“Sa tvojim potencijalnim partnerima iz Demokratskog fronta Crna Gora bi nestajala. Polako ali sigurno”, naveo je u pismu.
Prenosimo pismo integralno.
“Kucnula ti je ura da spašavaš Crnu Goru.
Dragi Dritane,
Obraćam ti se, bez persiranja, u svoje lično ime. Kao prijatelj tvog pokojnog oca i kao Albanac koji je prije tebe bitisao na crnogorskoj političkoj sceni. Obraćam ti se zato što ti je kucnula ura da spašavaš Crnu Goru. Nakon nedjeljnih parlamentarnih izbora, tvoja URA determiniše budući sastav Vlade Crne Gore, ali i determiniše odbranu ili potiranje nezavisne Crne Gore.
Možda više nego što je moja DUA (Demokratska unija Albanaca) determinisala manjinsku logistiku da Crna Gora povrati nezavisnost i postane suverena, međunarodno pritznata država.
Obraćam ti se zato što čujem da si namjerio da novu Vladu stvaraš sa onim akoji su nesrećni da je stvorena nezavisna Crna Gora, koji je ne priznaju, koji je vide samo kao srpsku Spartu.
A znam da voliš Crnu Goru. Možda i više od mene jer ja volim Albaniju više od tebe.
Znam da smo obojica bili srećni na dan objavljivanja referendumskog rezultata 21. maja 2006. Ja sam dana ponosan što sam kao jedan od albanskih lidera uticaio na taj rezultat.
Ti bi sjutra mogao biti ponosan što si kao “građanski političar” presudno uticao da taj rezultat nastavi da živi.
Ali, dragi Dritane, to možeš da učiniš jedino ako odustaneš od svoje namjere. I dil napraviš sa svojim najvećim političkim protivnikom.
Zašto ti ovo kažem?
Zato što sam se u svoje vrijeme i ja tako ponašao. I nijesam se pokajao.
Gospodin Milo Đukanović je 90-ih godina prošlog vijeka bio moj najveći politički protivnik, jer je najviše napadao moje biračko tijelo. Ali je bio i moj najveći politički partner, jer se bez njega nije moglo putevima obnove nezavisnosti Crne Gore. A bez nje ne bi svanulo ni Crnogorcima ni Albancima.
Zato sam ga zdušno podržao na prvim predsjedničkim izborima, krajem 90-ih, nakon njegovog raskida sa politikama Slobodana Miloševića, zato sam ga zdušno podržao početkom 2000-ih na stvaranju logistike za referendumsku većinu, zato sam na završnom mitingu iz sveg glasa vikao da će Albanci listom podržati nezavisnost Crne Gore jer je ona i njihova država.
Tako je i bilo. Znam zasigurno da si bio među njima. Nije crnogorska vlast tada bila niti je danas bez mana, ali je valjalo, a valja i danas dobro razmisliti s kim da se te mane umanje jer ih je teško ukloniti.
Govorio sam Milu Đukanoviću o tim manama i propustima njegove vlasti u odnosu na demokratska prava Albanaca javno, u Skupštini Crne Gore. Ali sam dodao da će imati našu podršku. Jer, govorio sam mu: “Bez Vas bi Crna Gora bila Ravna Gora!”
Zato sam ga podržao.
Tako bi bilo i danas. Zato ti nećeš u savez sa snagama kojima je Ravna Gora milija od Crne Gore. Nećeš tamo jer ti ne bi oprostili Crnogorci, Albanci, mnogi Srbi, Bošnjaci, Muslimani, Hrvati, Romi, region, NATO, EU…
Bilo je i tada onih koji su mi aplaudirali da ga nijesam podržao. Bila mi je, uoči referenduma, upućena i ponuda koja bi me privremeno odvela u ćiftelijske žice samo da sam prihvatio da Albanci uoči referenduma pooštre kurs prema Đukanoviću.
Nijesam htio slavu koja bi ugrozila nezavisnost Crne Gore. Time i nezavisnost Kosova.
Kada bi ti danas otišao u savez sa protivnicima nezavisne Crne Gore, preselio bi se u strune gusala.
Slavili bi te, jednokratno, tvoji potencijalni šefovi, u novoj vladi Crne Gore.
Oni koji su bili protiv nezavisnosti Crne Gore i koji su štrajkovali glađu kada je Crna Gora priznala nezavisno Kosovo.
Blagosiljao bi te njihov politički lider u popovskoj odori koji je anatemisao Đukanovića kada je priznao Kosovo.
Ali bi te Dante bacio u 9. krug.
Zato, nemoj tamo, ljudski te molim.
Dragi Dritane, imao bi moje razumijevanje u rušenju ove dugotrajuće vlasti, jedino kada bi je mogao zamijeniti drugom kojoj bi Crna Gora bila prva.
Ali znaj da se ni danas Crna Gora ne može sačuvati bez Mila Đukanovića.
Sa tvojim potencijalnim partnerima, iz Demokratskog fronta u novoj vlasti Crna Gora bi nestajala. Polako. ali sigurno.
Kao što bi i ti nestao na prvoj krivini njihovog nacionalističkog pro srpsko-ruskog pohoda na suverenu Crnu Goru.
Stvaraj proevropsku vladu sa onima koji su stvorili Crnu Goru i kojima ćeš s najviše izvršne funkcije ukazivati na učinjenim greškama za koje se mora odgovarati.
Da sam ja predsjednik DPS-a koja je i ovaj put bila najjača izborna lista i bez koje ne bi bilo nezavisne Crne Gore bio bi mi premijer.
Prije toga, hoću da me pozoveš na ručak, u svojoj kući, kao što je učinio tvoj otac u vrijeme kad se ” kalio čelik” za suverenu, međunarodno priznatu Crnu Goru, koju ovaj put, jedino ti s tvojim kompartijcima možete spasiti.
Prijateljski,
Ferhat Dinoša”
