Iznošenjem detaljnih primjedbi na iskaze trojice okrivljenih saradnika nastavljeno je suđenje ozloglašenoj kriminalnoj grupi Veljka Belivuka za sedam teških ubistava, otmice, mučenje, silovanje, prodaju droge i nošenje oružja.
Okrivljeni saradnici Srđan Lalić, Bojan Hrvatin i Nikola Spasojević bili su članovi optuženog klana, a sklopili su sporazume sa Tužilaštvom i za priznanje krivice i istinito svjedočenje osuđeni su na niže kazne zatvora. Lalić je zahvaljujući sporazumu osuđen na 18 godina, Hrvatin na 15, a Spasojević na 14 godina zatvora.
Inače svi saradnici Tužilaštva za organizovani kriminal svjedočili su po drugi put u osnovom postupku zbog toga što je ovaj proces poslije dvije godine suđenja u junu počeo iznova, jer je promijenjena predsjednica sudskog vijeća.
Primjedbe su do sad iznosili advokati odbrane, kao i okrivljeni Veljko Belivuk. U najvećoj mjeri su osporavali sporazume koje su saradnici potpisali, navodeći da se njihova kazivanja u pojedinim djelovima ne poklapaju sa navodima u optužnici, te su čak navodili da su sporazumi „falsifikat“ i da ih zbog toga treba raskinuti.
Na današnjem ročištu primjedbe na svjedočenja i svoja zapažanja nastavio je da iznosi jedan od dvojice vođa klana Marko Miljković budući da to nije završio na prethodnom ročištu.
On je u pratnji više sudskih stražara ušao u sudnicu i na pult sudske govornice poređao hrpu papira, na kojima su bili transkripti audiozapisa sa ročišta tokom kojih su saradnici svjedočili, a iz kojih je čitao njihove tvrdnje koje je osporavao.
Danas se osvrtao na iskaze koji se odnose na ubistva Lazara Vukićevića, Gorana Mihajlovića i Nikole Mitića.
Počeo je primjedbom na jedan iskaz Srđana Lalića u vezi sa ubistvom Vukićevića.
Optuženi Miljković: „Citiraću Lalića, kako je precizno rekao. Kaže ‘ova lopata je bila korišćena pri otmici Lazara Vukićevića’, a na lopati nema traga ni navodno oštećenog Vukićevića ni Lalića“.
Dalje je, kazao optuženi Miljković da je otmica Gorana Mihajlovića „enigma i za Tužilaštvo“.
„O otmici je pričao Lalić, a trebalo je da zna Spasojević. Međutim, intelektualne sposobnosti Spasojevića ne dozvoljavaju da zapamti sve, pa je pričao Lalić, ali su im se pobrkali tekstovi. Ja kažem da se ta otmica nije ni desila“, rekao je optuženi Miljković.
Zatim je osporavao svjedočenje saradnika Bojana Hrvatina na primjeru njegovog kazivanja u vezi sa tim ko je učestvovao u ubistvu Nikole Mitića u kući u Ritopeku.
„Mitića je, kako kaže Bojan Hrvatin, sjekao na komade. Ja sam gledao te fotošopirane slike sa „skaja“ i vidi se da je ta osoba istetovirana cijela. Kada sam ga pitao da li je bio tetoviran, morao bi da zna ako ga je sjekao cijelog, da li je imao tetovaže. Hrvatin mi je odgovorio da ne može da se sjeti. To je logično nemoguće. Nemoguće je da ne može da se sjeti, znači to nije doživio, jer da je doživio, zapamtio bi to. Ja da pitam vas sada da li imam tetovaže, vi bi znali da imam, iako me niste sjekli“, rekao je optuženi Miljković za sudskom govornicom.
Trećeoptuženi član Belivukovog klana Miloš Budimir najprije je osporavao stav Tužilaštva da su iskazi saradnika bili „jasni, određeni, neprotivrječni i zakoniti i da dokazuju izvršenje krivičnih djela za koje se terete“.
U najvećoj mjeri optuženi Budimir osvrtao se na prodaju droge o kojoj su saradnici govorili i to da je on bio zadužen za prodaju marihuane, spida i ekstazija.
„Lalić kaže da je primarni prihod grupe bio od trgovine drogom, a kada ga pitam da li je i je to bio i njegov dominantni prihod, jer je bio pripadnik grupe, on kaže da nije siguran, da je možda od ‘skaja’. On zna i za mene koliko sam zaradio od droge, i za Belivuka, ali ne zna samo za sebe. Lalić ima crne rupe u glavi kada treba da govori o sebi kako je trgovao drogom“, rekao je optuženi Budimir.
