Piše, Sreten VUJOVIĆ
„Neko mora da je oklevetao Jozefa K., jer je, iako nije učinio nikakvo zlo,
jednog jutra bio uhapšen“
Crna Gora, kako izgleda, doživjela je kolektivno moralno samoubistvo iz stogodišnje „zasjede“ nikad dovoljno site kleronacističke nemani! Kada sam jednog mladog bogoslova svojevremeno pitao zašto se odlučio da upiše bogosloviju odgovorio je kratko: „Pa deda mi je bio četnik!“ Izgleda da svetosavska sekta nije samo hrišćanstvo preobrazila u „svetosavlje“ i nije samo pravoslavlje preobraćeno u „srpstvo“ već je i za sveštenički poziv „preporuka“ da je neko iz familije pripadao kvislinškom i zločinačkom četničkom pokretu! Tako je i danas preporuka za dobijanje najrazličitijih društvenih privilegija crkvena „spomenica“ koja potvrđuje učešće u „moleban revoluciji“, a ona nije imala samo zadatak da sruši ovu državu i učini je marionetom Beograda i Moskve, već i da pruži alibi za stogodišnju devastaciju i pljačku crnogorskih svetinja, čemu ja završni „pečat“ dao veleizdajnik Dritan Abazović potpisujući tzv. temeljni ugovor preko kojega sva sakralna imovina pripada Crkvi suśedne države, a poklonjeni hramovi dobijaju neku vrstu eksteritorijalnog statusa, pa organi bezbjednosti, čak i ako imaju nformaciju o gomilanju oružja u istima, ne smiju izvršiti pretres bez odobrenja crkvenog starješine! U takvoj paranormalnoj situaciji se počinje sa zastrašivanjem i procesuiranjem svih slobodomislećih ljudi, građana, novinara, književnika, univerzitetskih profesora, nosilaca pravosuđa i bezbjednosti, a da bi „projekat“ bio posve zaokružen smjenjuju se svi preostali bezbjednjaci, za koje se sumnja da nijesu odani kleronacističkoj družini koja sistematski i planski „melje“ i uništava sve naznake crnogorskog nacionalnog i kulturnog identiteta i suvereniteta. Kada je taj posao već zaokružen onda počinje hapšenje i procesuiranje svih koji su uticali da se zaustavi krvavi pohod 2016. godine, potvrđen od najrelevantnijih svjetskih bezbjednosnih struktura, pa čak i od aktuelnog predśednika Srbije.
„Neko mora da je oklevetao…“ Milivoja Katnića… Slična bezumna situacija kao u Kafkinom „procesu“, ali ovđe se ne radi o anonimnoj kleveti, kao 1948. kod nas, već o čistom, planiranom revanšističkom osvetništvu. Zašto ne ranije? Pa osveta je „najukusnija“ kada se servira “hladna“! A trebalo je pripremiti teren i poništiti prvostepenu presudu za terorizam. To je bila „grudva“ projektovana da postane bestijalna osvetnička „lavina“. Zato su ovi sofisticirani projektanti zla dobro proučili psihološki profil svoje žrtve i znaju da on pripada, što zna svaki Cetinjanin, takvom kovu ljudi, koji će radije otići u smrt nego nositi žig srama! Inkvizitorima je dokaz nevinosti „vještica“ bilo potonuće nakon što je bače u vodu, a dokaz krivice, ako je imala opekline nakon hoda po užarenoj stazi!
U Kafkinom „Procesu“ se pominje parabola o čuvaru pred vratima pravde i čovjeku sa sela, koji uporno čeka da ga uvedu, do mjere da primjećuje kako su moljci vremenom oštetili rever kaputa čuvara! Na kraju vrata pravde zatvaraju pred zbunjenim čovjekom, a niko im drugi nije ni pristupio; ona su bila „rezervisana“ samo za seljaka! Međutim, on nije ni pokušao!
Jedina vrata koja su se ukazala pred Katnićem su ona zatvorska, pa zato i grli smrt, ne bi li pokazao javnosti da su vrata pravde zatvorena od trenutka dolaska na vlast „ostroške vlade“ i da će kraj ovog „Procesa“ očigledno biti kao i kod Kafke, opet sa razlikom što će osobe u crnim ogrtačima (mantijama) izvršiti faktičku egzekuciju nad preostalim Crnogorcima, koje nijesu uspjeli navesti na sotonističko kolektivno samoubistvo.
*stavovi objavljeni u rubrici “Kolumne” nijesu nužno i stavovi redakcije Portala GLAS.
