On je odgovarajući na pitanje na šta nova vlada treba da usmjeri politiku u ekonomiji, kazao da u strateškom, dugoročnom smislu ne vidi da može biti značajnijih izmjena.
“Ako kao neupitno uzmemo načelo da odlučivanje u pogledu ekonomske politike treba biti usmjereno na razvijanju njene „antikrhkosti“ ili, drugim riječima rečeno, na razvijanju onoga što znači dugoročna održivost sistema sa unapređivanjem njegove sposobnosti na prilagođavanje uslovima okruženja – onda novoj vladi ne preostaje drugo do da nastavi tamo gdje je prethodna stala. U strateškom, dugoročnom smislu ne vidim da može biti značajnijih izmjena – ne bi bilo dobro ni da ih bude – a u operativnom, kratkoročnom može biti „varijacija na zadatu temu“ koje će se u krajnjem opet svesti na isto. Ono gdje razlika može da bude vidljiva jeste efikasnost u ostvarenju postavljenih ciljeva”, objašnjava Kostić.
Na pitanje šta to konkretno znači, ovaj ekonomski analitičar podsjeća na preuzete obaveze, ciljeve, kratkoročne, dugoročne…
“Strateški, dugoročni ekonomski ciljevi Crne Gore mogu se predstaviti kao: evropski standard života građana, dinamična konkurentna izvozno orijentisana ekonomija sa niskom stopom nezaposlenosti, država sa jakom socijalnom funkcijom, razvijenim zdravstvenim i obrazovnim sistemom. Srednjoročni, kratkoročni, operativni i drugi ciljevi koji se ogledaju u: konsolidaciji javnih finansija, smanjenju duga, smanjenju fiskalnog deficita, povećanju izvoza, rastu zarada, penzija i socijalnih davanja, smanjenju nezaposlenosti, razvoju proizvodnje domaće hrane i drugog su po definiciji ciljevi u funkciji ostvarenja strateških, dugoročnih – i ne bi smjeli biti u koliziji sa njima. Naprotiv”, objašnjava Kostić.
On podsjeća da je Crna Gora preuzela izvjesne međunarodne obaveze u pogledu javno definisanih politika. To je, kako Kostić kaže, dodatni razlog u prilog tezi da značajnijih promjena ne može biti.
“Iz tog razloga i smatram da skoro i nema prostora za „inoviranje“ kada je definisanje ekonomske politike u pitanju. To znači da će i ova i buduće vlade raditi na istom, a to je: realizacija već ustanovljenih ciljeva na čijoj se realizaciji i do sada radilo. Zato vjerujem ne da neće biti spektakularnih promjena već da neće biti ni značajnijih izmjena. Jer zašto bi se nešto mijenjalo ukoliko je adekvatno postavljeno i ako se često u okolnostima promjene vlade, iz političkih razloga promjena zna vršiti samo radi promjena, pa to često završi naopako”, smatra ovaj ekonomski analitičar.
On smatra da će nova vlada više raditi ono što mora, a da će joj program strateškog razvoja prethodne vlade biti od pomoći.
“Nova vlada će kao i prethodna, rekao bih, više raditi ono što mora nego što bi željela jer priroda izazova je takva a njihovo rješavanje ne može da čeka bez većih socijalnih posljedica. Nova vlada neće imati ni specificum kreiranja već razvijanja organizacije ekonomske aktivnosti u uslovima korona virusa, jer je to započet proces i svojevrsna društveno-ekonomska inovacija prethodne vlade koju prati ozbiljan Program strateškog razvoja koji će biti od značajne koristi novoj vladi”, ističe Kostić.
Na pitanje koji treba da budu prvi potezi nove vlade, on kaže – stabilne i dinamične ekonomske aktivnosti.
“Prvi ekonomski zadatak nove vlade će biti da obezbijedi stabilno i dinamično odvijanje ekonomskih aktivnosti i održavanja zaposlenosti. To nije nimalo lako ni u redovnim okolnostima, a kamoli u uslovima korona krize. To je neophodno kako bi konsolidovala javne finansije i učinila ih održivim te obezbijedila nesmetanu isplatu plata i penzija kao i socijalnih davanja”, objašnjava Kostić.
Uz to, kako on kaže, potrebno je servisirati finansijske obaveze po kreditima.
“To će takođe biti izazov jer kovid situacija obara prihode, a potencira rashode i to u ozbiljnoj nesrazmjeri”, upozorava Kostić.
Kostić, komentarišući ocjene iz pojedinih krugova da možemo doći u situaciju da fali novca, kaže da je to realna opasnost. On međutim ne očekuje da može doći do bankrota.
“Bankrot je termin koji se često zloupotrebljava u političke svrhe i često neprecizno koristi i subjektivno percipira. Ako je bankrot sinonim za propast, ne vjerujem u takav scenario. Postoje međunarodne institucije i razni mehanizmi pomoći i prevazilaženja takvih problema, ako za to bude potrebe imajući u vidu pogubnost uticaja kovid krize. A da je realna opasnost od toga da fali novca- moglo bi se reći, opet imajući u vidu sve okolnosti: kovid kriza pa i izbori i ono što ide uz njih – pomjeranja fokusa sa ekonomskog na politički teren što nikako nije dobro po stanje ekonomije”, ocjenjuje Kostić.
Ipak, dodaje on, treba imati u vidu da je struktura međunarodnog finansijskog sistema kao i samih institucija u njemu a time i mehanizmi finansijske podrške i pomoći – znatno promijenjena u korist zemalja tražilaca sredstava.
“To daje izvjesnu dozu sigurnosti u prevazilaženju izazova takve vrste”, smatra ovaj ekonomski analitičar.
Kostić smatra i da je naš sistem kroz stresove ojačao, što, kako kaže, nije bez značaja.
“Kad je sistem izložen stresu, kao što je sada, dugoročno on jača i iz sebe izvlači novu vrijednost, odnosno sposobnost prilagođavanja na nove okolnosti što će reći u opštem napreduje. Bez mutacija nema ni prilagođavanja sistema na nove uslove – nema evolucije sistema a ona je osnov održivosti”, kazao je on.
