“Mi ne znamo da prepoznamo nasilje nad djecom, niti obično nasilje, a pogotovu seksualno nasilje nad djecom. Niti dijete to zna, niti roditelj to zna, niti prosvjetni radnici, koji su posle rodilja najviše u kontaktu sa djecom. Mi smo imali slučaj u Crnoj Gori gdje je predator zlostavljao dijete od trinaest godina i jedno takvo djelo je presuđeno sa nekoliko sati društveno korisnog rada”, kazao je u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, predsjednik Udruženja sudskih vještaka Crne Gore Marko Lakić.
Generalna skupština Ujedinjenih nacija 2022.godine odobrila je Rezoluciju kojom se 18. novembar ustanovio kao datum kojim se ukazuje na seksualnu eksploataciju i ostavljanje djece. U saopštenju UN-a se navodi da se ovaj datum koristi za ukazivanje na potrebu da se počinioci privedu pravdi, a da žrtve dobiju glas u sklopu dugog procesa zacjeljivanja.
Kada je u pitanju nasilje nad djecom, kaže Lakić, u Crnoj Gori ne postoji statistika, bilo kakvog oblika, dodaje on, bilo seksualnog, fizičkog ili, kako kaže, digitalnog nasilja.
“Dok ne dobijemo zvaničnu statistu u Crnoj Gori, ono što nas obavezuje je svjetska statistika, a to je da je svako treće dijete žrtva seksualnog zlostavljanja do svoje osamnaeste godine, što je svakako alarmantan podatak” , rekao je Lakić.
Većina seksualnih napada na djecu u fizičkom obliku, objašnjava Lakić, kreće najčešće preko virtuelnog kontakta, jer, kako navodi, djeca mnogo vremena provode na društvenim mrežama, raznim chatovima za komunikaciju, te, ističe on, ne mogu znati sa kim se dopisuju.
“Nerijetko se dešava u ovakvim slučajevima da sa druge strane imaju predatora, osobu koja je pedofil, koja navikla na seksualno zlostavljanje djece, a koja se predstavlja kao neki vršnjak tome djetetu u početku. To se sve, u samom startu, kreće kao vršnjačko dopisivanje, zato što dijete ne zna ko je sa druge strane. Kad dođe vrijeme do fizičkog susreta nekad ti predatori imaju mehanizme, da kažem, omekšaju dijete kupovinom poklona, pažnje, a nekad dolazi i do fizičkog zlostavljanja prije samog seksualnog zlostavljanja, što je veoma veliki problem, jer je mnogo teže utvrditi da li je neko dijete žrtva digitalnog seksualnog nasilja, jer roditelj najčešće ne prati njegove aktivnosti na internetu. Kad je u pitanju fizičko nasilje, žrtva mora da bude u kontaktu sa počiniocem i to bi već roditelji mogli mnogo lakše da primjete”, naglasio je Lakić.
Sagovornik Budilnika smatra da je sudska praksa ceoma loša, iako Krivični zakonik Crne Gore predviđa i do 15 godina zatvora za teže slučajeve, a poražavajuć je, ističe on, da maksimalna kazna izrečena za ovakva djela u Crnoj Gori je, naglašava, godinu dana.
“Maksimalna izrečena kazna je godinu dana, a predviđena je do petnaest godina, vidimo kolika je ta disproporcija u odnosu na kaznenu regulativu propisanu u odnosu na ono što se izriče… Mi smo imali slučaj u Crnoj Gori gdje je predator zlostavljao dijete od trinaest godina. U konkretnom slučaju je bilo dijete ženskog pola, predator je znao da je u pitanju dijete, dogovarao je sa djetetom seksualni na odnos na četrnaesti rođendan toga djeteta. Na dan četrnaestog rođendana, pošto je zavođenje trajalo duži vremenski period, zaveo je dijete da pošalje svoje obnažene i fotografije i video snimke, a na dan četrnaestog rođendana predator je tražio da vodi ljubav sa djetetom od trinaest godina, to moramo vrlo jasno da navedemo, da je predator bio svjestan godina žrtve. Osim što je tu bilo elemenata dječje pornografije, tu je bilo i zavođenja djeteta i na kraju, pošto je on ucjenjivao dijete da moraju da moraju da imaju seksualni odnos da ne bi objavio slike i video snimke, tu imamo elemente ucjene, koliko je meni poznato, jedno takvo djelo je presuđeno sa nekoliko sati društveno korisnog rada”, istakao je Lakić.
Nijedno dijete, poručuje Lakić, po pitanju seksualnog nasilja nije bezbjedno, i mnogo je više dječaka žrtava, ističe on, nego djevojčica, jer seksualni predatori ne razlikuju polove, njih privlače, naglašava, godine žrtve.
“Ono što bih pozvao medije je da vodimo računa o žrtvi. Kad kažem da vodimo računa o žrtvi mislim da je Podgorica koliko toliko veći grad, sve ostalo su manja mjesta, ne možemo reći gradovi. U koliko kažete da je u nekom mjestu žrtva dijete koje je četvrti razred, koje ima deset godina, inicijali su mu A.A. ili M.P., potpuno nebitno, mi odmah posežemo za istragom ko je ta žrtva. Toj žrtvi je dovoljno kazne što je žrtva, a ne da još i javnost istražuje ko je ona. U manjim sredinama je po inicijalima vrlo lako saznati ko je ta osoba i o tome moramo itekako da vodimo računa. Moja molba je za medije da što manje podataka dajete o djetetu koje žrtva, sa druge strane, morate uticati velikim pritiskom, jer mediji su jedini koji mogu da utiču na javnost i institucije sistema, a mi moramo da radimo mnogo po pitanju ove oblasti u Crnoj Gori.
Prije svega, mora se raditi edukacija. Mi ne znamo da prepoznamo nasilje nad djecom, niti obično nasilje, a pogotovu seksualno nasilje nad djecom. Niti dijete to zna, niti roditelj to zna, niti prosvjetni radnici, koji su posle rodilja najviše u kontaktu sa djecom. Mora se znati šta sve podrazumijeva pod seksualnim nasiljem djece. Svako dijeljenje komplimenata djetetu od strane odrasle osobe, svake maženje djeteta od strane odrasle osobe može se podvesti pod seksualno uznemiravanje djeteta. Nema nikakve potrebe da neko ko nije roditelj djeteta da mazi dijete, nema nikakve potrebe neko u školi, na sportskim aktivnostima, udjeljuje komplimente nekom djetetu. To su neke stvari koje mogu već polako da ukazuju na seksualno zlostavljanje djeteta”, zaključio je Lakić.
