A u susret sjednice Vijeća za nacionalnu bezbjednost, na kojoj bi trebalo razmotriti moguće opcije potpune zabrane posjedovanja vatrenog oružja, pitali smo stručnjake da li bi to moglo da spriječi tragedije kakva se nakon dvije i po godine ponovila juče na Cetinju.
Informacija da je počinilac jučerašnje tragedije na Cetinju nelegalnim oružjem sijao smrt otvorila je mnoga pa i to da li bi trebalo uvesti popunu zabranu posjedovanja vatrenog oružja. Takvu mogućnost najavili su sinoć nadležni, a stručnjak za oružje iz Novog sada Vladimir Barović smatra da to ne bi u potpunosti riješilo problem.
“Ja smatram da ta ideja o oduzimanju oružja neće donijeti konkretne i opipljive rezultate, jer naravno, osim lovaca i sportskih strijelaca kojima je to hobi ima i legalnih vlasnika i građana koji su sasvim ispravni pred zakonom i ne vidim zašto zbog jednog monstruma kažnjavati veliki broj građana koji nijesu nikada u životu počinili neko krivično djelo”, smatra naš sagovornik.
Barović smatra da je jedna od opcija da se edukacijom građana podigne svijest o korišćenju oružja. I to nije sve.
“I naravno organi reda treba da prate sve one osobe koje se kriminalno ponašaju i koje su sklone defektnom ponašanju i tim licima treba oduzeti oružje i pooštriti politiku u smislu kažnjavanja zakonskih propisa za one koji drže i koriste nelegalno oružje i treba da budu oštri. A sa druge strane svi oni koji imaju oružje trebaju redovno da prolaze ljekarske preglede”, ističe Barović.
Publicista i novinar Budo Simonović koji je u knjizi ‘Riječ skuplja od života’ sabrao sve masovne zločine u Crnoj Gori od 1949. do 2005. kaže da je većina njih počinjena sa nelegalnim oružjem. Ipak, brine ga više nešto drugo.
“I u tom periodu se nisu u ovako kratkom vremenu događali tako strašni zločini. Uvijek je tu postojala neka vremenska distanca, nema tako jedne zgusnutosti, da tako kažem. Ja prosto ne vjerujem da igdje u svijetu ima takav primjer da na parčetu zemlje koje možete dlanom pokriti, da se dogodi tako mnogo, tako teških zločina”, smatra on.
Iako smo se, kaže Simonović, nadali da sva ta masovna ubistva koja su se desila biti izuzetak koji nam se neće više nikad ponoviti, desilo se suprotno. Nažalost ističe da pouke nijesmo uzvukli.
“Ako se neko dobro zaboravi, od toga neće biti glavobolje. Ali ako se zaboravi zlo, od toga može biti glavobolje i obično bude jer se zlo uvijek ponovi ako se zaboravi”, zaključuje Simonović.
Da se to ne bi dešavalo, kako zaključuju sagovornici TVCG, ne smijemo se ovakvih tragedija prisjećati samo kada se dese nove, jer će tada kao i danas, poručuju, biti kasno da se preispitujemo jesmo li kao društvo učinili sve da do ovih nemilih događaja ne dođe.
