Novi spisi predmeta o građanskom otporu na Cetinju tokom ustoličenja mitropolita Crkve Srbije Joanikija Mićovića, koji su dostavljeni glavnom specijalnom tužiocu za organizovani kriminal Vladimiru Novoviću, suštinski su isti materijal koji su službenici Uprave policije i Agencije za nacionalnu bezbjednost već podnijeli Osnovnom državnom tužilaštvu na Cetinju, dopunjen uz forenziku još desetak prisluškivanih razgovora i službenih zabilješki, ali bez materijalnih dokaza o posjedovanju oružja ili eksplozivnih sredstava potrebnih za podizanje optužnice za krivična djela kriminalnog udruživanja radi terorizma, odnosno kako piše – pozivanje na otpor – saznaje Pobjeda od više izvora iz Specijalnog i Višeg tužilaštva te Uprave policije i ANB.
Sredinom prošle sedmice Pobjeda je izvijestila da je cetinjsko Osnovno tužilaštvo dostavilo 8. aprila Specijalnom tužilaštvu u Podgorici spise predmeta u slučaju građanskih protesta 3, 4. i 5. septembra 2021. godine na Cetinju, koji se oslanjaju najvećim dijelom na operativne podatke dobijene mjerama tajnog nadzora, svjedočenjima policajaca i saslušanjima pojedinih građana koji su svojevremeno privođeni na Cetinju.
IZVIĐAJ BEZ KRAJA
Prema našim informacijama, u materijalu koji je policija sačinila nalaze se transkripti 214 prisluškivanih razgovora, što je pouzdan dokaz da su u bezbjednosnom sektoru pažljivo pratili dešavanja na Cetinju. I to mnogo prije ,,belvederskog bunta“.
Pobjeda posjeduje dio spisa predmeta i narednih dana objavljivaćemo detalje koji su od javnog interesa, kako bi se razjasnilo na koji način su bezbjednosne strukture namjeravale da građanski protest prevedu u terorističko djelovanje.
Službenici Uprave policije su, kako piše u spisima, ,,prikupili dokaze“ koji daju „osnova za prijave protiv 27 lica“, za različita krivična djela.
Prvo ime na spisku je – Veselin Veljović, savjetnik za bezbjednost predsjednika države Mila Đukanovića i dugogodišnji direktor Uprave policije. Prema policijskim ,,nalazima“, pronašli su osnove sumnje da se Veljović goni za krivično djelo iz člana 401 Zakona o krivičnom postupku: kriminalno udruživanje radi izvršenja krivičnog djela – pozivanje na otpor (član 378 KZ), za koje se može izreći kazna do pet godina zatvora.
Ostalim targetiranim, njih je dvadeset i šest, policija je stavila na teret prijavu ,,samo“ za kriminalno udruživanje, po raznim osnovama.
Obiman materijal, blizu 200 stranica mjera tajnog nadzora, predat je Višem tužilaštvu u Podgorici đe su, u fazi pretkrivičnog postupka, razmotrili sve prikupljene podatke da bi vidjeli ima li elemenata krivičnog djela i, ako ima, kojih djela.
Tada je, nakon višednevnog vijećanja, u Višem tužilaštvu ocijenjeno da nije bilo dokaza koji bi upućivali na krivična djela iz nadležnosti Višeg ili Specijalnog državnog tužilaštva: predmet je vraćen u Osnovno državno tužilaštvo na Cetinju i pokrenut je izviđaj.
Istraga je rađena od kraja septembra do polovine oktobra, pa se nakon dostavljanja materijala nastavila sve do petka 8. aprila ove godine, kada je predmet opet završio u Podgorici. Prema saznanjima Pobjede, nema nekih novih detalja koji bi ukazivali na postojanje činjenica ili materijalnih dokaza za tužilački progon.
I tu sada dolazi do vrlo indikativnog zapleta: ako su, nakon prikupljanja svih novih detalja iz izviđaja, u Osnovnom državnom tužilaštvu zaključili da nema ništa iz njihove nadležnosti – zašto je onda predmet ponovo poslat u Specijalno državno tužilaštvo?
