DW: Gospodine Abazoviću, kako Vi vidite ishod izbora u Crnoj Gori? Da li je to pobjeda demokratije ili skretanje udesno, u pravcu udaljavanja od EU i NATO?
Dritan Abazović: U Crnoj Gori se desio tektonski poremećaj, nešto što je mnogo godina i za mnoge generacije bilo nevjerovatno. Mi smo prva zemlja u Evropi koja do juče nije imala demokratsku smjenu vlasti. Ona se desila na ovim izborima i to je nešto što je po mom skromnom sudu jako pozitivno. Šta će dalje biti oko formiranja nove vlade i nove većine, ostaje da se vidi.
U Vašim rukama je, kako ocjenjuju mediji u regionu, sudbina Crne Gore…
Mi smo vjerovali da možemo biti gejmčendžeri, i postali smo to. Srušili smo režim Mila Đukanovića koji je bio nedodirljiv 30 godina. Lukašenko sa Balkana je pao i to je mnogo važna činjenica. To ne znači da pred zemljom nisu veliki izazovi, ali što se tiče naše koalicije i onoga što smo govorili u predizbornoj kampanji, Crna Gora može da bude jako mirna, jer je naša politika proevropski orijentisana, građanska i sa ciljem da se evropske vrijednosti potpuno inkorporiraju u naše društvo.
Da li je to moguće postići sa opozicijom u kojoj su i proruske stranke?
Ja mislim da su teze koje se postavljaju vezano za prorusku i prosrpsku opoziciju pogrešne. Ne zato što ne postoje takve stranke ili što takve stranke nisu dobile značajan broj mandata. Mi treba da napravimo prograđansku vladu. Nije ovdje pobijedila nikakva prosrpska većina. Ogromna većina građana Crne Gore, nezavisno od mandata, vapi za promjenama.
Vaš Građanski pokret URA, odnosno koalicija „Crno na bijelo“ čiji ste lider, jezičak je na vagi za formiranje nove vlade. Kojem taboru ćete se prikloniti: crnogorskoj opoziciji, koja je heterogena i u kojoj se nalaze i proruske snage ili možda ipak Đukanovićevim socijalistima?
Mi se Đukanoviću nećemo prikloniti, zato što smo sav svoj politički život posvetili borbi protiv njegovog režima. To je jedno. Drugo: nećemo se prikloniti ni prosrpskoj opciji, nego ćemo tražiti partnerstva po onim osnovama na kojima smo ih propisali prije izbora. Mi smo tražili da se formira ekspertska vlada i kolege iz opozicije su to prihvatile. U ekspertskoj vladi ne bi trebalo da bude političara. I neće biti političara. Dakle, nema promjene spoljnopolitičkog kursa Crne Gore, niti preuzetih međunarodnih obaveza. Zajedno moramo da radimo na promovisanju evropske agende i onih načela koje smo obećali građanima u predizbornim aktivnostima.
Potpisali ste, dakle, dokumenat od četiri tačke s liderima opozicije u kojem ste se složili da Crna Gora ostaje na putu ka EU, ostaje u NATO, da nema povlačenja priznanja Kosova i da će manjine zadržati svoja prava. Koje garancije imate da će to biti poštovano?
Mi smo garancija odbrane Crne Gore. Mi smo garancija promovisanja građanskih vrijednosti. Mi smo garancija da neće biti promjene spoljnopolitičkog kursa – dok bude zavisilo od nas. A ako neko drugi može da napravi većinu i želi da je napravi – srećno mu bilo!
Novinar njemačkog lista „Frankfurter algemajne cajtung“ zapitao se: „Mogu li uopšte pripadnici opozicije koju čine zeleni i liberali, proevropski reformisti i albanska manjina, putinovci, srpski nacionalisti i popovi, fanovi EU i simpatizeri Trampa da formiraju koaliciju“. Šta vas ujedinjuje ili povezuje s heterogenom crnogorskom opozicijom, osim rušenja Đukanovića?
U ovom trenutku samo rušenje Đukanovića i borba protiv organizovanog kriminala i korupcije. Sve opcije su posvećene evropskim integracijama i to je taj koncept. Kroz ekspertsku vladu smo našli model koji bi trebalo da bude tranzicioni i da omogući da se za dvije ili četiri godine organizuju slobodni izbori, a nakon toga da dobijemo vladu u kojoj će biti ideološki slične stranke. Mislim da to svaki čovjek u Crnoj Gori razumije, a nadam se da će i svako u EU, ko imalo prati politiku, to razumjeti.
U ponedjeljak ste posjetili Pljevlja, gdje je došlo do nacionalističkih izgreda nad Bošnjacima. Neki od njih su izjavili da su to doživjeli kao povratak u devedesete. Kakva je tamo situacija?
