svih 25 opština. I to nije sve – svih sedam potpredsjedničkih pozicija u Vladi Crne Gore zauzimaju muškarci. Dodatni problem predstavlja način trošenja sredstava namijenjenih osnaživanju žena u politici, koja se, umjesto za njihov razvoj, koristi za partijske komunalije – upozorila je Darmanović.
Iz UNICEF-a su poručili da dječiji brakovi predstavljaju ozbiljno kršenje prava djeteta, te da se radi o ozbiljnom problemu koji nesrazmjerno pogađa djevojčice iz romske i egipćanske zajednice u Crnoj Gori.
– Prema nalazima Istraživanja višestrukih pokazatelja stanja prava žena i djece (MICS), koje su sproveli Monstat i UNICEF, iz 2018. godine, više od trećine romskih i egipćanskih djevojaka u dobi od 15 do 19 godina već je u braku ili živi s partnerom – podsjetili su iz UNICEF-a.
Šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Mikele Servadeji istakao je da je zadržavanje djevojčica u školama ključno za okončanje dječjih brakova.
– Svakom dodatnom godinom obrazovanja značajno se smanjuje rizik od ranog braka, a djevojčicama se pruža budućnost koja donosi izbore i mogućnosti – naglasio je on.
Iz UNICEF-a ukazuju da se 59 odsto Romkinja i Egipćanki s niskim obrazovanjem ili bez ikakvog formalnog obrazovanja udaje prije 18. godine, dok među onima koje završe srednju školu taj broj pada na 25 odsto.
Pored mnogostrukih faktora koji utiču na težak položaj žene u svim sferama društva, pred posebnim izazovom su i samohrane majke. Koliko ih ima u ovom trenutku nije poznato, a prema Monstatovim istraživanjima, u najvećem riziku od siromaštva su domaćinstva sa jednom odraslom osobom s najmanje jedinim izdržavanim djetetom (jednoroditeljske porodice).
Izvršna direktorica Banke hrane Marina Medojević za “Dan” kaže da smo zahvaljujući rezultatima popisa iz 2011. znali da je tada sa samohranim majkama bilo 25.000 djece, a sa samohranim očevima 5.000.
– Iz poslednjeg popisa nemamo te podatke, kao ni mnogo drugih koji se tiču socijalno ugroženih (koliko porodice imaju članova, koliko ih je napustilo Crnu Goru, koliko rastavljenih brakova ima djecu koja su socijalno ugrožena, koliko je zaposlenih u porodici, koliko je podstanara među socijalno ugroženima i uopšte, itd.) – naglasila je Medojević.
Iz Centra za demokratsku tranziciju (CDT) navode da nam je stigao još jedan 8. mart pun cvijeća, bombonjera, promotivnih akcija i – ispraznih govora o ženskim pravima.
– Političari objavljuju statuse podrške, kompanije nude popuste, a mediji plasiraju uobičajene priče o “snažnim ženama”. Ali, kad cvijeće uvene i reflektori se ugase – šta ostaje? Ostaju nejednake plate, ostaju žene koje i dalje nose dvostruki teret rada – i u kući i na poslu. Ostaje nevidljivi i neplaćeni rad koji pokreće društvo, ali nikad nije tema budžeta. Ostaju institucije koje redovno zakazuju u zaštiti žena od nasilja– navela je programska direktorica CDT-a Milica Kovačević.
Međunarodni dan žena je nastao kao dan borbe za ženska ljudska prava, odnosno dan borbe za ekonomsku, političku i socijalnu ravnopravnost žena i muškaraca. Prvi Dan žena obilježen je u SAD 1909. godine deklaracijom koju je donijela Socijalistička stranka Amerike.