Osim ako to nije politička odluka da se, po svaku cijenu, pronađe osnov i građanski otpor proglasi terorističkim udruženim poduhvatom!
AKCIJA SA PREDUMIŠLJAJEM
Jedan detalj iz pregleda transkripata prisluškivanih razgovora ukazuje da je policija još od početka avgusta počela pripreme za stvaranje slike o ekstremizmu crnogorskih, kako bi to rekao predsjednik Demokrata Aleksa Bečić, ,,pećinskih nacionalista“.
A pripreme da se crnogorske patriote proglase teroristima počele su u bezbjednosnom sektoru već prvih dana avgusta. Pobjeda je 10. avgusta pisala da je direktor ANB-a Dejan Vukšić početkom tog mjeseca organizovao sastanak sa svojim operativcima i kolegama iz javne bezbjednosti kako bi napravili operativni plan ,,prevencije sukoba“. Već sjutradan cetinjska policija je, prema saznanjima našeg lista, počela sa akcijama privođenja Cetinjana na informativne razgovore, pretresane su pojedine kuće i stanovi, uz obrazloženje da se ,,od bezbjednosno interesantnih osoba prikupljaju informacije“.
Foto: Stevo Vasiljević
Nije se samo to radilo: policija je počela da primjenjuje mjere tajnog nadzora nad 14 osoba još 19. avgusta, da bi sedam dana kasnije, 26. avgusta, podnijela inicijativu Osnovnom sudu na Cetinju za proširenje mjera tajnog nadzora za još devet Cetinjana.
Osnov prisluškivanja koje je traženo od suda bio je isti za sve – ,,postojanje sumnje da navedeni vrše krivično djelo nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.
Pokazaće se da je to bio samo izgovor: tokom i nakon dešavanja na Cetinju 3, 4. i 5. septembra policija nije zaplijenila nijedan komad oružja od osoba čije je razgovore slušala, niti je kod njih našla, na primjer, ijedan „molotovljev koktel“…
Već ovi podaci ukazuju da su službe bezbjednosti intenzivno radile na ,,crtanju optužnice“ crnogorskim patriotama i građanskim aktivistima – po instrukcijama iz vrha vlasti u Podgorici, uz „bratsku pomoć“ iz susjedstva, o čemu smo pisali.
Čak i letimičan pregled izjava visokih državnih funkcionera i istaknutih članova partija vlasti ukazuju da su crnogorske patriote, ljudi koji su se protivili dominaciji kleronacionalističke politike Vlade, bili unaprijed targetirani kao ekstremisti i čak – teroristi!
POLITIČKA PRIPREMA TERENA
Lavina optužbi i presuda bez suđenja krenula je odmah poslije prvog Vukšićevog sastanka sa operativcima, početkom avgusta, i to od pravnog zastupnika Crkve Srbije u Crnoj Gori Dalibora Kavarića.
Na svom Fejsbuk profilu on je 12. avgusta napisao da je za ustoličenje Mićovića „već pripremljeno nekoliko kriminalaca iz miljea bezbjednosno interesantnih lica čiji je zadatak da upotrijebe već pripremljeno vatreno oružje i izvrše terorističke akte, eksplozije, paljevine, a po potrebi i ranjavanje ili lišavanje života“. Krajnji cilj, kako je napisao, je destabilizacija Crne Gore, „izazivanje panike, nereda i nesigurnosti“.
Tako je Kavarić unaprijed dao smjernice službama bezbjednosti na koji način treba tretirati građanski protest na Cetinju, a vrh vlasti bespogovorno je „postupio po naređenju“.
Koordinirana hajka je krenula već ujutro 5. septembra. Premijer Zdravko Krivokapić je tvitovao poručujući da je „napad na policiju napad na državu“ i da su neredi na Cetinju rezultat „terorističkih akcija“, a da iza svega stoji stranka predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića – Demokratska partija socijalista.