Situacija nije toliko dobra, ali nadam se da će se stabilizovati. Molio sam, a to su učinile i druge kolege, da niko više ne slavi na ulicama i da izbjegnemo sve provokacije, jer provokacije odgovaraju svima koji žele da sačuvaju status kvo. Ono što bi trebalo da znaju Vaši čitaoci, jeste da je dijelom za sve što se dešavalo u Pljevljima kriva crnogorska policija koja ne reaguje. Kada sam ja bio tamo, sreo sam 50 inspektora policije i nije moguće da niko ne može da identifikuje nijednog napadača, bilo na imovinu, bilo da se radi o fizičkim nasrtajima na neke građane bošnjačke nacionalnosti u Pljevljima. Apelujem na državne organe Crne Gore, apelujem na direktora policije, da sve počinioce, pa makar dolazili i iz njihovih redova, sankcionišu što prije.
Imaju li napadi na Bošnjake ikakve veze s odlukom njihovih političkih predstavnika da ne uđu u opozicioni blok?
Oni su pozvani da uđu. Više puta sam rekao da bih volio i da mi je potpuno prirodno i očekivano da manjinske stranke budu dio nove većine. Imaju pruženu ruku sa naše strane da budu dio ekspertske vlade.
Zašto to odbijaju?
Ne znam. Ne mogu da odgovorim. To nije pitanje za mene. Ali, znam zašto bi njihovi lideri odbili.
Zašto?
Zato što su oni bili dio korupcionaške mreže koju je uspostavio Đukanović. I vjerovatno sada, po njegovom nalogu, ne mogu tek tako da dođu u vladu. Isto tako mislim da će sjutra, ukoliko bude bilo izvjesno da će se stvoriti nova većina, potrčati da uđu.
Koliko su ovi napadi, ali i izgredi u Podgorici, prijetnja po mir i stabilnost u Crnoj Gori?
Mi nikada nismo mijenjali vlast u svojoj istoriji. I ako je neko mislio da će to da se desi uz ruže, fanfare i cvijeće, mislim da je bio u velikoj zabludi. Ali ljudi moraju da znaju da su se mnoge negativne emocije taložile na drugoj strani 30 godina, da su mnogi ljudi osjećali diskriminaciju. Mi nismo zemlja neke velike demokratske tradicije pa da nas ove stvari iznenađuju. Mi smo balkanska zemlja, poluprivatna, koju je zarobilo nekoliko porodica oko gospodina Đukanovića i mi bi sad trebalo da pređemo onaj prvi i najniži korak ka demokratiji. Najvažnije je da je pokrenut demokratski točak i da je URA i koalicija „Crno na bijelo“ omogućila da se vrati suverenitet građanima.
U medijima su se pojavili i crni scenariji u kojima se kaže da se tu ne radi o borbi protiv korupcije, već o nastojanju da se Crnoj Gori oduzme državnost i da se ona pretvori u novu Vojvodinu ili u najboljem slučaju entitet kao što je RS u BiH. Postoji li takva opasnost ili je to preterivanje?
Na Balkanu postoji opasnost od svega. Ali, ne prihvatam fatalističke scenarije kao da se u Crnoj Gori desila kataklizma. Želim da vjerujem u bolju budućnost. Predstavili smo listu koja je bila spektakularna, koja je ponudila nove ljude, časne ljude i dobili smo podršku za promjene. I nikakav fatalizam i pesimizam ne bi trebalo da unosimo, naprotiv, treba da smo svi optimistični. Neka se promjene dese i u drugim zemljama. A i ljudi koji brinu i žele da plasiraju neke negativne scenarije, žele da ih plasiraju samo isključivo sa željom da se ovde ništa ne promijeni i da i dalje nastavi da cvjeta korupcija i organizovani kriminal.
Zemlje u regionu i pojedini političari ne kriju međutim svoju zabrinutost. Član Predsjedništva BiH Željko Komšić je izjavio da incidenti u Crnoj Gori predstavljaju upozorenje i za BiH, jer proruske snage i tamo pokušavaju da destabilizuju institucije države? Šta Vi na to kažete?
Ja kažem da što god bude zavisilo od nas, mogu da budu relaksirani. Sa dijelom regionalnih političara sam obavio razgovore. Ovdje je samo malo šokantno to što je Đukanović pao s vlasti i što niko nije vjerovao da može da ga pobijedi. I kada ljudi poslije dva-tri dana to prime k znanju i kad poslije nedjelju dana malo splasnu strasti, mislim da će sve da bude dobro. Svima u regionu su, i to je moja poruka, potrebne nove političke elite. Potrebni su nam ljudi koji nisu zarobljenici devedesetih. Potrebni su ljudi koji mogu da unesu svežinu i energiju, koji nisu opterećeni prošlošću i mogu da grade pomirenje na nekim zdravim osnovama. Što bude do koalicije koju ja predstavljam, to će tako biti, i nema razloga za zebnju ni u BiH, ni u Srbiji, ni na Kosovu, ni u Albaniji, ni u Hrvatskoj.
