Montenegrin American Association Cetinje uputila pismo podrške građanima koji mjesecima blokiraju put na Kruševo Ždrijelo

Dosta je
ćutanja!

Skoro tri
mjeseca. Toliko traje blokada Kruševog ždrijela.
Bez režisera iz sjenke. Bez partijskih parola. Bez želje za profitom ili
medijskim spinovima.
Samo čista, surova istina: narod traži pravdu. Za 23 ubijene duše.
Za dva stravična masakra koja su potresla Crnu Goru —
a režim se ponaša kao da je riječ o meteorološkoj pojavi, a ne zločinu nad
sopstvenim narodom.

 

Gdje su ostali Cetinjani?
Gdje su „komitski serdari” sa tastatura?
Gdje su svi ti „heroji” i „patriote” koji se prepucavaju po kafanama uz dojč,
dok ljudi na barikadama krvare od nepravde?

Kad je trebalo
lajkovati i veljati se po mrežama — svi ste bili generali.
A sada, kad narod stoji na vjetrometini — tišina.

 

A država?
Država crta mete.
Ljude koji traže istinu, politički šefovi bezbjednosnih službi pokušavaju
predstaviti kao
„bezbjednosno interesantna lica”. Ili ih optužuju za sabotažu turističke
sezone.

Možete li zamisliti kakvo moralna dno
mora biti čovjek
koji tako lako padne — da bi napao u crno zavijene porodice?
To nije slabost — to je pokvarenost na dnu ljudske lestvice.

 

Prozivamo vas direktno, imenom i
prezimenom:


Aleksa Bečiću — koliko puta još planiraš da opereš ruke od
naroda?
Ti koji si obećavao „odgovornost”, danas ćutiš dok se građani satanizuju.
Tvoje ime je postalo simbol bježanja od istine.
Momčilo Lekoviću, poslanice Demokrata —
tvoja izjava da „privatni mediji sprovode opasnu kampanju protiv
bezbjednosnog sektora” je dno dna.
Istina te ne zanima. Sram te bilo.
Lazare Šćepanoviću, direktore policije —
kako spavaš noću?
Dok tvoje strukture ne odgovaraju na pozive za pravdu, a porodice žrtava
vape za istinom?
Vrhovno državno tužilaštvo i Specijalno državno tužilaštvo —
vaše institucije su danas saučesnici.
Ne radite ništa.
Ne informišete javnost. Ne vodite otvorenu istragu.
Vi niste čuvari reda — vi ste njegovi grobari.
Svi vi što ćutite i klimate glavom, pokušavajući da preživite
ovu sramotu
kao da vas se ne tiče — istorija vas neće zaboraviti.


 

Ako dvije tragedije ne mogu ujediniti
Cetinje — pitanje je jednostavno:

Kome smeta ujedinjeno Cetinje, iz kojeg
je kroz istoriju uvijek sve počinjalo?

Ko je ta siva eminencija u našem gradu
koja sprečava da ujedinjena mladost ponovo krene s Cetinja i proširi se po
cijeloj Crnoj Gori?

Ko je stvarno
odgovoran za neslogu?
Jer da ima sloge — institucije ne bi imale izbora.
Morale bi da odgovore na neodgovorena pitanja građana,
i bar donekle ublaže bol porodicama nastradalih.

 

Što se nas tiče — mi nećemo stati.

I neka zna svaki političar, svaki sluga
sistema, svaki medijski manipulator:
Radikalizacija protesta nije prijetnja — to je odgovor.
Kad država ćuti na
zločine, narod ima moralnu obavezu da ustane.
Da blokira. Da proziva. Da se ne pokori.

 

Ovo nije borba za partiju. Ovo je borba
za dušu Crne Gore.

Ako kao društvo ne ustanemo i ne kažemo
DOSTA —
Ako ne insistiramo na PRAVDI i ISTINI za porodice te djece i nesrećnih ljudi —
mi ćemo kao narod nastaviti da svakom jasno pokazujemo
da je crnogorsko ČOJSTVO i JUNAŠTVO —
samo još jedna velika laž.