Nekoliko sati kasnije pridružio mu se i potpredsjednik Vlade Dritan Abazović.
– Bilo kakav terorizam i ekstremizam i pokušaj napada na službena lica, neće biti tolerisan – kazao je on, targetirajući DPS kao organizatore porukom da „grupacija koju, osim što prati kriminalni bekgraund koga ne mogu nikako da se oslobode, sada prati i ekstremizam sa elementima terorizma“.
Ocijenio je i da je Osnovno državno tužilaštvo na Cetinju i Specijalno tužilaštvo trebalo da reaguju „na blokade u Cetinju“.
Tako je počela politička priprema terena i pritisak, prije svih na tužilačku organizaciju nad kojom vlast tada nije imala kontrolu, da građanske proteste na Cetinju predstave kao teroristički atak na zemlju i što je Krivokapiću i Abazoviću očito bilo od velike važnosti – da se Đukanović i partija koju predvodi optuže da su organizatori terorizma u pokušaju.
Odmah su uskočili i iz ostalih prosrpskih i proruskih partija na vlasti.
Funkcioner Demokrata Momo Koprivica 5. septembra popodne, sa vanredne konferencije za novinare, poručio je da su okupljeni građani na Cetinju bili pučisti, pod komandom DPS-a, koji su sprovodili „klasične terorističke akcije“.
Oglasio se i lider Demosa Miodrag Lekić koji je događaje na Cetinju okarakterisao kao pokušaj državnog puča…
Interesantno je da je predstavnicima vlasti u Crnoj Gori 5. septembra u pomoć pritekla i bivša ambasadorka Njemačke u našoj zemlji Gudrun Štajnaker, uz poruku da je „sloboda vjere vrlo važna“, ali i konstataciju da je ona „uvijek bila kritična prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi“.
– Ono što se sad radi od strane bivše vlasti je pokušaj državnog udara. Evropska unija (EU) mora da reaguje – napisala je ona u komentaru na Fejsbuku.
Iako je Zdravko Krivokapić saopštio da su Abazović, kao i ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović i direktor Uprave policije Zoran Brđanin bili protiv ustoličenja Mićovića na Cetinju, te da je zbog toga u zoru 5. septembra neko drugi preuzeo komandni lanac policijom (?!) ova trojica su se utrkivali u hvalama na račun policijske akcije, a Abazović i Brđanin se svojski trudili i da građanski protest predstave kao – pokušaj brižljivo planiranog terorističkog akta?!
SLUŽBE U PROBLEMU I PROBLEM SLUŽENJA VLASTI
Nakon uputstava za kriminalizaciju građanskog protesta, tužiocima, policijskim službenicima, inspektorima i forenzičarima, uvaljen je ,,vruć krompir“ u ruke: pronalaženje dokaza za kriminalno udruživanje za pružanje otpora, za napad na ustavni sistem i državni poredak.
Bila je to nemoguća misija, jer je politika diktirala način rada: da se već javno skrojena optužnica, ali i presuda građanima, potkrijepi post-festum dokazima o radnjama kojih nije bilo.
Prema informacijama Pobjede, sedmicama nakon dešavanja na Cetinju, pomno su se analizirali prisluškivani razgovori, očajnički pokušavao da se gradi slučaj naprasnim saslušanjima većeg broja građana koji su bili na Belvederu.
Policijski inspektori su nudili, kako kažu izvori Pobjede, tokom brojnih razgovora, učesnicima belvederskog protesta da svjedoče ili da upru prste u ljude koji su bili na njihovom spisku kriminalnog udruživanja; da svjedoče da je ,,organizator Veselin Veljović“, da upru prstom u Nenada Kaluđerovića, Predraga Kaluđerovića, Duška Glendžu ili nekog drugog koji su bili određeni kao ,,krivci“…
Uzalud, višemjesečna istraga, pa čak i traženje pomoći od srpske obavještajne službe nije urodilo plodom: optužbe koje su njihovi naredbodavci iz vrha vlasti izrekli nijesu mogle biti dokazane. Što su više istraživali, upadali su u živo blato vlastitih grešaka, lažnih sumnjičenja, ličnih targetiranja.
