Arhiepiskop Cetinjski i Mitropolit crnogorski je jedan od najobrazovanijih sveštenika Balkana. U njegovoj biografiji stoji da je završio Teološki fakultet u Beogradu kao i postdiplomske studije na Duhovnoj Akademiji Ruske pravoslavne crkve u Rusiji.

U intervjuu za Novinsku agenciju Patria govori o onome što slijedi i kako je doživio izbore, ali i o neugodnostima koje doživljava.

S obzirom da su Bošnjaci i ostale manjine našle na udaru prosrpskih snaga u Crnoj Gori da li ste vi imali problema s obzirom na vaše ranije javne nastupe. Imate li nekih neugodnosti?

Srpska mitropolija na Cetinju je filijala Patrijaršije SPC sa zadatkom da pripreme ponovnu aneksiju Crne Gore Srbiji. Završnicu treba da dovrše političke partije predvođene njihovim liderima Bečićem, Krivokapićem i Abazovićem. Kao i vi u Srebrenici preživjeli i mi smo doživjeli svojevrsni genocid, ali 1918. godine. Kod nas su se tada događali zločini, taman kao oni u Dubrovniku, Vukovaru, Srebrenici i u nekim mjestima širom Crne Gore. Ove potonje, uz strune gusala Amfilohije Radović je podstrekavao.

Inspirisao je tako svetosavsku ordiju da vrše zločine na ratištima bivše Jugoslavije. A u zemlji, mene kao mitropolita su izložili brojnim napadima, i to širom Crne Gore. Napadali su me fizički vjernici Srpske crkve prilikom javne rasprave o Nacrtu Zakona o slobodi vjeroispovijesti, i to u Bijelom Polju, Kotoru, Podgorici, ali i u raznim mjestima prilikom služenja u tamošnjim mjesnim crkvama, i tako evo 25 godina.

Jesu li udari na Mila Đukanovića posljedica činjenice da se on bez ustručavanja zalaže za autokefalnu crnogorsku Crkvu?

Brutalna kampanja protiv Crne Gore i Mila Đukanovića kao predsjednika vođena je iz Beograda, i to zato što je obnavljanjem nezavisnosti Crnu Goru otrgao iz zagrljaja Velike Srbije. Dobro je znao da nema Crne Gore bez Crnogorske pravoslavne crkve, a niti CPC bez Crne Gore. Zato je nedavno izjavio: „Dok god budem na vlasti, i dok sam u životu do posljednjeg daha, raditi ću na snaženju CPC u Crnoj Gori“.

Inače, podmukli napad na Crnu Goru Srbija je izvršila posredstvom vladika i popova, koji su mobilisali masu tvrdeći neistinu da treba da ‘brane crnogorske svetinje’, koje će država da otme. A te svetinje su podigli Crnogorci, preci današnjih Crnogoraca. I pored te nepobitne istine, SPC i njena tročlana koalicija je uspjela da odnese minimalnu izbornu pobjedu na neistinitoj tvrdnji da su vjekovne crnogorske svetinje njene, ponavljajući, stalno i uporno, “Ne damo svetinje”.

Obistinila su se vaša predviđanja da se ovdje ne radi samo o pitanju imovine crkve, već u činjenici da Srbi hoće da se anuliraju referendum i Crnu Goru da pripoje Srbiji, pa da imaju izlaz na more. Čini se da postoji strah od neke nove Republike Srpske u Crnoj Gori?

Ovdje ne radi samo o pitanju crkvene imovine, i ne samo o izlasku na Jadransko more, već i o poništenju referenduma, i dovođenja Crne Gore u status srpske kolonije. To transparentno tvrdi srpski patrijarh Irinej, koji izjavljuje da Srbija treba da prigrli još dvije srpske države i to Republiku Srpsku iz Bosne kao drugu srpsku državu i Crnu Goru kao srpsku republiku.

Taj trio, kako oni kažu “srpskih zemalja” bi predstavljao ostvarenje njihovog imperijalnog političkog programa. Možda će im u tome pomoći i novi savez Krivokapića, Bečića i Abazovića koji je izabrao da bude neprijatelj Crne Gore i građanske države. Žao mi je što će ovaj mladić među Srbima politički sagorjeti. Nije mi jasno kako je mogao izjaviti da su Srbi u Crnoj Gori ugroženi što nije tačno, kao što nije tačno ni da je ugrožena Srpska Mitropolija u Crnoj Gori.

To zna sva crnogorska javnost, ali to zna i potpredsjednik URE, Cetinjanin Filip Adžić. Naprotiv, nedavni napad na Bošnjake u Pljevljima pokazuje pravo lice te koalicije. Očito da da ih Jadransko more i dalje snažno inspiriše, i da su za izlazak na njega spremni na sve, i to treba imati u vidu. Ali im poručujem da je đavo Velzevul čitavoga života gurao bure prema vrhu brda, ali još izašao nije, i neće nikada.

Region je u šoku nakon spominjanja Srebrenice u konekstu onog što predviđaju destruktivni pojedinci Bošnjacima u Crnoj Gori. To bi mogao biti znak da se iz Beograda kuje plan za Crnu Goru, jer parole Nož, žica, Srebrenica nisu lokalnog karaktera, hoće li se takve snage ikada smriti?

Bošnjaci kao i Crnogorci nemaju drugu rezervnu državu i moraće zajedno da se brane. Ne smijemo dozvoliti novu Srebrenicu, niti da nam se ponovi tragedija iz 1918.godine. Dobro se sjećam svetosavske poruke upućene Crnogorcima 1999. godine i mene kao mitropolitu: “Crnogorci braćo mrska, sudiće vi kama srpska”.

Slična je i ona od prije nekoliko dana u Pljevljima: “Ko je drugi, ja sam prvi da pijemo turske krvi”.

Na kraju ističem, da za sve eventualne izazove i nerede snose odgovornost Krivokapić, Dritan Abazović i Aleksa Bečić. Njihovi glasači su nosili transparente s uvredljivim natpisima uperenim protiv međuvjerskoga i međunacionalnoga mira i ljubavi, Crne Gore i Crnogoraca, i pisali poruke mržnje uperene protiv muslimana.