U danima koji slijede, Pobjeda će dokazati da se spisi predmeta – koji su bili prvo u Višem tužilaštvu u Podgorici, potom u Osnovnom tužilaštvu na Cetinju, da bi sada ponovo bili vraćeni Specijalnom državnom tužilaštvu – dramatično razlikuju od zvaničnih policijskih izvještaja.
Ne samo u vremenskom slijedu dešavanja, već i u opisu radnji i postupaka koje je preduzimala policija, počev od vremena upotrebe suzavca i žive sile prema demonstrantima, što je evidentirano u ,,Posebnom izvještaju sa analizom postupanja policijskih službenika Uprave policije, u cilju obezbjeđenja uspostavljanja narušenog javnog reda i mira na Cetinju 04-05.09.2021. godine“.
Zašto je nekome odgovaralo da se sprovodi državna hajka na građane? Na to pitanje će uskoro odgovarati ključni akteri iz odlazeće vlasti.
Lista za krivični i politički odstrijel
U materijalu koji su sačinili službenici Uprave policije i Agencije za nacionalnu bezbjednost, a koji je svojevremeno dostavljen Specijalnom državnom tužilaštvu na odlučivanje, sačinjena je lista od 27 ljudi za koje se tvrdilo da su ,,formirali kriminalno udruženje radi vršenja krivičnog djela za koje se može izreći kazna zatvora do pet godina, član 378 Krivičnog zakonika – pozivanje na otpor“.
Upravo za to najteže djelo osumnjičen je bio Veselin Veljović, nekadašnji direktor Uprave policije.
Ostalima se na teret stavlja krivično djelo iz člana 401 ZKP – kriminalno udruživanje:
Nenad Kaluđerović je, po tvrdnji Uprave policije i ANB-a, imao ulogu u kriminalnom udruženju da ,,koordinira i rukovodi cjelokupnom akcijom kriminalnog udruženja na terenu, lično i posredstvom ostalih članova“. Među njima su Božo Njeguš, Miloš Ćećanović, Saša Martinović, Branko Martinović, Stevan Kasom. Oni su, kako se tvrdi, ,,koordinirali napad na policijske službenike i probijanje policijskog kordona, organizovanje blokade magistralnih i prilaznih saobraćajnica na Cetinju, organizovanje utvrđenja i postavljanje blokada, planirano pružanje otpora i napada na policijske službenike“…
Nenad Kaluđerović; foto: S. Vasiljević
Predrag Kaluđerović se tereti da je davao naloge ,,radi blokade saobraćajnica, organizovao distribuciju vojnih gas-maski“; Duško Glendža je, prema toj verziji, ,,imao ulogu da vrši nabavku i skladištenje zaštitnih vojnih maski“, a sumnjiči se i da je angažovao za tu svrhu Veska Jabučanina i Marka Bogdanovića.
Za Ratka Đurovića tvrde da je, skupa sa Nikolom Jurićem, bio angažovan na probijanju policijskih kordona, dok je Miodrag Pejović, kažu oni, ,,imao ulogu da pravi improvizovane eksplozivne naprave“.
Građanski aktivista Predrag Vušurović se tereti da je – imao zadatak da ,,pripremi dron sa kilo eksploziva“?!
Još jedan građanski aktivista, Aleksandar Saša Zeković, sekretar Crnogorskog helsinškog odbora, funkcioner GI „21. maj“ i nekadašnji član Savjeta za građansku kontrolu rada policije, kako se tvrdi, ,,donosio je strateške odluke sa Veselinom Veljovićem vezane za blokadu prijestonice, i izazivanje nasilja i nereda“?!
Jedina žena na spisku je Jelena Marković, funkcionerka Liberalne partije, kojoj su na teret stavili ulogu da ,,prenosi poruke od Veljovića i Zekovića, prema rukovodstvu i koordinatoru akcije Nenadu Kaluđeroviću“.
Na podužem spisku su još: Jugoslav Martinović, Željko Golubović, Milenko Marković, Milorad Radunović, Marko Roganović, Vasilije Kapisoda, Mirko Gardašević, Đorđe Begović, Aleksandar Todorovski, Zlatko Marović – svi su oni ili probijali kordone ili navodili druge da blokiraju saobraćajnice ili napadnu policajce…
Sve ove užasno teške optužbe, u spisima predmeta u koje je Pobjeda imala uvid, nijesu potkrijepljene dokazima. Naprotiv: ispostavilo se da je i priča o dronu sa eksplozivom, o spremljenim i bačenim ,,molotovljevim koktelima“, kao paljenju automobila – tek povezivanje prisluškivanih razgovora. I to osoba koje su znale da ih prisluškuju.
Zato će od izuzetne važnosti biti da se u daljem postupku ustanovi koji su policijski službenici ili agenti ANB-a konstruisali ovako monstruozne optužbe? Biće važno da se razjasni po čijem su nalogu targetirani brojni ljudi, poput aktivista Zekovića ili Vušurovića, političarke Marković?
Terorista – koji to nije!
Da sve bude monstruoznije, Nenadu Kaluđeroviću – navodnom ,,koordinatoru akcije Belveder“ kasnije se na teret stavilo još nekoliko krivičnih djela: da je ,,naredio korišćenje molotovljevih koktela“, ,,paljenje službenih vozila policije“, da bi mu se dodala i najteža sumnja – da je ,,planirao napad na helikopter u kojem su bili sveštenici Crkve Srbije i to upotrebom drona i eksploziva“…
Uprava policije je potom sačinila krivičnu prijavu protiv Kaluđerovića zbog ,,krivičnog djela terorizam iz člana 447, stav 2, u vezi sa stavom 1, tačka 2. Krivičnog zakonika Crne Gore“ i on je uhapšen već 7. oktobra prošle godine!
Ispostavilo se da su se dokazi policije zasnivali na neozbilnim konstrukcijama u presretnutim telefonskim komunikacijama, jer su Kaluđerović i njegovi drugovi znali da su prisluškivani pa su obmanjivali policiju i natjerali ih da idu sa jedne lokacije na drugu, bjesomučno.
Istraga Specijalnog tužilaštva je pokazala da Kaluđerović nije nikada raspolagao dronom koji je bio ,,natovaren“ eksplozivom, i da nije ni mogao – jer se nalazio na Belvederu (Kruševom ždrijelu) i 4. i 5. septembra – da naređuje paljenje pojedinačnih automobila širom Cetinja, kad ih nije mogao ni zapaziti sa mjesta na kojem se nalazio.
U izvještaju Specijalnog policijskog tima, koji je dostavljen Odboru za bezbjednost Skupštine Crne Gore, decidirano se navodi da na Cetinju 3, 4. i 5. septembra nije zabilježeno kretanje drona, da nije bilo paljenja policijskih vozila, niti napada ,,molotovljevim koktelom“ na stanicu policije na Cetinju.
Nakon što je obavio istragu, glavni specijalni tužilac je odbacio krivičnu prijavu i Kaluđerović je mogao da odahne, uz gorak osjećaj da je, kao patriota, bio izložen javnom i tajnom šikaniranju policije i agenata Agencije za nacionalnu bezbjednost.
Ko je onda i zbog čega Kaluđerovića, koji jeste bio jedan od najaktivnijih tokom građanskog protesta povodom ustoličenja mitropolita Crkve Srbije, želio da pošto-poto napravi – teroristom?
I još bitnije: ko će u lancu komandne odgovornosti Uprave policije i Ministarstva unutrašnjih poslova odgovarati za lažnu krivičnu prijavu i tešku optužbu koja je odbačena?
(Sjutra: Policijska bajka o dronu sa eksplozivom)
